Ovo je još jedan od ugovora odnosno izjava koje kao takve, s nazivima koji su se uvriježili u našoj poslovnoj praksi, nećete naći u našim propisima i također još jedan od primjera primjene angloameričkog pravnog rješenja koje je u poslovnu praksu ušlo zbog poslovanja u međunarodnim okvirima.
Ako otvorite Zakon o obveznim odnosima i tražite kako je tim (temeljnim) zakonom za ugovorne odnose uređeno pismo namjere, pojam nećete naći. Na njega se primjenjuju opći propisi ugovornog prava, a sadržaj mu daje poslovna praksa i volja stranaka.
U pismu namjere bitno je odrediti nekoliko temeljnih pitanja:
- Je li obvezujuće ili ne, odnosno pod kojim uvjetima i u kojim rokovima je obvezujuće – iznimno važna odredba koja mora biti jasno sadržana u pismu namjere. Navedena odredba sprječava mogućnost različitog tumačenja pisma namjere, time uređuje odnose između stranaka i sprečava odnosno minimalizira nastanak spora. Primjerice, kupac je načelno zainteresiran kupiti poslovanje, ali se ne može obvezati da će kupiti poslovanje dok ne utvrdi da poslovni subjekt zaista posluje onako kako se čini, dok se ne uvjeri postoje li neke činjenice čiji rizik ne želi preuzeti itd.
- Na koje se razdoblje sklapa – razdoblje u kojem je pismo namjere obvezujuće, a nakon čijeg proteka se treba odlučiti ulazi li se u poslovni odnos ili se od njega odustaje.
- Koja su prava i obveze ugovornih strana;
- Postoji li ekskluzivnost u poslovnom odnosu – odredba koja u kombinaciji s odredbom o obvezatnosti pisma namjere i razdoblja u kojem je pismo namjere obvezujuće, može imati snažan učinak. Primjerice, takva odredba sprečava prodavatelja poslovnog subjekta da za vrijeme važenja pisma namjere traži potencijalne kupce dalje i/ili da razmatra i traži ponude od drugih potencijalnih kupaca. To kupcu može biti izuzetno bitno jer kupac poduzima radnje koje mu uzrokuju ulaganje vremena i novca, a prodavatelj za to vrijeme, u odsustvu takve klauzule, može pribaviti bolju (veću) ponudu od nekog drugog. Također, nužno je da postojanje odnosno nepostojanje ekskluzivnosti bude izričito i jasno ugovoreno u pismu namjere kako bi se izbjegla različita tumačenja i potencijalni sudski sporovi.
To je obično prvi dokument koji potpisuju stranke koje namjeravaju ući u neki ugovorni odnos te se, stoga, pismo namjere koristi u M&A transakcijama (dakle, različitim kombinacijama na koji se poslovanje može prodati), ali i prije sklapanja nekih ugovora, primjerice, ugovora o građenju, joint ventureu, licenci. Ne postoji zapreka da se pismo namjere potpisuje uvijek kada stranke smatraju da je to potrebno, a bit će kada u nekom trenutku nemaju sve informacije koje su potrebne za ulazak u neki poslovni odnos, kada je potrebno poduzeti neke prethodne radnje o čijem ispunjenju ovisi hoće li se ući u poslovni odnos.
Uz pismo namjere, često se potpisuje i sporazum o tajnosti. O njemu u idućem nastavku.
