Svećenik Tvrtko Barun bivši je dugogodišnji voditelj udruge “Isusovačka služba za izbjeglice” (JRS) u četiri države, gdje je upravljao timom s više od 50-ero zaposlenika. Trenutačno je apsolvent Executive MBA-a programa na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, voditelj je neprofitne udruge Centar Ignacije i ekonom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. U slobodno vrijeme bavi se penjanjem i pjevanjem u obiteljskoj klapi Barun.
O tome kako slijediti svoj liderski poziv i postići uspjeh u poslovnom svijetu, pridonositi razvoju zajednice, obitelji i Crkve kroz osobno služeće, etično i moralno vodstvo, govorit će se na konferenciji o liderstvu, pod nazivom “Slijedi svoj poziv”, koju 11. svibnja 2024. u Kraš auditoriumu organizira p. Tvrtko Barun sa suradnicima iz Centra Ignacije i Akademije za kršćansko vodstvo.
O liderstvu se dosad govorilo većinom u državničkom ili poslovnom kontekstu, no u najavi konferencije ističete sve veću potrebu liderstva u svim područjima života, i to vlastitim primjerom. Kada i kako ste se počeli baviti tom idejom?
S teoretskim konceptom vodstva susreo sam se prije desetak godina, kad sam sudjelovao u dvogodišnjem isusovačkom programu za liderstvo na razini Europe. Ta me tema osobno, ali i profesionalno izuzetno zaintrigirala. Družba Isusova već pola tisućljeća bavi se vodstvom, a proteklih nekoliko desetljeća stavljen je još veći naglasak na edukaciju o vodstvu među nama isusovcima, ali i drugim članovima Crkve. Poslije sam kroz praksu vođenja organizacije u četiri zemlje, s više od 50-ero zaposlenika, vodstvo upoznao i u praksi. Svjestan da u našem društvu, kao i u Crkvi, nedostaje edukacija o vodstvu, u Centru Ignacije pokrenuli smo Akademiju za kršćansko vodstvo. U Akademiji smo već tri godine kroz različite programe i edukacije posvećeni formaciji pojedinaca koji će vođeni kršćanskim vrijednostima biti spremni preuzeti odgovornost za promjene u društvu i Crkvi.
Konferenciju ste naslovili riječima “Slijedi svoj poziv”. Uvijek je zanimljivo čuti kada ste Vi osobno osjetili svoj poziv, tj. kad ste ga odlučili slijediti?
Kako sam odgojen u obitelji gdje je vjera bila svakodnevna stvar, već vrlo rano imao sam dječju ideju postati svećenikom – još u osnovnoj školi. Tek kasnije, kad sam već postao isusovac, otkrivao sam malo po malo, i to još uvijek činim, što znači biti redovnik: posvetiti svoj život Bogu te braću i sestrama oko sebe kojima me šalje Bog. Na taj način ja u isto vrijeme slijedim – Isusa Krista, ali sam i vođa: s drugima dijelim radost i ljepotu susreta s Bogom i čovjekom. Kao redovnik, imam raspoloživost i slobodu zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, tako da se kroz taj životni stil trudim nasljedovati Krista.
Čime se sve bavi Centar Ignacije i Akademija za kršćansko vodstvo, kojima ste na čelu?
Centar Ignacije neprofitna je udruga koja se bavi promicanjem isusovačke duhovnosti u svakodnevici, vođena načelom sv. Ignacija: “Tražiti i nalaziti Boga u svemu.” Kroz različite programe i projekte trudimo se onima koji su u potrazi za Bogom, koji tek počinju svoj duhovni put ili možda još nisu počeli njime koračati, pružiti mjesto za susret s Bogom. Unutar naše udruge djeluju tri programa; Manreza – koji čine duhovne obnove, vikendi i programi vezani uz duhovnost; Volonterska mreža Ante Gabrić koja se bavi edukacijom i slanjem volontera na volontiranje u 11 volonterskih mjesta u šest država Afrike, Azije i Južne Amerike te Akademija za kršćansko vodstvo, čiji je primarni cilj edukacija i formacija o liderstvu. Za rad udruge brinu se naši vrijedni volonteri, njih više od 60-ero, a proteklih godinu dana podižemo kvalitetu programa zahvaljujući trima stalnim zaposlenicama.
Kako se rodila ideja da se tema liderstva pretoči u cijelu konferenciju?
Tijekom tri godine rada Akademije za kršćansko vodstvo uvidjeli smo kako je interes za temu kršćanskog vodstva izrazito velik, čemu svjedoči i više od 300 sudionika koji su pohađali naše različite edukacije o vodstvu. Zato smo odlučili na jednome mjestu okupiti nekoliko liderica i lidera našeg društva, koji su uspješni u svom poslu i poslanju te koji se u tome vode etičkim i kršćanskim načelima, kako bismo na zanimljiv način široj javnosti pružili priliku da upoznaju liderstvo iz malo drugačije perspektive. Konferencija okuplja govornike iz svijeta biznisa, novinarstva, sporta, Crkve, znanosti i neprofitnog sektora. Sudionici će tako iz prve ruke čuti kako su se vodeći lideri nosili s dobrim, ali i lošim trenucima vlastitog liderstva.
Glavni govornik konferencije g. Zlatko Dalić u medijskim istupima uvijek naglašava poniznost kao važnu smjernicu u životu. Ima dosta ljudi koji negoduju oko toga, osobito zato što sportska natjecanja zahtijevaju borbenost i vrhunske rezultate. Kako Vi gledate na to?
Da, iako neki mogu misliti drugačije, ali poniznost čovjeka čini velikim. Ponizan čovjek svjestan je svojih slabosti, krhkosti, mana, “malenosti” te da ne može, ali i ne mora sve uspjeti sam. Poniznost nije samo kršćanska vrlina, ona je važna i u sekularnom svijetu, u biznisu, politici, pa tako i u sportu. Ogleda se zapravo u pristupu lidera prema poslu, zaposlenicima, timu, obitelji, javnosti. Postoje oni koju su prema svojoj naravi ponizniji, ali poniznost se može učiti i nerijetko je povezana sa zahvalnošću i čovjekovim stavom prema životu, ljudima, Bogu.
Kako, prema Vašem mišljenju, izgleda kvalitetan lider današnjeg doba, kao i određuje li lidera činjenica da je na liderskoj poziciji?
Liderstvo, prema mom mišljenju, apsolutno nije talent s kojim se rađamo. Ono se uči. Potrebno je kontinuirano i predano razvijati liderske vještine, učiti o liderstvu, ali i o sebi. Kvalitetan lider treba biti spreman priznati pogrešku, otvoreno komunicirati, poštovati svoje kolege, suradnike i zaposlenike, služiti im. Liderska pozicija, autoritet koji proizlazi iz neke pozicije, nikako ne može odrediti je li netko lider ili nije. Mislim da je u našem društvu, pa i u Crkvi, upravo to čest problem, jer vodeće pozicije nisu garancija za kvalitetno liderstvo. Lideri nisu samo uspješni poslovni ljudi koji vode velike sustave ili korporacije, lideri su i voditelji zajednica, organizacija, obitelji, svećenici u župama. Ako uzme u obzir rad na sebi u smjeru liderstva, svaki čovjek može biti lider, bez obzira na posao koji obavlja i svoju ulogu u društvu.
Vođe, po meni, trebaju biti hrabri, etični pojedinci koji su spremni preuzeti odgovornost, uključivati druge, saslušati drugačije i prihvatiti tuđa mišljenja te biti otvoreni za suradnju. Dobar lider svjestan je svoje nesavršenosti i spreman je služiti drugima, ali ih istovremeno i voditi. Idealnog lidera u našem svijetu nema, ali mislim da se, pogotovo mi kršćani, trebamo voditi Isusovim primjerom, koji je neprijatelje ljubio, ranjene tješio, a odbačenima i marginaliziranima pružao ruku suosjećanja i podrške.
Može li neko društvo, zajednica, pokret opstati bez kvalitetnog lidera ili liderice?
Mislim da je važnije od samog opstanka, pitanje razvoja i života nekog društva ili zajednice. Vođenje samo po sebi nema svrhu i važno je stalno ukazivati na to kako bi različite vođe u našem društvu, institucijama, politici, Crkvi, spoznale koliko je važno kvalitetno vodstvo za funkcioniranje i napredak cijele zajednice.
Kako biste svojim riječima pozvali ljude na konferenciju “Slijedi svoj poziv”?
Naša konferencija svoja vrata otvara onima koji imaju iskustvo vođenja, onima koji možda to nisu u svom poslovnom okružju iskusili, ali i onima koji žele postati vođe i na tom se području razvijati. Važno je znati da smo ipak svi mi vođe koji vode sami sebe, a tek onda druge. Svakodnevno donosimo male i velike odluke, upravljamo vremenom, zaduženjima, obvezama i brinemo se o odnosu prema drugima u zajednici, obitelji, braku. Stoga bih ovim putem pozvao sve one koji žele upoznati vodstvo i čuti iskustva i osobne priče lidera današnjice da nam se pridruže na konferenciji, 11. svibnja u Kraš Auditoriumu u Zagrebu, gdje ćemo se dotaknuti svih ovih tema i zajedno pronaći odgovore na neka važna pitanja.
