Nemoguće je graditi poslovanje, a da se temelj svake odluke koju donesemo ne zasniva na optimističnom vjerovanju u uspjeh. Optimizam i poduzetništvo idu ruku pod ruku, baš kao što svaka simbioza ima dvoje članova koji su ovisni jedno o drugom.
Piše: Renata Škarpa, autorica knjige “Prodaja iz prve ruke”
Poduzetništvo je stup i oslonac svakog društva koje teži napretku i boljim uvjetima života. Biti poduzetnik danas je više nego ikada postao sinonim za optimizam.
Svake godine tržišta su pogođena nekom krizom, direktnim ili indirektnim faktorima koji mijenjaju smjer ekonomije. Poduzetnici su sve više nalik na ribe kojima se smanjuje razina vode, pa panično traže nove, dublje izvore, ili se prilagođavaju nastalom vodostaju uz neželjena odricanja. Balansirati u svakoj novoj krizi uspijevaju samo rijetki, jer nikada nismo posve pripremljeni za novotarije na tržištu.
Često čujemo kako za budućnost poduzetništva treba ulagati u tehnologiju. Jednako tako čujemo da su nužne inovacije u svakom sektoru te da trebamo stvarati konkurentsku prednost koja se bazira na održivom razvoju. Nitko nam ne sugerira kako to ostvariti, već nam se samo uvjetuje. Direktori i vlasnici tvrtki sve manje imaju luksuz donositi odluke prema vlastitim željama, a sve više su skučeni u poslovnom uvjetovanju.
Ne samo da morate vjerovati kako ćete sami uspjeti, već morate vjerovati da će i drugi uspjeti kako bi tržište uopće opstalo. Nemoguće je biti poduzetnik, a željeti da “susjedu crkne krava”. Zašto? Pa konkurencija nije naš kamen spoticanja, već su to one odluke koje sami donosimo. Ili, često, baš one odluke koje ne donosimo ili ih nismo donijeli na vrijeme. Odlučiti se za optimizam ne bi trebalo biti upitno, ma čime god se bavili!
Ako je optimizam najpoželjnija ambalaža svake tvrtke, onda su prodajni procesi kao krvotok u organizmu. Imati tvrtku, a ne prodavati, isto je kao živjeti, a ne hraniti se. Osuđeni smo na propast.
Prodaja i agenti u prodaji moraju sjajiti optimizmom. Nebitno čime se tvrtka bavi, što proizvodi, kakve usluge nudi, u kojem je dijelu svijeta. Optimizam se zrcali u svakom dijelu poslovanja.
Kroz povijest smo bili svjedoci velikih svjetskih kriza, krahova burzi i financijskih šokova, ali se uvijek iznova gradilo, ulagalo, realiziralo i ostvarivalo rezultat. Više je poduzetnika uspjelo upravo zbog straha što ako ne pokušaju, nego svih onih koji od straha nisu niti krenuli. I zato danas imamo pametne tvrtke koje u svakoj krizi nalaze rješenja kako prodati.
To su tvrtke čija se kultura poslovanja najviše očituje u prodajnoj komunikaciji. One iznova smišljaju recepte koje potrošači jednostavno slijede. Imati dobar proizvod ili uslugu nije isto što i dobro prodati taj proizvod ili uslugu.
Nije slučajno iPhone sinonim za prestižni mobitel ili Rolls-Royce sinonim za ekskluzivu i luksuz. U svaki od tih proizvoda umetnut je optimizam. Ali je netko prije toga morao donijeti odluku da se ta priča uopće i pokrene. Cijeli sustav proizvodnje je morao vjerovati u ono što radi, prodavači su morali vjerovati da imaju najbolji proizvod kako bi uvjerili potrošače u to isto, marketing je morao postaviti standarde ispod kojih se nije smjelo spuštati.
