Motor masovnog turizma koji je pogonio naš BDP proteklih desetljeća, zajedno s pojavom globalne ugroze, naglo se 2020. godine ugasio i stao, dajući samo povremeno znakove života kroz konfuzno razdoblje prošlogodišnje turističke sezone.
Pozicija turizma u krizi
Iako se čini kako multinacionalna pošast koja je poharala turističke destinacije polako odlazi u prošlost kako bi se pridružila “španjolskoj gripi”, koja je uzela između 50 i 100 milijuna života 1918. godine, došlo je vrijeme da se razmotri ukupna pozicija turizma kao jedne od najvećih gospodarskih grana u RH.
Čim je nastupio takozvani drugi val pandemije, nama tradicionalno naklonjene, emitivne zemlje naglo su povukle ručnu kočnicu i zaustavile daljnji dotok svojih građana. Isto tako, svi ostali, čast iznimkama, ubrzo su se zaputili našim širokim autocestama u smjeru državne granice. Tada, sav ugostiteljski život je stao. Na razdoblje duže od 6 mjeseci.
Nitko nije kriv!
Gašenje motora našeg turističkog Volkswagena ili, u prijevodu, narodnog auta, inače najomiljenije marke automobila svih Hrvata, povuklo je za sobom i gašenje tisuća radnih mjesta vezanih uz turizam i ugostiteljstvo. Naravno, nitko nije kriv, jer tko bi očekivao da će ovakva nevolja, koja se zadnji put javila prije stotinu godina, zaustaviti kolone turista željnih naše obale i sunca. I to je pokazalo svu krhkost strategije oslanjanja samo na jednu granu gospodarstva, to je pokazalo koliko je turizam volativna djelatnost koja se oslanja na samo jedan stup kako bi generalno bila uspješna. Taj stup je sigurnost. I jedino sigurnost. Sve drugo su nijanse. Naravno, izuzetno bitne nijanse kojima moramo kupiti konkurentsku prednost i postaviti ovu granu gospodarstva na noge.
Slabost masovnog turizma
Naravno, kako to uvijek biva nakon depresije, slijedi ekspanzija, pa će tako i jurnjava masovnog turizma postati neopisiva neko vrijeme i opet ćemo se hvaliti rekordnim brojkama. No, je li to doista rješenje, pustiti stvari da se stihijski odvijaju? Sada, kao nikada prije, iako je to u govorima svih političara, otkriva se sva slabost masovnog turizma koji ovisi isključivo o sigurnosti. Htjeli to ili ne, poučeni iskustvom, moramo početi strateški razmišljati. Kao što arapske zemlje, polako, ali sigurno prelaze s proizvodnje nafte na proizvodnju fantastičnih turističkih destinacija. Balon dvaput skupljeg električnog automobila, ma koliko još uvijek bio snažan, na kraju će puknuti i čovječanstvo će prestati biti rob fosilnih goriva.
Promjene su spore, ali neizbježne!
Evolucija je to dokazala kroz milijune godina. No mi nemamo toliko vremena, mi moramo s turizmom krenuti u nekom potpuno drugom smjeru od onog masovnog. U smjeru zdravstvenog turizma za koji; s toplicama, dentalnim, sportskim i drugim zdravstvenim, turističkim oblicima, imamo puno potencijala.
Slavonija, zadnja rupa na svirali turističke frule, leži na geotermalnim izvorima, ima jezera koja su zapuštena i brdovita područja koja nisu zdravim zrakom daleko od Velebita. Ova pandemija je, uz ogromnu štetu koju je izazvala u gospodarstvu, i što je najtužnije u tisućama naših obitelji koje su izgubile najmilije, jedan šamar koji nas mora natjerati na buđenje. Buđenje u smjeru zdravlja, njegova promoviranja i prodaje. I to je samo jedno od područja koja nam stoje na raspolaganju.
