Kako je prošla 2021. godina, pred kojim se izazovima našla Zagrebačka burza, kako je burza dodatno učvrstila lidersku poziciju u uslugama tržišta kapitala u široj regiji… Na ova i druga pitanja odgovorila nam je Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
Ivana Gažić rođena je u Zagrebu, gdje se školovala do diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1998. počela je raditi u Plivi i uskoro završila i MBA na IEDC Bled. Nakon Plive radila je kraće vrijeme u Luri, HVB Splitskoj banci i Hypo banci, a sada je 12 godina Predsjednica Uprave Zagrebačke burze. Tijekom godina postala je i članica nekoliko nadzornih odbora. Ponosi se činjenicom da je Zagrebačka burza u proteklom desetljeću iz lokalne narasla u regionalnu, a usput je uspješno provela sve prilagodbe regulativi koje su bile potrebne na ulasku u Europsku uniju. Kontinuirano rade na širenju portfelja svojih usluga i namjeravaju ga širiti i dalje. Strategija Zagrebačke burze jest ponuditi što više usluga vezanih uz donošenje odluka o investiranju u smislu edukacije, pa nakon toga što više usluga vezanih uz sam proces kupnje ili prodaje i namire transakcija. Svoj poslovni put Ivana Gažić vidi kao odličnu podlogu za educiranje mlađih generacija, aktivna je u pružanju podrške ženama u poslovnom svijetu, a na potpuno privatnom planu podupire organizacije koje se bave pravima djece, osobito djece s poteškoćama.
Zagrebačka burza pokrenula je i realizirala više projekata značajnih za budućnost tržišta kapitala u Hrvatskoj, ali i u regiji.
Možemo reći da Zagrebačka burza punih 30 godina svog postojanja predvodi regionalno tržište kapitala u svima aspektima: inovacijama, proizvodima, uslugama, konsolidacijama i dr. Jedno od najznačajnijih događanja u posljednjih nekoliko godina svakako je preuzimanje Ljubljanske burze 2015. jer tim smo korakom postali regionalno relevantna grupacija. Sve što možemo prenosimo i na Ljubljansku burzu, i obrnuto. Razmjenjujemo one usluge i servise u kojima svatko od nas ima određenu ekspertizu, što je još jedan od mehanizama maksimiziranja pozitivnih učinaka na poslovanje unutar grupe. Drugi važan korak bilo je uvrštenje dionica Zagrebačke burze na samu Zagrebačku burzu 2016., odnosno uređeno tržište, kako se burza „službeno“ zove. Time smo postali, i još uvijek smo, jedina burza u srednjoj i jugoistočnoj Europi čije su dionice uvrštene na burzu. Taj nam je korak omogućio postavljanje novih standarda transparentnosti i korporativnog upravljanja, a svakako smo i dodatno učvrstili lidersku poziciju u uslugama tržišta kapitala u široj regiji. Na razvijenim je tržištima takva praksa uobičajena.
Krajem 2019. stekli smo vlasnički udio u Makedonskoj burzi, a nedavno smo taj udio povećali na 7,06%. S Bugarskom i Makedonskom burzom od 2014. imamo i kompaniju u Skopju utemeljenu s ciljem stvaranja regionalne infrastrukture za trgovanje vrijednosnim papirima na regionalnim tržištima. Od te tri početne burze, sustav danas okuplja osam regionalnih tržišta od Slovenije do Grčke. Uz to, želimo biti mjesto prikupljanja kapitala za kompanije u svim fazama razvoja: za startupe imamo Funderbeam SEE, kompaniju u kojoj smo suvlasnici s partnerima iz Estonije i putem koje smo već odradili velik broj uspješnih kampanja koje su mladim kompanijama omogućile pristup kapitalu za rast. Utemeljili smo i Progress tržište namijenjeno malim i srednjim poduzećima. Jedno je od prvih EU registriranih tržišta te vrste (“SME Growth Market”). Na taj način kreirali smo sustav kojem je cilj zadržati kompanije u Hrvatskoj te pridonijeti njihovu razvoju, a time i ekonomiji u cjelini. Ovakvim konceptom pružamo jedinstven primjer u regiji, pa i šire. Na neki način danas smo najkompleksnija burza u regiji s obzirom na djelatnosti koje obavljamo, i to uspoređujući se s burzama daleko većim od naše, kao što su burze u Beču i Budimpešti.
Prošle godine Zagrebačka burza obilježila je 30 godina postojanja. Već 10 godina dodjeljujete nagrade u nekoliko kategorija. Kao što ste spomenuli, prošlo je šest godina kako ste vlasnik Ljubljanske burze, a povećali ste udio u Makedonskoj burzi… Unatoč svemu što se događalo u 2021., ostvarili ste puno pozitivnih stvari. Kako ste u tome uspjeli?
Upravljanje Zagrebačkom burzom član Uprave Tomislav Gračan i ja preuzeli smo nakon velike ekonomske krize 2010. Bilo je jasno da će burza naše veličine u okruženju u kojem poslujemo teško funkcionirati ako se osloni samo na svoju primarnu djelatnost, odnosno upravljanje uređenim tržištem. Bilo je potrebno identificirati nove izvore prihoda, osluškivati trendove u financijskoj industriji, gledati malo dalje u budućnost, unatoč tome što je ovo branša koja se strahovito brzo mijenja. Iako smo sa samo 24 zaposlenika vrlo mala kompanija, imali smo dobar tim i uspjeli smo realizirati većinu toga što smo zacrtali. Efekti nekih od ranije započetih projekata tek se sad vide: primjerice, operater smo LEI oznaka (Legal Entity Identifier), koje služe kao jedinstveni identifikatori pravnih subjekata sudionika globalnog financijskog tržišta. Bili smo prva takva organizacija u regiji i još smo uvijek jedina organizacija u Hrvatskoj koja pruža ovu uslugu od iznimnog značaja za stabilnost i učinkovitost globalnog financijskog sustava. S pripremama smo počeli još negdje prije 7 godina, a danas smo, kao jedan od svega 38 entiteta u svijetu, akreditirani za izdavanje i održavanje tih oznaka u 12 država, od Slovenije do Cipra, u našem registru ih je preko 1300. Kvaliteta naše usluge sa strane Global LEI fondacije ocijenjena je s izuzetno visokih 99-100% uspješnosti prema kriterijima koje propisuje ova organizacija. Stalno radimo i na velikom broju projekata koji nisu uvijek zanimljivi široj javnosti, ali su usmjereni unaprjeđenju trgovinske infrastrukture i podizanju razine kvalitete usluga za sve sudionike. Lani smo razvili vlastiti softver za nadzor trgovanja “Zeus”, radili smo i na projektu razvoja strategije Burze za idućih pet godina, sudjelovali smo i u projektu implementacije CCP-a za RH te uspješno realizirali nove inačice trgovinskog sustava i dr.
Dosad ste izuzetno puno uložili u razvoj procesa, usluga i proizvoda, transparentnosti i korporativnog upravljanja. Godina 2021. bila je jedna od vaših najboljih poslovnih godina. Kako Vi gledate na to?
Trgovinska statistika samo djelomice odražava sliku tržišta kapitala u 2021. Ukupni promet bio je gotovo -19% manji nego 2020., a promet dionicama korigiran je za otprilike četvrtinu. Međutim, na tržištu je bilo živo, a ulagatelji su ipak imali zanimljivih investicijskih prilika. ETF-ovi, koji su u studenome obilježili godišnjicu uvrštenja, ostvarili su značajan promet i rast vrijednosti iskazan tržišnom kapitalizacijom. I tržišna kapitalizacija drugih segmenata većinom je rasla – dionice u Vodećem tržištu vrijede +9% više nego godinu prije, a one u Službenom čak +21% više. Gotovo su svi indeksi značajno ojačali: CROBEXtr, koji uračunava i dividendni prinos, čak +22%, što je odličan pokazatelj povrata na ulaganje koji su investitori mogli ostvariti. I većina drugih indeksa dvoznamenkasto je rasla.
Predsjednica ste Uprave Zagrebačke burze već 12 godina tijekom kojih ste Burzu učinili vodećim igračem u regiji. Kažete kako nema škole koja može nekoga potpuno pripremiti za poziciju na kojoj ste Vi danas. Kako se danas trguje, što se sve promijenilo u zadnjih 30 godina ili u zadnjih 12 godina otkad ste Vi na čelu?
Promjene su gotovo tektonske. Globalna financijska kriza koja je nastupila 2008. kod nas je trajala 7 godina, oporavak je u slučaju hrvatskoga gospodarstva bio značajno sporiji nego kod razvijenih tržišta, a tu mogu spomenuti i da su ekonomije s razvijenim tržištem kapitala brže izlazile iz krize. Problem je u ekonomskom okruženju i poticajima koji kod nas izostaju. Hrvatska među prvima ulazi u krize, a među posljednjima izlazi.
Izazovne su bile i pripreme za ulazak u EU te nošenje sa zahtjevima rastuće regulative koja ne uzima u obzir razvijenost ili veličinu tržišta. Regulatorni okvir tržišta kapitala sve je kompleksniji i stroži i pred svim dionicima tržišta, uključujući izdavatelje, članove i samu burzu, daleko su veće obveze nego nekada. Regulativa je u velikoj mjeri neprilagođena tržištima prema veličini i stupnju razvoja i zato se uključujemo u sve moguće dijaloge koji mogu olakšati pristup kapitalu za kompanije i investitorima otvoriti prostor za ulaganje. Imenovana sam kao član Securities and Markets Stakeholder Group (SMSG) ESMA-e (European Securities and Markets Authority), u tijelo centralnog europskog regulatora za tržišta kapitala koje čini 30 pojedinaca koji zastupaju interese različitih kategorija dionika financijskog tržišta EU-a. Uz to, Europska komisija imenovala je predstavnicu Zagrebačke burze članom Tehničke stručne skupine za mala i srednja poduzeća. Drugim riječima, vrlo smo aktivni u međunarodnom okruženju i tražimo optimalna rješenja za daljnji razvoj našeg tržišta. Tu je i problem bankocentričnosti našeg sustava, izostanak privatizacijskih procesa sa strane države, o kojima slušamo desetljećima, ali ih i dalje ne vidimo.
(Foto: Manuel Paljuh)
Strani investitori ovaj prostor gledaju kao jednu regiju i stoga pokušavamo podići svoju vidljivost kroz niz zajedničkih aktivnosti s burzama iz okruženja. Organiziramo brojna događanja s ciljem povezivanja kompanija i investitora, a prije Covida organizirali smo prvi roadshow hrvatskih i slovenskih kompanija u New Yorku. Kvalitetnih investicijskih priča ima, ali sigurno bi pomoglo da ih ima više, osobito u smislu raznolikosti. Primjerice, hrvatsko tržište kapitala nakon odlaska Plive s burze nije imalo nijednu farmaceutsku kompaniju, što je tipično defanzivna dionica, a što se osobito pokazalo u Sloveniji gdje je Krka najlikvidnija dionica koja u razdobljima krize bilježi najbolje rezultate. Nova atraktivna izdanja sigurno bi dodatno potaknula ulaganja jer sredstava ima, samo ih treba mobilizirati na korist investitora i kompanija. Poseban interes izazvalo je nedavno uvrštenje dionice Spana, kao prve IT kompanije na Zagrebačkoj burzi nakon 18 godina, u trenutačno najatraktivnijem sektoru.
Kako ocjenjujete doprinos Zagrebačke burze edukaciji o tržištu kapitala i razvoju tržišta kapitala? Ovdje posebno ističem Akademiju Zagrebačke burze koja posebnu pozornost posvećuje DOP-u i jačanju financijske pismenosti.
Zagrebačka burza od svojeg je osnutka 1991. veliku važnost posvećivala edukaciji. Još smo devedesetih godina prošlog stoljeća organizirali razne seminare, kolokvije, konferencije, dovodili inozemne stručnjake, što je tada bilo izuzetno teško jer prvo je bio rat, a i godinama nakon što je završio, mnogi su Hrvatsku percipirali kao nesigurnu destinaciju. Naša godišnja konferencija, koju organiziramo u suradnji s Udrugom mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava, najznačajnije je okupljanje financijske zajednice u Hrvatskoj i regiji s više od 400 sudionika i vrhunskim govornicima. Kontinuitet smo održali čak i tijekom rata i tijekom pandemije, nismo preskočili nijednu godinu. Uvijek smo držali predavanja u školama i na fakultetima u cijeloj Hrvatskoj nastojeći podići razinu financijske pismenosti. S vremenom se pojavila potreba za strukturiranim pristupom edukaciji, pa smo 2010. uz podršku Europske banke za obnovu i razvoj utemeljili naš edukativni odjel pod nazivom Akademija Zagrebačke burze. Danas je Akademija Burze najveći pružatelj usluga edukacije o financijskim tržištima u Hrvatskoj i regiji. Razvili smo oko 80 programa, od čega nekoliko kompleksnijih u smislu trajanja i sveobuhvatnosti, kao što su programi za odnose s investitorima, koje je donedavno završila 11. generacija stručnjaka, ili program Akademije za poslove usklađenosti, ili pak osnove investiranja, koji je također prije nekoliko dana završila 5. generacija polaznika. U ovih 11 godina postojanja, kroz Akademiju je prošlo više od 10.000 sudionika. Od 2012. godine Akademija dodjeljuje i vlastitu Nagradu za doprinos edukaciji o tržištu kapitala, čiji su laureati do sada bili pojedinci, organizacije i udruge poput Ekonomske klinike, Financijskog kluba Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, eStudenta, matematičara Tonija Miluna, ekonomista Velimira Šonje i drugih, koji su svojim naporima uspjeli popularizirati financijska znanja te ih učiniti dostupnima širem krugu pojedinaca. Veliku pozornost posvećujemo jačanju financijske pismenosti opće populacije s naglaskom na mladima. Osim što sudjelujemo u radu Operativne radne grupe Ministarstva financija za praćenje provedbe mjera i aktivnosti vezanih uz Nacionalni strateški okvir financijske pismenosti, dosad je Akademija osigurala besplatne edukacije za oko 5.000 mladih.
Godine 2016. pokrenuli ste, zajedno s partnerima iz Estonije, platformu pod nazivom Funderbeam South-East Europe za financiranje startupa i malih poduzeća. Platforma spaja inovativne ideje i kapital potreban za njihov razvoj. Jesu li postignuti ciljevi pokretanja platforme? Koliko ste kampanja do sada uspješno realizirali?
Ciljevi su apsolutno postignuti. Do sada je za 10-ak hrvatskih kompanija, koje su još u ranoj fazi svog razvoja, prikupljeno gotovo 7 mil. eura. Kompanije dolaze iz svih područja: od onih koje se bave raznim softverskim rješenjima ili IoT-om, poput Includea, raznim uslugama poput nedavnog Mobility Onea, a nedavno smo imali kampanju i za proizvođača održive obuće Miret. Priče o uspjehu poduzetnika koji su u potragu za kapitalom za rast krenuli uz pomoć Funderbeama svjedoče o živosti i inovativnosti hrvatskih poduzetnika, kao i o tome da postoje ulagatelji i u Hrvatskoj i globalno sposobni prepoznati kvalitetu hrvatskih poslovnih pothvata i velik potencijal razvoja izvan ranije poznatih modela ulaganja i rasta. Osobito nas veseli vidjeti uspjehe kompanija kojima smo pomogli u vrlo ranoj fazi rasta, kao što je npr. Stemi, kojem je nedavno Infobip ušao u vlasničku strukturu ili Entrio, koji je privukao nekoliko rundi novog financiranja nakon one na Funderbeamu.
Koje sve mogućnosti stoje na raspolaganju investitorima Funderbeam platforme?
Posljednjih mjeseci bilo je doista živo na našem Funderbeamu, a u pripremi su i nove kampanje. Potraga za interesantnim poslovnim idejama naših startupa i mladih kompanija nikada ne prestaje. Funderbeamove aktivnosti proširili smo i na Makedoniju, gdje također postoji potreba za financiranjem dobrih poduzetničkih pothvata, svakako ćemo pokušati ojačati poziciju i u regiji. Hrvatske poduzetnike svakako pozivamo da uzmu u obzir ovu mogućnost ako imaju održivi poslovni plan i mogu zadovoljiti uvjete ove platforme.
(Foto: Demjan Rožman)
Koliko je naše okruženje poticajno za kompanije kojima je potreban kapital u svim fazama rasta i razvoja?
Prilično je nepoticajno. Svakako je u interesu države da ima razvijeno, likvidno i aktivno tržište kapitala. Pokazalo se da države koje imaju takvo tržište brže i efikasnije izlaze iz kriza, jer omogućuju prelijevanje iz štednje u kapital za tvrtke koje mogu ostvariti brzi rast i na taj način omogućiti ekonomski oporavak. Privatizacijama i poticajnim mjerama treba jačati tržište u dobrim godinama. Poticajne mjere svakako bi trebale šire zahvaćati sudionike tržišta, od malih investitora do kompanija, i uključivati primjerice ukidanje poreza na kapitalnu dobit. Svojedobno smo predlagali i uvođenje osobnih investicijskih računa, što potiče i OECD. Bili bi namijenjeni malim ulagateljima koji bi na njega godišnje polagali određeni maksimalni iznos novca koji bi propisalo Ministarstvo financija. Ulagatelj bi potom mogao neograničeno trgovati vrijednosnicama, a od oporezivanja bi bio zaštićen ako dobit iz trgovanja ne povlači najmanje pet godina. To bi pomoglo stvoriti povoljno okruženje za investiranje – umjesto u depozite i nekretnine, kako je to sada slučaj. Cilj bi trebao biti poticanje dugoročne štednje kroz likvidne financijske proizvode. Nužno je motivirati mlađe ulagatelje kako bi se razvijala investicijska kultura, i ohrabriti brojne ulagatelje koji zbog tehnički zahtjevne prijave poreza na kapitalnu dobit izbjegavaju investiranje.
Sve više ljudi investira u kriptovalute. Tržište dionica je regulirano, ali kriptovaluta nije. Očekujete li brzu regulaciju i ovog tržišta?
Ne čudi me interes, osobito mlađih ulagatelja, za neke druge oblike ulaganja. Manjak regulative u nekim investicijskim klasama, kao što su kriptovalute, čini pristup tom tržištu značajno lakšim i atraktivnijim, ali donosi upravo zato i vrlo velike rizike u vidu naglih oscilacija cijena i primjera gubitka pristupa računima na kojima se takva imovina nalazila. Lanjsko istraživanje Deloittea o budućnosti kriptovaluta pokazalo je da oko 66% ispitanika izražava zabrinutost zbog cyber sigurnosti vezane uz digitalnu imovinu. Tek ostaje vidjeti koji će biti regulatorni odgovori na ove i slične bojazni i je li moguće kreirati sigurno okruženje za ulagatelje u digitalni kapital. Zato što je neregulirano, ovo se tržište nazadrživo širi, ali svakako je u posljednje vrijeme u fokusu regulatora i promjene možemo očekivati vrlo skoro.
Kažete kao je u Vašem poslu važna sposobnost brzog donošenja odluka u rizičnim situacijama, preuzimanje odgovornosti za odluke i empatija. Možete li nam malo pojasniti ova tri liderska elementa?
Priroda je burzovnog poslovanja takva da se odluke donose vrlo brzo, ponekad u sekundama. Na svojim prijašnjim radnim mjestima imala sam puno više vremena za analizu i konzultacije sa suradnicima, pa je sigurno trebala prilagodba na ovakvo radno okruženje. Priprema za ovakav način rada je dobro poznavanje propisa i okruženja u kojem radite, te fokus na detalje u „mirnim razdobljima“, iz kojih onda crpite podlogu za donošenje brze odluke često i nikad ranije viđenim okolnostima. Što se tiče preuzimanja odgovornosti, tu su stvari i zakonski jasne, uvijek se to svede na pitanje odgovornosti Uprave. Prostor za greške je vrlo mali, a svaljivanje odgovornosti na nekog drugog nije opcija – tu je burza također specifična, a osobno smatram da bi svim poduzetnicima bilo lakše da se tako ponašaju u svojem radu. I na kraju empatija – važna kako privatno, tako i poslovno. I u poslovnim situacijama pred nama su osobe, sa svojim karakterima, strahovima, ambicijama, osjećajima. Uvijek se trudim slušati i razumjeti, a ne reagirati impulzivno. Mislim da je empatija karakteristika koja poslovni svijet može učiniti puno boljim u svakom smislu.
U Hrvatskoj je još uvijek malo žena u top menadžmentu. Žene su ponekad sklone sumnjati u svoje sposobnosti. Može li se i kako promijeniti ovaj odnos?
Može – odgojem i obrazovanjem te društvenim sankcioniranjem nepoželjnih ponašanja. Udžbenici djece nižih razreda i dalje su puni stereotipa – mama kuha ručak, tata čita novine. Kada djevojčica raste u svijetu stereotipa, teško može povjeravati da može biti puno više od domaćice. A što se tiče poslovnog svijeta – manageri moraju stvoriti rodno balansirano okruženje u kojem će svi zaposlenici – dakle muškarci i žene, dobiti priliku pokazati svoje sposobnosti. Ženama nekad treba više poticaja, ali jednom kad preuzmu funkciju, pokažu se kao vrlo uspješne, pa je poticaj managementa, opet s naglaskom da to moraju raditi manageri oba spola, ključan. Prošlo je vrijeme kad su samo potrošači sankcionirali ponašanje kompanija, kao npr. reklame za automobile osmišljene isključivo za muški spol. Dolazi vrijeme kada će investitori i poslovni partneri sankcionirati kompanije koje ne mogu ostvariti rodnu jednakost u svojoj organizaciji. Radi se o načelima ESG (Environmental Social Governance) investiranja, koje je vrlo IN, a inzistira, između ostaloga na rodno balansiranoj organizaciji.
Temelj menadžmenta je razumijevanje međuljudskih odnosa. Život organizacije nije ništa drugo nego preslikana situacija šire obitelji. U kojoj mjeri se slažete s ovim mišljenjem?
Slažem se u potpunosti. U svojoj karijeri intervjuirala sam vrlo velik broj potencijalnih zaposlenika i u tom procesu za mene je sve manje i manje važno koji su fakultet završili, a još manje s kojim prosjekom. Bitno je kakav imaju stav prema novome, učenju i općenito životu. Stvaranje povezanog i motiviranog tima bazira se na kvalitetnim pojedincima, a takvi odrastaju, za to se ne mogu educirati.
Znam da ste imali izazove u poslovnom i privatnom životu. Sve ste uspjeli prebroditi. Što vam je pomoglo, što je bilo presudno? Kako gledate na budućnost?
Svatko ima izazove u poslovnom i privatnom životu – moj pristup je uvijek bio da ću probati riješiti problem najbolje što mogu i znam. Nekad to nije najbolje, ali je najbolje što ja mogu i znam. Presudno mi je bilo što sam odgajana na način da imam pravo na pogrešku i da ne moram sve u životu raditi najbolje. Na budućnost gledam optimistično – mislim da sam upravo u svojim najproduktivnijim godinama i vidim još puno stvari koje bih voljela naučiti. Čak sam i Covid doživjela kao priliku da živim drugačije na određeno vrijeme i ta prilagodba mi nije teško pala. Poteškoće ili frustracije u životu su prilike za učenje i osobni razvoj, tako nekako gledam i na odgoj djece.
