Mladenka Majerić je pokretačica brenda Žuta točka, kao početne točke iz koje se dalje širi razvoj filantropije, fundraisinga i dobrih priča u nas. Suradnica je Akademije za kršćansko vodstvo od 2023. godine te kao predavačica sudjeluje na projektima Akademije iz područja strategije, liderstva i fundraisinga u neprofitnim organizacijama.
U povodu Konferencije o liderstvu “Slijedi svoj poziv”, koja će se 11. 5. održati u Kraš auditoriumu u Zagrebu, razgovarali smo s Mladenkom o tipovima liderstva, životnim vrijednostima i onima koji znaju slijediti svoj poziv.
“Moja uloga u organizaciji ove Konferencije, ali i u svim ostalim aktivnostima Akademije za kršćansko vodstvo i Centra Ignacije je stručna podrška i doprinos kroz svoje znanje, iskustvo i vrijednosti. Pater Tvrtko Barun okupio je sjajan tim u Centru Ignacije i biti njihova suradnica je, prije svega, velika radost, a onda i odgovornost da područje vodstva po kršćanskim načelima približimo svima koje to zanima, sami se razvijamo u tome i budemo otvoreni za nove ideje i aktivnosti. Konferencija “Slijedi svoj poziv” nastala je na Tvrtkovu inicijativu i smatram da je bitno da postoji takvo događanje koje će svojim sadržajem odražavati viziju Akademije za kršćansko vodstvo, koja glasi – želimo društvo nadahnutih ljudi, koje će voditi kompetentni, pravedni i etični pojedinci služeći i izgarajući za opće dobro” – kazala je Mladenka Majerić o svojoj ulozi i inicijativi nadolazeće konferencije.
Budući da ste djelovali u različitim područjima društvenog života, od humanitarnog i volonterskog djelovanja, preko javnog i privatnog sektora do poduzetništva, smatrate li da je sazrelo vrijeme u kojem ljudi sve više počinju slijediti svoj poziv?
Možda nije pitanje samo vremena, jer smo kroz povijest uvijek imali ljude koji su slijedili svoj poziv, a mnogi od njih su ga slijedili do kraja, ne pitajući za cijenu. Rekla bih da je ovo vrijeme u kojem ljudi više traže svoj smisao, svoju svrhu, kako bi bili cjeloviti, kako bi mogli koristiti svoje jedinstvene talente za ono što ih čini ispunjenima i potrebnim drugima te tko postaju svjesni svoje osobne vrijednosti i uloge koje imaju u svom okružju.
Što za Vas osobno znači slijediti svoj poziv?
Za mene to znači biti “ja”- ono što jesam, sa svim svojim snagama, talentima, ranjivostima i slabostima. Kad slijedimo svoj poziv imamo radost u srcu, mir u duši, jasnoću kod donošenja odluka i snagu prihvatiti i ono kada stvari ne idu kako smo zamislili i planirali, imajući povjerenje da se sve događa s razlogom i da je sve to proces učenja, razvoja i upoznavanja samog sebe.
Kakav tip liderstva Vi preferirate i u kakvom profilu liderstva se Vi osobno najbolje pronalazite?
Mene posebno inspiriraju lideri koji služe, jer služe svojoj svrsi, služe ljudima. Ako govorimo u kontekstu kršćanskog vodstva, oni služe i Bogu.
Takvi vođe vode svojim primjerom jer su spremni na osobni gubitak i žrtvu za veće dobro, ne gledaju isključivo svoj osobni interes, imaju visok stupanj integriteta (ne može ih se “kupiti”), velikodušni su i otvoreni za različitosti jer žive u mindsetu obilja, a ne oskudice, stvarajući pozitivnu kulturu u timu i drže visoku razinu morala, svjesni posljedica svih odluka koje donose i preuzimanja odgovornosti za iste.
Uvijek je najvažnije osobno liderstvo, odnosno kako vodimo sebe, jer na kraju samo sebe i možemo voditi i sobom upravljati. A onda tako inspiriramo druge da i oni razvijaju sebe i svoje liderske vještine.
Često govorimo o različitim tipovima liderstva kad su muško i žensko vodstvo u pitanju. Kakva su Vaša iskustva po tom pitanju? Imamo li dovoljno liderica?
Ja imam sreću i blagoslov da sam cijeli život okružena sjajnim lidericama, ženama koje su me oblikovale i bez kojih ne bih mogla biti ovo što danas jesam. Jednako kao i iznimnih muških lidera, koji su na isti način utjecali na moj životni put. Mislim da se liderstvo razlikuje od osobe do osobe, neovisno o tome radi li se o muškoj ili ženskoj osobi.
Imamo li dovoljno istaknutih liderica? Pa rekla bih da bi bilo bolje da ih ima više, posebice u hrvatskoj politici i na javnim funkcijama. Mislim da je različitost bogatstvo i da bismo se trebali učiti prihvaćati različitost i poticati različitost jer nas ona mijenja i obogaćuje. Pri tome mislim na sve aspekte različitosti i nekako vjerujem da će nove generacije u tome biti bolje od nas, što me veseli.
Postoji li neki znak, vrlina ili smjernica po kojoj možemo prepoznati lidere oko sebe? Koliko ih Vi osobno prepoznajete? Ima li dovoljno lidera oko nas?
Rekla bih da autentične i dobre lidere možemo prepoznati po hrabrosti, radosti i jednostavnosti, odnosno po ljepoti koju pokazuju u svom vođenju. Ona se prepoznaje kroz snažnu viziju, iskrenu komunikaciju, ranjivost i priznavanje slabosti te dobrotu i životnu radost koju dijele s drugima.
S druge strane, postoje lideri koje prepoznajemo po njihovoj ružnoći, odnosno oholosti i manipulaciji (jer tako prikrivaju svoje slabosti), kroz laganje i potkradanje jer nemaju vlastitu viziju i ne vjeruju u svoje snage, kao i kroz nepriznavanje pogrešaka i propusta jer se boje neuspjeha i gubitka.
Ja sam razmišljala zašto je to tako i došla sam do zaključka da je uzrok tomu – ljubav, i to ljubav prema samome sebi, a onda i prema drugoj osobi. Uvijek se sjetim one Kristove: “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.”
Dobri lideri upoznali su snagu ljubavi, dok je upravo nedostatak te ljubavi uzrok zašto imamo toliko ružnoće u liderstvu koje vidimo oko sebe. U vodstvu, kao i u drugim područjima života, odgovor je uvijek u ljubavi.
p. Tvrtko Barun i Mladenka Majerić sa suradnicima
Čini li Vam se da su nam u uzavrelom vremenu koje živimo istinski lideri potrebniji nego ikad prije, posebno u hrvatskom društvu?
Goran Bare pjeva “Gdje je nestao čovjek?” Ja bih rekla “Gdje je nestao lider?”. Pri tome mislim na one lidere koji su radili za opći interes, za dobrobit svih ljudi, a ne samo za svoje osobne interese ili interese užih skupina ljudi. Nekako mi se čini da je osobni interes preuzeo dominaciju u području liderstva u Hrvatskoj i sve je nekako usmjereno na to kako stvoriti što više vrijednosti za sebe i svoje uže interesne skupine, a ne za opće dobro i cijelu zajednicu.
Nedostaje nam vizija boljeg društva za svakog čovjeka, ne samo za privilegirane po raznim kriterijima. Nedostaje nam hrabrosti suprotstaviti se onomu što nije dobro, poput užasne korupcije koja razara hrvatsko društvo, građane, obitelji i našu djecu. Nemamo snage prihvatiti kratkoročni gubitak kako bi se dugoročno gradile bolje vrijednosti. Nedostaje nam duha poniznosti, razumijevanja i podrške. Kada bolje razmislim, ipak je pravo pitanje – gdje je nestao čovjek? Jer bez dobrih ljudi – nema ni dobrih lidera!
Vjerujem da će ova Konferencija pomoći ukazati na to da postoji nada i da postoje takvi ljudi u Hrvatskoj.
Koja bi bila Vaša poruka svima koje zanimaju teme liderstva i koji se možda premišljaju oko sudjelovanja na ovoj konferenciji, misleći možda da se program odnosi samo na vjernike?
Podijelila bih jednu misao koju sam pronašla na e-Duhovnim vježbama pazinskih fratara jer mislim da izvrsno odražava srž služećeg vodstva, a samim time i kršćanskog vodstva:
“Kad se ne bojiš služenja, to je znak zdravlja tvog duha. Kad se ne bojiš žrtvovati za druge i ne tražiti ništa zauzvrat, to je znak tvog zdravog čovještva. Krist te je zahvatio. Od njega si naučio jednu od najvažnijih lekcija. I učit ćeš to do kraja svog života, jer si čovjek i jer će te služenje umoriti. Služenje je znak tvog zdravlja. Neka ti ni danas ne bude teško ustati iz vlastite udobnosti i posluživati onima s kojima dijeliš svoj život.”
Kad bismo živjeli više na ovaj način, vjerujem da bismo mogli promijeniti Hrvatsku, a možda i cijeli svijet.
