Koliko ste filmova pogledali u kojima umjetna inteligencija više nije samo stroj koji izvršava naredbe, nego postaje netko s kim razgovaramo, komu vjerujemo i nešto povjeravamo? Od „Ja, Robot“ do „Mojih 200 godina“, u kojem robota Andrewa obitelj s vremenom počinje doživljavati kao člana obitelji, filmska industrija već desetljećima ispituje istu granicu: što se događa kada tehnologija postane dovoljno ljudska da joj počnemo vjerovati?
Što će AI pronaći kada netko upita za vas?
Neće gledati samo vaš Instagram profil, a neće mu biti dovoljno ni to što ste sami sebe proglasili stručnjakom, napisali dobar opis profila i objavili stotinu edukativnih objava. Tražit će dokaze koji će potvrditi vašu stručnost: spominju li vas relevantni mediji, postoje li intervjui, stručni tekstovi, preporuke, reference, citati ili objave na vjerodostojnim web-stranicama? Drugim riječima, osobni brend više nije samo ono što govorite sami o sebi. Sve više to postaje ono što o vama mogu pronaći drugi. I tu mediji dobivaju novu vrijednost.
PR se dugo svodio na ono što smo mogli vidjeti u medijima, dok danas taj isti medijski prostor dobiva novu dimenziju. Ono što mediji objave o vama ostaje kao digitalni trag, gradi kontekst oko vaše stručnosti i postaje dio informacija na temelju kojih vas danas mogu procjenjivati i ljudi i umjetna inteligencija. Zato više nije dovoljno biti prisutan, potrebno je biti prisutan na pravim mjestima, u pravom kontekstu i kroz izvore koji vašoj stručnosti daju vjerodostojnost. Umjetna inteligencija u svojim odgovorima koristi informacije iz različitih izvora i pokušava povezati kontekst, relevantnost i vjerodostojnost. Zato je važno da o vašem poslovanju ne postoji samo ono što ste sami objavili.
Koliko ste puta, čitajući objave i tekstove pomislili: „Ovo je napisala umjetna inteligencija.“
Ako jeste, dotaknuli ste se jedne od najzanimljivijih posljedica svega što se danas događa sa sadržajem. Svatko u nekoliko sekundi može dobiti tekst koji pristojno zvuči, gramatički je ispravan i govori upravo o temi koju ste od njega tražili. Ali što ga više čitamo, pogotovo ako mu nismo dali dovoljno kvalitetan brief, sve ćemo lakše primijetiti kada je tekst generičan, predvidiv i bez dubine.
Pa iako je autentičnost mnogima već pomalo mrska riječ, ono što se iza nje krije nije trend. I ono na što se odnosi nikada nije bilo važnije: naša osobnost, iskustvo, znanje, način na koji razmišljamo, dubina kojom razumijemo posao kojim se bavimo i sposobnost da u tekst prenesemo emociju. Sve to zajedno čini jednu vrstu imovine koju nije jednostavno kopirati.
Google danas otvoreno naglašava vrijednost originalnog sadržaja, iskustva iz prve ruke i vlastite perspektive, dok istraživanja pokazuju da masovno proizveden AI sadržaj bez autoriteta i jedinstvenih uvida teško dugoročno zadržava vidljivost. Zato se ponovno javlja potreba za sadržajem koji ima stvarnog autora.
I tako se, pomalo ironično, vraćamo na ono od čega je sve i počelo – na ljude: novinare, copywritere, storytellere i stručnjake koji znaju postaviti prava pitanja, prepoznati i kreirati dobru priču.
