Od vremena sjedenja u klupama splitske Klasične gimnazije, magičnom mi se činila ideja da smo Homo faber sui ili, u slobodnom prijevodu, kovači svoje sreće. I tada mi se, još kao tinejdžerici, činilo nevjerojatnim da je sve na nama i da sami odlučujemo hoće li nas matica rijeke života vući prema ušću ili ćemo plivati uzvodno, da parafraziram još jednog antičkog pisca.
Stoga nam je i prirođena uloga Homo ludensa, čovjeka koji se igra. Igra je vještina koju razvijamo u djetinjstvu i za koju vam želim da je do zadnjeg daha usavršavate. Budite u pravu kada se igrate i mislite da možete, jer to je po meni upravo srce poduzetništva. Dopustite sebi da sami kreirate svoje ciljeve, odvažite se i zaputite ostvariti svoje poduzetničke snove, okružujući se usput ljudima koji misle da mogu i igraju se ili uče igrajući se.
Ne dopustite da vas rijeka prebrzo nosi k ušću, plivajte uzvodno! I upravo tu na scenu stupa prava primjena izreke citirane u uvodu. U pravu ste kad kažete da je (ne)moguće plivati uzvodno, jer samo o vama ovisi hoćete li ili nećete zaplivati.
Bit će dana kada će matica biti tako jaka da će vas odvući na stijene i nasukati. Nekad će rijeka biti spora, tiha i uspavati vas, odvući do ušća. Nekad će plivanje uzvodno biti jednostavno i lako, a nekad naizgled nemoguće. Neki od nas će odustati, neki samo zastati, a neki doplivati do cilja, što su sve prihvatljivi ishodi poduzetničkoga puta. Sjetite se, ipak radimo na vještini igranja.
Pozivam vas da se priključite poduzetničkoj zajednici, da zaplivate uzvodno i ostvarite svoje snove. Tu, s ove naše poduzetničke strane, zbivaju se jako lijepe stvari, polira se karakter i jača duh. Padamo i sedam puta zaredom, ali se osmi put podižemo i idemo dalje.
Pišem to zbog onih među nama koji su sada dolje i čini im se da nemaju izbora ili da ne mogu ustati. Svi smo bili tamo i opet ćemo biti u takvoj situaciji. Ustanite, otresite prašinu s koljena i zaplivajte uzvodno! Izbor je, kao uvijek, na vama!
U pravu ste ako mislite da možete i ako mislite da ne možete!
