Jedna od prvih latinskih sentenci koju nauče studenti prava glasi: “Pacta sunt servanda.” U slobodnom prijevodu: “Ugovor obvezuje, ugovora se moramo držati.” Upravo to me potaknulo na današnju kolumnu, koju već dugo vremena želim podijeliti s vama.
U čemu je mistika ugovora?
Velik dio krivnje za mistiku ugovora ili pisanu verziju dogovora snosimo mi pravnici, koji svojim taksativnim parajezikom tjeramo bilo kakav entuzijazam prosječnog poduzetnika i/ili gospodarstvenika od njihove primjene i implementacije. Poslovni ljudi s pravom, jer njihov najoskudniji resurs je vrijeme, ne vide vrijednost u stipulacijama i formulama koje ugovori obično koriste. Kako bi uštedjeli svoje vrijeme, oni u potpunosti izbjegavaju, ili još gore, prepuštaju svojim odvjetnicima i pravnicima da ugovore ispregovaraju i zaključe.
To ne mora i ne smije biti tako. Ugovor je pisani trag dogovora i pregovora koje su ugovorne strane suglasno utvrdile. U ugovoru je sadržana agenda svake strane i njezin poriv i razlog sklapanja ugovora te prava volja koja stoji iza samog ugovora. Ugovor treba preslikati dogovor i pregovore u svim svojim bitnim sastojcima i služiti upravo kao vjerodostojna preslika takvog suglasja volja. Dakle, u svakom trenutku ugovor treba živjeti život poslovnog odnosa dviju ugovornih strana i u sebi nositi sve predvidive ishode, uobičajeno predvidive ishode koje su strane željele posebno ugovoriti.
Glavne stavke: cijena, vremenski kvantum i jezik kojim je ugovor pisan
Naravno da želimo znati cijenu i vrijeme u kojem će neki proizvod i usluga biti isporučeni te dodatno urediti sadržaj takva proizvoda i usluge, kao i neke posebne uvjete važne i naručitelju i isporučitelju, koje čine bit i povod odnosa. Želimo znati i što će se dogoditi u slučaju raskida, kako to odraditi na miran način. Želimo znati i kako pozvati i upozoriti drugu stranu na preuzete obveze koje kasne ili nisu isporučene. Želimo imati na raspolaganju i dobar podsjetnik kako i pod kojim okolnostima smo se nešto dogovorili, pa da znamo kada se okolnosti promjene, koji dio dogovora mora slijediti tu promjenu u dodatku, aneksu ugovoru. Želimo znati da u svakom trenutku, bilo kada, sami zaboravimo ili kada naš partner zaboravi uvjete dogovora, da na ugovoru stoji potpis koji obvezuje i garantira izvršenje preuzetih obveza u dobroj vjeri, u kojoj je i sam ugovor sklopljen.
Stoga je, prema mom iskustvu, iznimno važno da bilo koji poslovni odnos koji rezultira dogovorom bude preliven u ugovor upravo riječima samih strana, partnera u tom dogovoru. Tako bi finalni ugovor sadržavao njima prepoznatljiv i svojstven način izražavanja, koje se ne skriva u pravnom žargonu i konceptima koji su većini nažalost nerazumljivi. Tako bi se otklonilo strah od pisane riječi i potaknulo potpisivanje i odgovornost prema ugovorenim stavkama.
Zadatak za kraj
Za kraj imam zadatak za svakog od vas… Prilikom sklapanja sljedećeg poslovnog odnosa, inzistirajte na takvom ugovoru koji je pisan vama razumljivim i objašnjivim jezikom i koji upravo predstavlja vašu pravu volju i ishode koje želite iz tog poslovnog odnosa. Zatim se potpišite na takav ugovor i držite ga se. Vjerujem da ćete mu se rado vraćati i ponovno iščitavati sve detalje ugovora prepoznajući u njemu vama bliske i uobičajene riječi te da će takav pisani ugovor poduprijeti vaš poslovni odnos, baš s ciljem s kojim je i potpisan.
te aktivno sudjeluje kao mentorica u startup zajednici, podupirući svojim znanjima i iskustvom tehnološku industriju.
