U Kempinski Hotelu Adriatic 15. i 16. travnja održana je konferencija za HR-ovce i viši menadžment, na kojoj se raspravljalo o trenutnim i budućim izazovima na tržištu rada u Hrvatskoj.
Niz godina radila sam u različitim industrijama i moram priznati da ovo što se događa na tržištu rada, nezabilježeno je dosad. S jedne strane nema ljudi, s druge strane traže se veće plaće, s treće strane događa se rast gospodarske aktivnosti, pa inflacija i tako dalje. Organizacije i njihovi odjeli za ljudske resurse ogromnu energiju ulažu u procese privlačenja radne snage, ali i u njihovo zadržavanje, pojašnjava jedna od panelistica konferencije, Jasenka Maltarić Dujnić (HR director, COLAS Hrvatska).
Zabrinjavajuće stanje na tržištu rada – razlozi
Prema iskustvima sudionika panela, ali i raznim istraživanjima, visina plaće uglavnom nije glavni motivator koji zaposlenike privlači i zadržava u određenoj kompaniji. Prije iznosa koje zaposlenici dobivaju na račun, motivatori za zadržavanje u određenoj organizaciji su: atmosfera na poslu, kolege te rukovodstvo koje je zaslužno za (ne)kvalitetnu organizaciju i strategije.
Tu su i razni paketi benefita koje poduzeća nude svojim zaposlenicima ne bi li što je više moguće smanjila fluktuaciju zaposlenika. Lopta je na strani zaposlenika, posebice top-performera, kojima se nerijetko ugađa na sve njihove želje.
No postoje iznimke u nišama IT-a, građevine, metalurgije, ugostiteljstva… U izlaznim analizama prije 2-3 godine razlozi za odlazak bili su uvjeti rada, teški fizički posao i slično. Sada je glavni razlog odlaska – plaća. Ljudi unatoč dobrim plaćama, ipak idu raditi u Njemačku jer tamo mogu dobiti više. Tu su i rekordna povećanja plaća u državnom sektoru koja utječu na povećanje plaća u privatnom sektoru. Teško se sa svime time nositi. Mi smo svjesni da kao poduzeće imamo svoj plafon i ne možemo iznad toga – pojašnjava Jasenka Maltarić Dujnić.
S njom se slaže Igor Vrdoljak (CEO, Metal Product). Dolazim iz industrije koja je nestala u Hrvatskoj – metalna industrija. Posljednjih godina puno se pričalo o tome da je proizvodnja neinteresantna, što je pogrešno. Od proizvodnje se može lijepo živjeti – plaće su dobre, puno se putuje, možete upoznavati druge kulture. No mladima to ipak nije nekakav doživljaj. Mladi danas ne žele uzeti stipendije. Mi nemamo ljude koji žele ovu školu i ovaj posao. Bukvalno je u našoj branši takvo stanje da netko pokuca na vrata i kaže da želi raditi i onda ga odmah zaposlimo jer smo sretni da netko želi raditi. A možemo reći da smo konkurentni plaćama. Unatrag nekoliko godina, godišnje dižemo plaće po 10%. Nekome je to dovoljno, nekome nije – protiv toga ne možemo.
Zapošljavanje marginaliziranih ciljanih skupina
Josip Držaić (ravnatelj Centra za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb) predlaže zapošljavanje osoba s invaliditetom. Poslodavci na temelju zapošljavanja osoba s invaliditetom mogu ostvariti brojne pogodnosti. U Hrvatskoj imamo jako dobar model zapošljavanja osoba s invaliditetom, tako da nas druge zemlje članice Europske unije u tome žele kopirati.
Također, sve više poduzeća teži među svojim zaposlenicima imati presliku društva pa sve češće zapošljavaju marginalizirane skupine. Osim što će vam ovakav radnik biti jeftiniji, jer za njega možete dobiti do 70% sufinanciranja mjesečne plaće, zapošljavanjem osoba s invaliditetom dobit ćete dobrog i lojalnog radnika jer ste mu dali priliku i on to cijeni.
Slična iskustva sa zapošljavanjem marginaliziranih skupina ima i Igor, u čijoj firmi su čak 20% zaposlenika stranci. Mi danas ne bismo postojali da tih stranaca nema. Ja sam sretan da smo ih dobili. To su ljudi s ogromnim potencijalnom da tu ostanu. Ti ljudi su dobri, priznati u poslu.
Ostaje li budućnost Hrvatske na strancima?
Pitanje je to za budućnost. Jer Hrvatskoj očajnički trebaju novi radnici. Drugog rješenja, osim uvoza radnika, u kratkom roku nema.
Ovdje pogledajte snimke sva tri panela ovogodišnje konferencije Learning by Doing.
