NDA je, ukratko, ugovor o povjerljivosti.
Skraćenica dolazi od engleskog naziva Non-disclosure agreement. Njime se ugovorne strane obvezuju da ono što će biti izneseno u pregovorima, a prije potpisivanja formalnog sporazuma ili ako do njega ne dođe, neće biti bez pisane suglasnosti druge ugovorne strane preneseno trećim osobama.
Ugovor kojim se štite poslovne tajne
Tim ugovorom se, između ostalog, štite poslovne tajne. Čest i genijalan primjer upotrebe poslovnih tajni je Coca-Cola. Recept po kojem se poznato piće proizvodi nije zaštićen pravima intelektualnog vlasništva, već “jednostavnim” odredbama o poslovnim tajnama.
U poslovnoj praksi ponekad možete čuti komentare kako ne postoji vrijednost u sklapanju NDA-a i da takvi ugovori zapravo nemaju svrhu. Oni ne mogu spriječiti da druga ugovorna strana te informacije ne prenese trećim osobama niti da ih ona sama koristi protiv ugovorne strane koja je potpisala NDA.
Pitanje je li moguće spriječiti da ugovorna strana prenese informacije trećim osobama, zapravo je pitanje boji li se ugovorna strana dužnosti plaćanja naknade štete koja je zapriječena u potpisanom ugovoru. S tim su povezana pitanja koliko će biti teško dokazati da su te povjerljive informacije pripadale upravo oštećenoj strani i da ih je upravo druga ugovorna strana otkrila te koliko iznosi visina štete koja je nastala.
Vezano uz mogućnost da ugovorna strana koristi povjerljive informacije za svoju korist, to se pitanje primarno javlja u situaciji kada takve ugovore potpisuju konkurenti.
Poslovnim odnosima, kao i većini onoga što je u životu vrijedno i ozbiljno, potrebno je pristupiti cum grano salis, odnosno koristeći se poslovnom mudrošću i zdravim razumom.
U poslovnim odnosima potrebno je puno razuma i mudrosti
Prije sklapanja takve vrste ugovora i iznošenja informacija, treba procijeniti radi li se o poslovnom subjektu koji s ozbiljnim nastojanjima i dobrom vjerom ulazi u pregovore kako bi sklopio poslovno partnerstvo ili se radi o osobi koja “peca podatke” kako bi ih koristila za svoje potrebe ili prenosila dalje.
Drugim riječima, osim poslovne i ekonomske opravdanosti i pravnih mogućnosti, potrebno je voditi računa o faktorima koji mogu biti indikator da je potreban dodatan oprez (red flag), primjerice, tko na tržištu poznaje taj poslovni subjekt, kakve su mu reference, posluje li dugo ili jako kratko, koliko njegov doprinos poslovnom partnerstvu poslovno i ekonomski “drži vodu”, kakvi su mu financijski izvještaji, što se zna o ključnim osobama u tom poslovnom subjektu i kakvu imaju reputaciju.
Drugim riječima – pravo štiti budne!
