U ovom članku autorica tematizira originalne baze podataka, počevši od definicije samog pojma originalnih baza podataka i isticanja njihovih temeljnih karakteristika, preko navođenja nekih primjera te prikazujući sadržajni i vremenski aspekt njihove pravne zaštite.
Pored neoriginalnih baza podataka, koje se štite tzv. sui generis pravnom zaštitom, pravni sustavi prepoznaju originalne baze podataka i pružaju im pravnu zaštitu kao autorskim djelima u okviru autorskog prava.
Originalne baze podataka možemo definirati kao zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe uređenih po određenom sustavu ili određenoj metodi i pojedinačno dostupnih elektroničkim ili drugim sredstvima, a koje zbog odabira ili uređenja njihova sadržaja predstavljaju originalne intelektualne tvorevine svojih autora.
Primjeri originalnih baza podataka su enciklopedije, antologije, autorske zbirke matematičkih ili nekih drugih zadataka, dostupne elektroničkim sredstvima. Zajednička karakteristika svih navedenih primjeraka originalnih baza podataka jest ta da one ispunjavaju spomenuti kriterij za autorskopravnu zaštitu, a to je originalan izbor ili raspored sadržaja koji odnosnu bazu podataka čini originalnom intelektualnom tvorevinom. Pri tome je važno naglasiti kako se, pored spomenutog kriterija, ne primjenjuje niti jedan drugi kriterij za određivanje podobnosti baze podataka za autorskopravnu zaštitu. Isto tako je važno istaknuti kako se autorskopravna zaštita baza podataka ne proteže na sadržaj samih baza podataka, stoga ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u iste.
Nositelji autorskog prava na originalnim bazama podataka su proizvođači baza podataka koji u svoje ime daju inicijativu i poduzimaju ulaganje u njihovu proizvodnju. Takvim proizvođačima originalnih baza podataka, sukladno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, pripadaju isključiva autorska prava koja se odnose na umnožavanje, distribuiranje, uključujući iznajmljivanje, zatim priopćavanje javnosti na bilo koji način, uključujući činjenje dostupnim javnosti baza podataka te njihove prerade.
To znači da proizvođači baza podataka imaju isključivo pravo izvršiti ili odobriti, između ostalog: privremeno ili trajno reproduciranje bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku baza podataka, u cijelosti ili djelomično; prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu promjenu baza podataka; bilo koji oblik distribucije baze podataka ili njezinih primjeraka javnosti; svako priopćavanje, svako prikazivanje ili svaku izvedbu što su namijenjeni javnosti; svako reproduciranje, svaku distribuciju, svako priopćavanje, svako prikazivanje ili svaku izvedbu namijenjenu javnosti rezultata prijevoda, prilagodbi, obrada ili drugih promjena baza podataka.
S druge strane, zakoniti korisnici originalnih baza podataka mogu, pod određenim uvjetima, poduzeti ograničene postupke koji su potrebni za korištenje takvih baza podataka. Neki od primjera zakonitog korištenja originalnih baza podataka su korištenje u privatne svrhe, korištenje isključivo namijenjeno prikazivanju u nastavi ili znanstvenom istraživanju, korištenje za potrebe javne sigurnosti te korištenje za potrebe vođenja upravnog ili sudskog postupka.
Što se tiče vremenskog aspekta zaštite, pravo proizvođača originalnih baza podataka traje u pravilu 70 godina nakon smrti autora. Međutim, ako je proizvođač originalne baze podataka nepoznat ili potpisan pseudonimom, onda autorsko pravo traje 70 godina od zakonite objave same baze podataka.
