Kolika je psihološka cijena poduzetništva?

U posljednje vrijeme sve je više poduzetnika koji su počeli govoriti o svojim unutarnjim borbama…

Bradley Smith, CEO tvrtke za financijske usluge Rescue One Financial, je prema svim pokazateljima ostvario ogroman poslovni uspjeh. Njegovi su se prihodi u samo tri godine povećali za 1400%, pa je 2014. godine tvrtka zauzela 310. mjesto na ljestvici magazina Inc. Na temelju tih informacija vjerojatno nikad ne biste posumnjali da je Smith samo pet godina prije toga bio na rubu financijske propasti i mentalnog kolapsa.

Vratimo li se nekoliko godina unatrag, možemo vidjeti da je Smith tijekom 2008. godine svakodnevno provodio sate i sate savjetujući nervozne klijente kako da izađu iz dugova. Ali njegovo smireno ponašanje skrivalo je njegovu tajnu: i on sam dijelio je njihove strahove. Poput njih, Smith je sve dublje i dublje tonuo u dugove. “Promatrao sam svoje klijente koji su bili depresivni i nervozni, dok je u pozadini mog uma lebdjela misao, moj dug je dvostruko veći od njihova“, sjeća se Smith.

Unovčio je svojih 401(k) i otplatio ostatak kredita od 60.000 USD. Prodao je Rolex koji je kupio prvom plaćom koju je zaradio dok je radio kao broker. I ponizio se pred svojim ocem – čovjekom koji ga je odgajao na maksimama kao što su “novac ne raste na drveću” i “nikad ne posluj s obitelji” – tražeći od njega 10.000 dolara koje je, nakon potpisivanja mjenice, dobio uz kamatnu stopu od 5%.

Smith je projicirao optimizam na svoje suosnivače i 10 zaposlenika, ali živci su mu pucali. “Moja supruga i ja bismo sjeli, otvorili za večeru bocu vina od pet dolara i samo se međusobno gledali”, kaže Smith. “Znali smo da smo blizu ruba.” Tada se pritisak pojačao: par je doznao da očekuju svoje prvo dijete. “Proveli smo mnogo besanih noći zureći u strop”, sjeća se Smith. “Probudio bih se u 4 sata ujutro, a moj um je grozničavo radio razmišljajući o bezbroj stvari i nije se dao utišati. Pitao sam se: Hoće li se ova situacija ikada promijeniti?” Nakon osam mjeseci neprestane tjeskobe, Smithova tvrtka je napokon počela zarađivati.

je
To je kao u priči “Čovjek koji jaše lava”. Ljudi ga gledaju i misle: “Ovaj momak stvarno ima sve pod kontrolom! Hrabar je!” A čovjek koji jaše lava razmišlja: “Kako sam se, dovraga, našao na lavu i kako ću ga spriječiti da me ne pojede?”

Uspješni poduzetnici su u našoj kulturi dosegnuli status heroja

Idoliziramo Marka Zuckerberga i Elona Muska te slavimo nevjerojatno brz rast tvrtki koje se nađu na Inc. 500 listi. Ali mnogi od tih poduzetnika iskusili su i tamnu stranu poduzetništva: prije nego što su ostvarili svoj veliki uspjeh prolazili su razdoblja teške, iscrpljujuće tjeskobe i očaja – razdoblja u kojima se činilo da će sve propasti.

Donedavno je priznavanje takvih osjećaja bilo tabu. Umjesto da pokažu ranjivost, poslovni lideri su prakticirali ono što socijalni psihijatri nazivaju upravljanje impresijama – poznato i kao “glumi dok to ne uspiješ napraviti” (eng. fake it till you make it). Toby Thomas, CEO tvrtke EnSite Solutions (br. 188 na Inc. 500 listi u 2014. godini), objašnjava ovaj fenomen svojom omiljenom analogijom “čovjek koji jaše lava”. “Ljudi ga gledaju i misle: Ovaj momak stvarno ima sve pod kontrolom! Hrabar je!”, kaže Thomas. “A čovjek koji jaše lava razmišlja: Kako sam se, dovraga, našao na lavu i kako ću ga spriječiti da me ne pojede?”

U posljednje vrijeme sve je više poduzetnika koji su počeli govoriti o svojim unutarnjim borbama, pokušavajući se boriti protiv stigme koja prati depresiju i anksioznost jer ona u velikoj mjeri otežava oboljelima da potraže pomoć.

Brad Feld, generalni direktor tvrtke Foundry Group, započeo je listopadu 2013. godine pisati blog u kojem otvoreno govori o svojoj posljednjoj epizodi depresije. Problem nije bio nov, pa ovaj istaknuti rizični kapitalist koji se borio s poremećajem raspoloženja tijekom cijelog svog odraslog života i nije očekivao puno odaziva. Ali onda su počeli stizati e-mailovi. Stotine njih. Javljali su mu se i mnogi poduzetnici koji su se i sami borili s tjeskobom i očajem, pa je o toj temi počeo pisati i kolumnu pod nazivom Surviving the Dark Nights of the Soul.

“Kada biste vidjeli popis imena ljudi koji su mi se javljali, bili biste jako iznenađeni”, kaže Feld. “Mnogi od njih su vrlo uspješni, vrlo vidljivi i vrlo karizmatični – a ipak se sami u tišini bore s ovom vrstom problema. Ne osjećaju da mogu slobodno razgovarati o problemu koji ih muči jer bi to predstavljalo slabost ili sramotu ili nešto slično. Osjećaju da to trebaju tajiti, što cijelu stvar čini još gorom.”

Ako vodite tvrtku, vjerojatno vam ta tema zvuči poznato. To je stresan posao koji može biti okidač za snažne emocionalne turbulencije. Za početak, rizik od neuspjeha vrlo je visok. Prema istraživanju Shikhara Ghosha, predavača s Harvard Business School, tri od četiri startupa pokrenuta venture kapitalom dožive neuspjeh. Ghosh je također otkrio da više od 95% startupa ne uspijeva realizirati svoje početne ideje i projekcije.

Poduzetnici često žongliraju s mnogim ulogama suočavajući se u poslu s brojnim problemima – gubitkom klijenata, sporovima s partnerima, pojačanom konkurencijom, problemima sa zaposlenicima – a istodobno se bore da svakog mjeseca isplate plaće. “Sve su to traumatične situacije koje ih neprestano prate”, kaže psihijatar i bivši poduzetnik Michael A. Freeman, koji istražuje odnos mentalnog zdravlja i poduzetništva. Stvari se dodatno kompliciraju zbog toga što poduzetnici zanemaruju svoje zdravlje čineći tako sebe manje otpornima. Jedu previše ili premalo. Ne spavaju dovoljno. Ne vježbaju. “Ako ste stalno u startup modu, u kojem sebe gurate do krajnjih granica, počinjete na taj način zlostavljati svoje tijelo”, kaže Freeman. “To može biti okidač za velike i iznenadne promjene raspoloženja.”

Rezultati nedavnog istraživanja pokazuju da poduzetnici doživljavaju veću razinu tjeskobe od zaposlenika, što bi za nekoga moglo biti malo iznenađenje. U posljednjem Gallup-Healthways indeksu blagostanja, 34% poduzetnika izjavljuje da osjeća zabrinutost, dok isto izjavljuje 4% manje zaposlenika. Osim toga, 45% poduzetnika izjavilo je da su pod stresom, dok to isto izjavljuje 42% zaposlenika. Ali moguće je da neke osnivače ne dovodi do ruba iznemoglosti samo stresan posao. Prema pokazateljima, mnogi poduzetnici dijele neke urođene osobine koje ih čine ranjivijima na promjene raspoloženja. “Ljudi koji su energični, visoko motivirani i kreativni mnogo češće će postati poduzetnici, ali njihova emocionalna stanja su isto tako intenzivnija”, kaže Freeman. Ta stanja mogu biti i pozitivna i negativna, pa ona tako mogu uključivati ​​i depresiju, očaj, beznađe, bezvrijednost, gubitak motivacije i sl.

U posljednje vrijeme sve je više poduzetnika koji su počeli govoriti o svojim unutarnjim borbama, pokušavajući se boriti protiv stigme koja prati depresiju i anksioznost.

Možete na to gledati kao na nedostatak koji ide uz visoki stupanj aktivnosti neke osobe. Isti strastveni karakter koji poduzetnike vodi k uspjehu, ponekad ih može i uništiti. Vlasnici tvrtki su “osjetljivi na mračnu stranu strasti”, sugeriraju istraživači sa Sveučilišta Swinburne u Melbourneu. Oni su proveli niz intervjua s osnivačima tvrtki s ciljem da naprave studiju o poduzetničkoj strasti. Otkrili su da su mnogi ispitanici pokazivali znakove kliničke opsesije, uključujući snažne osjećaje tuge i tjeskobe, koji “mogu voditi k poteškoćama u funkcioniranju”, napisali su u radu objavljenom u časopisu Entrepreneurship Research Journal. Te rezultate potkrepljuje i John Gartner, psiholog praktičar i predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins. U svojoj knjizi The Hypomanic Edge: The Link Between (a Little) Craziness and (a Lot of) Success in America, Gartner tvrdi da često previđena sklonost hipomaniji može biti odgovorna za prednosti nekih poduzetnika, kao i za njihove slabosti. Blaža verzija manije, hipomanija, spada u skupinu manično-depresivnih poremećaja i pogađa oko 5 do 10 posto Amerikanaca.

“Ako ste manični, možete pomisliti da ste Isus”, kaže Gartner. “Ako ste hipomanični, mislite da ste Božji dar za neku tehnološku investiciju. Govorimo o različitim stupnjevima osjećaja nadmoći, ali o istim simptomima.” Gartner smatra da je u SAD-u toliko hipomanije – i toliko poduzetnika jer je nacionalni karakter te države stasao na valovima imigranata. “Imigranti imaju neobično jaku ambiciju, energiju, volju i toleranciju prema riziku, što im omogućava da iskoriste prilike koje im se nude. Te su osobine biološki utemeljene, pa možemo reći da je i to jedan od razloga zašto su Amerikanci izrazito poduzetnička nacija.” Iako hipomaniju karakterizira visoka energija, volja i inovativnost, ona je usko povezana i s depresijom pa su pojedinci koji pokazuju znakove hipomanije u većoj opasnosti od ostatka populacije, napominje Gartner. Neuspjeh može, naravno, biti okidač za depresivne epizode, ali to može biti i bilo što što usporava njihov hipomanijski zalet. “Oni su poput border collija – moraju trčati”, kaže Gartner. “Ako ih držite u kući, oni žvaču namještaj. Oni polude; samo hodaju uokolo. Tako djeluje hipomanija. Oni moraju biti stalno zauzeti, aktivni, opterećeni poslom.”

Poslovni neuspjeh može svakoga shrvati

Bez obzira na psihološki profil nekog poduzetnika, veliki poslovni neuspjeh može svakoga shrvati. Osjetili su to i mnogi iskusni poduzetnici.

Mark Woeppel je 1992. godine osnovao konzultantsku tvrtku Pinnacle Strategies. Godine 2009. mu je telefon prestao zvoniti. Tijekom globalne financijske krize njegovi klijenti više nisu bili toliko fokusirani na povećanje profita, već su se brinuli za puko preživljavanje. Promet je pao za 75%. Woeppel je otpustio polovicu svojih zaposlenika. Uskoro je iscrpio i svu svoju imovinu: automobile, nakit i sve što je mogao prodati. Izgubio je i samopouzdanje. “Kao CEO osjećate se kao gospodar svemira”, kaže on. “Onda odjednom – to više niste.” Woeppel je prestao izlaziti iz svoje kuće. Zabrinut i niskog samopouzdanja počeo je previše jesti i udebljao se gotovo 23 kilograma. Ponekad je pronalazio privremeno olakšanje u staroj ovisnosti: sviranju gitare. Zaključan u sobi, vježbao je skladbe Steviea Raya Vaughana i Cheta Atkinsa. “Bilo je to nešto što sam činio iz puke ljubavi”, prisjeća se. “Tada nije bilo ničega osim mene, gitare i mira.”

Unatoč svemu nastavio je raditi na razvoju novih usluga. Nadao se samo da će njegova tvrtka opstati dovoljno dugo da ih može početi prodavati. Tijekom 2010. godine kupci su se počeli vraćati. Pinnacle je sklopio dotad najveći ugovor s proizvođačem zrakoplovne opreme koji se temelji na planovima koje je Woeppel napisao u doba krize. U 2013. godini Pinnacleov prihod dosegnuo je 7 milijuna dolara. Prodaja se povećala za više od 5000% od 2009. godine te je ta kompanija 2013. godine zasjela na 57. mjesto Inc. 500 liste. Woeppel kaže da su ga teška vremena izgradila te da je nakon svega postao otporniji. “Nekada sam razmišljao: ‘Moj posao sam ja'”, kaže on. “Onda doživiš veliki neuspjeh. I otkriješ da te djeca još uvijek vole. Supruga te i dalje voli. Tvoj pas te i dalje voli. No mnogim poduzetnicima rane nikada ne zacijele u potpunosti. To je bio slučaj s Johnom Popeom, CEO-om tvrtke za energetsku tehnologiju WellDog sa sjedištem u Laramieju, Wyoming.

11. prosinca 2002. godine Pope je imao točno 8,42 dolara u banci. 90 dana je kasnio s otplatom rata za automobil. 75 dana je zaostajao s otplatom hipotekarnog kredita. IRS je u njegovu slučaju podnio zahtjev za založno pravo. Njegov kućni telefon, mobitel i kabelska televizija bili su isključeni. Za manje od tjedan dana kompanija koja distribuira prirodni plin zakazala je obustavu usluge u kući koju je dijelio sa suprugom i kćerima. Tada više ne bi imao ni grijanja. Njegova je tvrtka, nakon završetka višemjesečnih pregovora koji su rezultirali potpisanim ugovorom na 380 stranica, očekivala bankovni prijenos naftne kompanije Shell, njihova strateškog investitora. Pope je čekao. Novac je uplaćen sljedeći dan. Pope – i njegova tvrtka – bili su spašeni. Poslije je napravio popis svih situacija u kojima je precijenio svoje financijske mogućnosti. “Ovu posljednju situaciju ću zauvijek pamtiti”, prisjeća se razmišljajući. “Dalje od toga nisam bio spreman ići.”

Nakon tog događaja WellDog je doživio uzlet: u tri godine prodaja je narasla za više od 3700 posto, što je tvrtki donijelo 8 milijuna dolara prihoda. Ali emocionalne posljedice tih turbulentnih godina su ostale. “U meni je konstantno prisutan osjećaj napetosti jer se ne mogu opustiti”, kaže Pope. “Nakon takvih situacija samopouzanje vam je uzdrmano. Imate osjećaj da će vam sigurnost nekako biti oduzeta svaki put kad je izgradite.”

smith
Bez obzira na psihološki profil nekog poduzetnika, veliki poslovni neuspjeh može svakoga shrvati.

Pope se ponekad uhvati kako pretjerano emocionalno reagira na sitnice. To je obrazac ponašanja koji mu izgleda kao posttraumatski stresni poremećaj. “Nešto se dogodi, a vi poludite oko toga”, kaže on. “Ali opseg problema je zapravo mnogo manji od vaše emocionalne reakcije. To jednostavno dolazi s ožiljcima koji ostaju kada prođete kroz stresne situacije.”

Iako će pokretanje tvrtke uvijek biti težak i neizvjestan pothvat, pun uspona i padova, postoje stvari koje poduzetnici mogu učiniti kako bi spriječili da stvari izmaknu kontroli, kažu stručnjaci. Najvažnije od svega je da oslobodite vrijeme za svoje najdraže, sugerira Freeman. “Ne dopustite da vaša tvrtka uništi vaše odnose s ljudima”, kaže on. Kad je riječ o borbi protiv depresije, odnosi s prijateljima i obitelji mogu biti moćno oružje. I ne bojte se zatražiti pomoć – potražite stručnjaka za mentalno zdravlje ako uočite simptome jake anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) ili depresije.

Freeman također savjetuje da poduzetnici ograniče svoju financijsku izloženost. Kad je riječ o procjeni rizika, poduzetnici često imaju previše slijepih točaka. To bi moglo ugroziti njihov bankovni račun, ali i njihovo mentalno zdravlje. Stoga postavite ograničenje u vezi sa svotom novca koju ste spremni uložiti. Vježbanje, zdrava prehrana i dovoljno sna su također vrlo važni. Osim toga, izgrađujte svoj identitet i izvan okvira vaše tvrtke. “Izgradite život koji se temelji na uvjerenju da vlastita vrijednost nije određena neto vrijednošću”, kaže Freeman. “Različite dimenzije života trebale bi biti sastavni dio vašeg identiteta.” Bez obzira podižete li obitelj, sjedite u odboru lokalne dobrotvorne organizacije, gradite modele rakete u svom dvorištu ili vikendima plešete sving, važno je da se osjećate uspješno u područjima koja nisu vezana uz posao. Sposobnost redefiniranja neuspjeha i gubitka također može pomoći liderima u održavanju dobrog mentalnog zdravlja. “Umjesto da kažete sebi: ‘Nisam uspio, posao je propao, gubitnik sam’, pogledajte situaciju iz druge perspektive: Bez rizika nema dobitka. Život je stalan proces pokušaja i pogrešaka. Ne ​​preuveličavajte problem”, kaže Freeman.

I na kraju, otvoreno pokazujte svoje osjećaje – nemojte maskirati svoje emocije, čak ni u uredu, sugerira Brad Feld. Ako ste spremni biti emocionalno iskreni, kaže, možete se dublje povezati s ljudima oko sebe. “Pokušate li zanijekati vlastite osjećaje i ono što se događa – ljudi će to uočiti”, kaže Feld. “Kada je lider spreman biti ranjiv, to mu daje posebnu snagu.”

Izvor: Inc.