E pa stats o engleskom jeziku mogu zvučati intimidating, ali samo na prvi pogled. Iako su debeli rječnici s listama riječi poredanih po abecednom redu (a thing of the past), virtualne verzije su i dalje dostupne – a kako se mijenjaju iz godine u godinu, is interesting to say the least.
U nastavku te očekuju neke velike brojke koje će se postupno smanjivati – dok ne dođemo do onih koje su za tebe stvarno važne. A kao prava žena, napravit ću i koju digresiju.
Prva digresija – kako sam zavoljela brojke?
Nikad nisam bila osoba koja voli brojke. But interestingly enough, otkako podučavam engleski, zavoljela sam ove svoje formulice koje mi pomažu objasniti ključne pojmove i dati mojim klijenticama jasan osjećaj napretka. Kad sam ih uvela u svoju metodu, sve je postalo lakše i strukturiranije – i meni i njima.
Veliki brojevi koji padaju…
Znaš li da engleski rječnik broji oko 600.000 riječi?
A lot, don’t you think?
But here’s the thing – većina tih riječi nikad ti neće trebati. Mnoge su arhaične, neke se koriste samo u stručnim područjima, a neke čak ni izvorni govornici ne znaju. Isto kao i u hrvatskom, right?
Prava brojka, ona koja nas zanima, drastično pada na 20.000 – 30.000 riječi – to je aktivni vokabular prosječnog izvornog govornika.
Ako ti to zvuči nedostižno – vjeruj mi, nije.
Za osnovnu komunikaciju u svakodnevnim situacijama dovoljno je 1.000 – 3.000 riječi.
Trebamo li se baciti na učenje tih prvih 1.000 – 3.000 riječi?
Heck no! Već ih znaš.
Klasičan pristup učenju jezika nalaže sljedeće: prvo učiti, pa primijeniti. U slučaju jezika poput nizozemskog, portugalskog ili kineskog, koji su ti (chances are) u potpunosti nepoznati, to možda i drži vodu, ali u slučaju engleskog predlažem nešto bolje:
vokabular koji imaš već prelazi brojku od 3.000 riječi, pa zašto ne bismo onda prvo krenuli govoriti (mistakes included!), vježbati i usavršavati postojeće znanje te graditi engleski na ispravljanju grešaka i fine-tuningu onoga što već znamo?
Nove riječi će doći lako – ali samo ako prvo vježbamo one koje već imamo u svom arsenalu.
Izbjegavajući greške, zapravo usporavamo svoj napredak
Dogodit će se prije ili kasnije, pa zašto ih ne bismo sebi dopustili sada, u sigurnom okruženju – sa sobom ili profesorom – kako bismo bili utrenirani i opušteni kad nam u stvarnim situacijama zaista zatrebaju?
Što tebe šokira kada konačno kreneš govoriti?
Činjenica da se po prvi put čuješ kako izgovaraš neke riječi? Možda shvatiš da ti neka gramatička konstrukcija nikad prije nije prirodno izašla iz usta? Ili te zbunjuje što nisi sigurna zvuči li to „kako treba“?
Sve je to dio procesa
Greške su neizbježne – ali su i znak napretka. Nema smisla čekati da sve „naučiš“ prije nego što počneš govoriti, jer jezik se ne uči iz teorije, nego iz iskustva.
Practice makes perfect – ali samo ako vježbaš.
Prvi korak je pričati, pa tek onda učiti iz onoga što si rekla. Taj obrnuti pristup zaista uzima tortu – first you talk, then you learn and solidify.
Zato, imam izazov za tebe: već danas razmišljaj na engleskom.
Reci naglas nekoliko rečenica. Kako zvučiš? Na čemu bi voljela poraditi? Što te zbunjuje?
Testiraj se. I zapamti – greške nisu prepreke, one su putokazi prema boljem engleskom.
