Davor Čerkuč direktor je tvrtke Vakumska vozila d.o.o., čiji je osnivač njemačka tvrtka Kanalreiniger.eu. O sebi kaže: “Osim školovanja u Hrvatskoj imao sam sreću provesti par godina i Australiji tako da sam stekao dobro poznavanje jezika te priliku da usvojim i drugačiji pristup obrazovanju koji se više temelji na individualnom pristupu i istraživanju, a manje na pukom memoriranju podataka za jednokratnu upotrebu. Moju su karijeru i razvojni put obilježili Domovinski rat i Bechtel.
Tijekom Domovinskog rata radio sam u Uredu za strane novinare koji je zahtijevao prilagođavanje svakodnevnim izazovima, ovisno o situaciji na bojištu. Danas kad gledam na to razdoblje, siguran sam da je imalo velik utjecaj na izgradnju mene kao osobe, na način da se upornošću i voljom može učiniti puno i u vremenima kada su sredstva limitirana i kada se u pojedinim situacijama traži individualna kreativnost. Svoj ozbiljniji poslovni put započeo sam radeći za Bechtel, unutar čijeg sustava sam prošao sve faze razvoja koja je završila rukovodećom funkcijom. Zahvaljujući usvajanju poslovne filozofije kompanije, stekao sam vještine koje su mi omogućile bržu prilagodbu drugim poslovnim sustavima. Nakon Bechtela radio sam na poslovima koji su bili vezani bilo uz javni ili privatni sektor. Posebno moram istaknuti i tvrku C.I.A.K. u kojoj sam bio zadužen za izradu i provedbu projekata financiranih sredstvima EU.”
Završili ste Filozofski fakultet u Zadru. Od 2000. do danas obavljali ste niz poslova na različitim pozicijama. Je li to bio Vaš odabrani put ili ste stjecajem okolnosti radili tako različite poslove?
Radilo se o okolnostima u danom trenutku. Na primjer, 2000. godine je nova Vlada ukinula financiranje Hrvatskog informativnog centra, koji je djelovao pri Matici iseljenika i morao sam tražiti novi posao. Završetkom izgradnje autoceste, opet sam se našao u situaciji tražiti nove izazove. Nažalost, imam puno kolega iz tog vremena koji su u potpunosti promijenili profesije i njihovo stečeno znanje i iskustvo je izgubljeno.
Od voditelja odjela za odnose s javnošću do direktora razvojnih investicija. Danas ste direktor tvrtke Vakumska vozila d.o.o. Što je u tim poslovima bilo slično, a po čemu su se razlikovali?
Poveznica koja mi na prvu pada na pamet jest ta da su rukovodeći ljudi/vlasnici tih kompanija ulagali što u moje znanje i znanje drugih, a u isto vrijeme dopuštali meni i drugima da do izražaja dođu naša znanja i iskustva. Oni kao čelni ljudi, tj. vlasnici, više su bili ti koji su koordinirali i davali generalne smjerove u kojima žele da se tvrtka kreće i razvija. Odnosno, samo vlasnik tvrtke ili direktor koji se ne boji ideja i razmišljanja zaposlenika, a koja idu u korist razvoju tvrtke u cjelini, mogu se razvijati. Nažalost, svjedočio sam često da pojedini rukovodioci svaku ideju koja nije njihova smatraju osobnom ugrozom. To sam najviše osjetio u javnom sektoru i zbog toga više i ne pomišljam tražiti radno mjesto u javnom sektoru.
Različiti poslovi traže različita znanja i vještine, ali i sposobnost analiziranja i prezentiranja. Kako ste se Vi prilagodili ovim zahtjevima?
Konstantnom edukacijom i otvorenošću prema novim idejama i pristupima. Bitno je komunicirati s različitim profilima ljudi i uočavati detalje koji mogu činiti razliku. Nikada ne razmišljati na način da sve znaš, i, ono najteže, biti dovoljno hrabar i priznati kad nešto ne znaš i tražiti pomoć od onih koji znaju.
Često puta menadžeri donose odluke pod pritiskom (vremenskim, psihičkim…) i stresom. Kako se nosite s takvim pritiscima?
Svatko ima svoje metode. Osobno volim raditi dobru pripremu i planiranje, zatim realno računanje vremena. Što se tiče pritiska, potrebno je imati nešto što će vas maknuti od posla. Osobno, ja uživam otići negdje na izlet, kad god je moguće učim, tako da, eto, trenutno uzimam sate njemačkog jezika koji do jučer nisam znao. Učeći stječem novo znanje, ali ujedno se i opuštam.
Što nudi tvrtka Vakumska vozila d.o.o. Može li hrvatsko tržište biti zanimljivo za program tvrtke, zašto?
Tvrtka Vakumska vozila je tvrtka kći Kanalreiniger.eu iz Njemačke. Specijalizirali smo se za prodaju i najam vozila i opreme koja se koristi za čišćenje i održavanje kanalizacijskih i vodovodnih sustava. Naš je cilj dovesti u RH vrhunsku tehnologiju i vozila koji zadovoljavaju visoke ekološke standarde. Također želimo promicati zaštitu voda na način da korištenjem vozila s visoko razvijenim tehnologijama recikliranja otpadnih voda smanjujemo utjecaj na okoliš i korištenju voda koje se inače koriste za čišćenje kanalizacijskih sustava. Nudimo ne samo širok spektar usluga kao neovisni trgovci, već i prilagođena rješenja za individualne potrebe. Osim mogućnosti kupnje vozila pokušavat ćemo uvesti već ustaljenu praksu u njemačkim javnim i privatnim poduzećima, a to je najam vozila i na taj način uvelike se smanjuju operativni troškovi, smanjuju se troškovi održavanja i osiguranja vozila.
Naš je cilj uvijek razmišljati i djelovati cjelovito kako bismo postigli najbolje moguće rješenje za naše klijente. Fokus je na fleksibilnosti i pouzdanosti korisnika.
Iako je tvrtka tek započela rad, postulati koji su nas nagnali da krenemo na ovo tržište potaknuti su analizom stanja u ovoj grani gospodarstva, a to je zastarjeli vozni park, neefikasnost pri korištenju vozila koji se posebice nalaze u javnim tvrtkama, visoki troškovi održavanja. I to se odnosi kako kod nas, tako i u regiji koju pokriva naša tvrtka. Kad gledamo okruženje i trendove, mislimo da će u skorijoj budućnosti svijest o očuvanju voda i zaštiti okoliša dobivati sve više na važnosti i tu naša vozila mogu pomoći. Planiramo otvoriti specijalizirani servis kamiona iz svoje ponude, jer smo uočili da nedostaju specijalizirani servisi koji su u mogućnosti servisirati ovu vrstu vozila. Uzimajući u obzir broj vozila i broj specijaliziranih servisnih stanica, mišljenja smo da možemo naći ekonomsku logiku ne ugrožavajući pritom postojeće servise. Sve to dovelo nas je do zaključka da bismo prodajom, najmom i servisom mogli našim klijentima ponuditi sve potrebno za njihov rad. Naša oprema i vozila idealan su partner svakome tko podiže standarde u očuvanju okoliša i održavanje vodovodnih i kanalizacijskih sustava.
Koliko je današnja kriza utjecala na Vaš posao? Što je bilo nužno napraviti kako biste imali budućnost poslovanja?
Nažalost, današnja kriza dovela nas je u poziciju da su neke planirane operacije i aktivnosti morale biti odgođene. Moramo pratiti utjecaj krize na svoje klijente te kako i koliko će kriza utjecati na njih. Ono što nas brine jest činjenica da su investicije stale, posebno zbog najave “drugog vala”, što nam dosta otežava planiranje, a još više našim klijentima. Ono što mi sad poduzimamo sastoji se od obilaska naših klijenata i jednostavno ljudski komuniciramo s njima dajući do znanja da ako postoji potreba, da smo tu i da smo u prilici prilagoditi se njihovim potrebama. Naravno, puno će i ovisiti o brzini aktiviranja tržišta i protoku sredstava. Ako poduzetnici budu u mogućnosti redovito naplaćivati svoje usluge, tada će se i investicije pokrenuti.
Nužnost pokretanja manjih i većih programa za financiranje investicija namijenjenih malim i mikro poduzetnicima – bit će ključno. Ne kreditiranje, već poticanje investicija putem raznih oblika sufinanciranih programa sredstvima EU. Pritom mislim na programe koji su već postojali, kao na primjer “Izgradnja proizvodnih kapaciteta MSP i ulaganje u opremu”, E – impuls i sl. U prošloj omotnici nažalost bilo je premalo sredstava namijenjenih gospodarstvu i mišljenja sam da bi za iduće financijsko razdoblje trebalo biti puno više sredstava, uz što manju birokraciju. Počnu li se usvajati zelene tehnologije i tržište prepozna važnost zaštite okoliša, tada će naši klijenti imati budućnost, a samim tim i mi uz njih.
Kažu mi kako ste kreativan i poduzetan, ali i žilav čovjek. Imate iza sebe veliko poslovno iskustvo. Kako biste Vi sebe opisali?
Teško mi je odgovoriti, ali ako bih baš trebao navesti nešto, rekao bih da volim raditi, da sam jako znatiželjan i uživam u učenju općenito, kao i učenju od drugih. Imam sreću da puno putujem i da sam u prilici sa svojih putovanja donijeti neku novu spoznaju koja me motivira da poradim ili na sebi ili na poboljšanju u poslu.
Još sam nešto pronašao o Vama… Prije dosta godina dogovorili ste posjet djece hrvatskih branitelja u NASA-in centar u Turskoj. Zanimljiv detalj, o čemu se radi?
Da, imao sam sreću i zadovoljstvo, tijekom rada u Bechtelu, biti dio jedne divne priče. Naime, Bechtel-ENKA pazi na društveno odgovorno poslovanje i gdje god rade, žele ostaviti svoj trag u zajednici. U Izmiru se nalazi NASA-in centar namijenjen djeci i mi smo tada razmišljali kako bi bilo super da i naša djeca posjete taj centar. Stupili smo u kontakt s gospođom Pavlović, tadašnjom glasnogovornicom Ministarstva branitelja i Udrugom udovica poginulih branitelja, te smo za djecu poginulih branitelja organizirali odlazak u Izmir. Oni su tamo boravili sedam dana i mislim da su stvarno uživali. Sve smo troškove pokrili mi, sa svoje strane. Išla je i jedna majka u pratnji djece, a ja ispred tvrtke. Iskreno, volio bih kada bi bilo moguće ponovno vidjeti te tadašnje klince, a danas već odrasle ljude.
Često puta posao menadžera izgleda zanimljiv, jednostavan, ali i financijski isplativ. Kako ga Vi doživljavate? Imate li neki svoj ispušni ventil?
Posao menadžera je sve osim ovoga što ste naveli, osim možda financijskog dijela. Naime, menadžer (govorim o pravome menadžeru) radi više od osam sati dnevno, a često je tu i puno stresa, što utječe na zdravlje. Kako puno putujem, zna mi se desiti da osim klijenta i hotela, ne vidim ništa od grada u kojem se nalazim. Također, da bih što više toga stigao, dan mi često traje do večeri, a tada je priprema za drugi dan ili drugo putovanje. Trajanje sastanaka i spektar tema koji se na njima otvore je dosta iscrpljujući i ja često znam reći poznanicima da tko god misli da je razgovarati lako i da ne umara, nikad nije imao ozbiljne razgovore.
S druge strane, ljepota ovog posla je što je kreativan. Ni jedan dan nije isti i imate priliku upoznati puno različitih ljudi, njihovih navika i kultura… Volim otići na izlet, popiti kavu i neobveznu “ćakulu”, pogledati dobar film i, naravno, obožavam šetnje sa svojim psom.
Možete li iznijeti svoje zapažanje o poziciji menadžera, nešto što drugi ne vide?
Mislim da pojedinac, kao menadžer, prvo mora voljeti to što radi i vjerovati u ljude s kojima radi. Iako u se u javnosti smatra da menadžeri žive nekim lagodnim i uzbudljivim životom, istina je drugačija. Biti menadžer nosi u sebi veliku odgovornost za stvaranjem novih vrijednosti, za poboljšanjem konkurentnosti firme, za prodajom proizvoda kako bi osigurao poslove onima koji ih proizvode. Još mi je nejasno da u Hrvatskoj još uvijek pri odabiru čelnih ljudi na rukovodeća mjesta, primamo ljude isključivo na osnovi njihovih diploma, a ne sagledavamo sve ono drugo što nije moguće staviti u životopis. Kao dokaz toj činjenici, navest ću samo da je indikativno da pojedinac u mnogim našim tvrtkama puno teže može napredovati, dok strane tvrtke imaju puno efikasnije metode s pomoću kojih pojedinac može napredovati bez obzira na završenu školu, posebno kad iskaže volju, ambiciju i talent za usvajanjem novih znanja.
Mislim da će zbog toga u skorije vrijeme i ovdje biti potrebno da tvrtke promjene poslovnu filozofiju i da će se više fokusirati na vrijednosti koje pojedinac nosi sa sobom. Kao dokaz ovoj tvrdnji navest ću primjer jednom mladića koji je završio u Hrvatskoj pomorsku školu, a danas radi kao pomoćni kuhar u Irskoj, istovremeno se u večernjim satima školuje za digitalni marketing. Pri slanju molbi kod nas većinom ga odbijaju zbog nedostatka formalne škole, bilo u kulinarstvu bilo u marketingu. Trebali bismo što prije, pri zapošljavanju ljudi, gledati njihovo realno stečeno iskustvo, a ne robovati svjedodžbama i diplomama, koje često puta nisu realni pokazatelj znanja i vještina.
