Blaženka Mičević je doktorica znanosti, geodetkinja po struci, vlasnica i direktorica tvrtke Agrodet, agentica za nekretnine i, kako još mnogi vole reći, pravi Google za probleme sa zemljištem. Za sebe kaže da je strpljiva s ljudima, a opasna sa zemljištem. Gradeći firmu i svoj brend, izgradila je samu sebe. Spoznala je bolje sve svoje prednosti i mane te kako jedno i drugo izvesti na pravi put. Poduzetništvo ju je odvelo na novo putovanje života u kojem svaki dan, nakon što se dobro nasekira, zapravo uživa. Zahvalna je na svemu što joj se događa. Zahvalna je sama sebi što si je dozvolila promjenu i mogućnost da svaki dan nauči nešto novo.
Kad se ukaže potreba za vašim uslugama, što to sve podrazumijeva i uključuje? Kako izgleda vaš tipični klijent?
Moj je klijent prosječni nekretninoljubac u Hrvatskoj, koji voli imati, ali se ne voli brinuti o tome što ima. To znači da je našim ljudima jedno od najdražih ulaganja ono u ciglu i beton. Vole biti vlasnici, ali većinom nisu osviješteni što sve podrazumijeva biti vlasnik nekretnine. Što znači da ne znaju što znači pojam „1/1“, ne znaju razliku između katastra i zemljišne knjige, razliku usklađenog i neusklađenog stanja, jesu li upisani kao vlasnici svoje nekretnine u ove registre, imaju li nesređene imovinsko-pravne odnose, neriješena nasljedstva i ostavine, nelegalne ili polulegalne objekte. Imaju npr. ideju da bi nešto gradili, većinom kuću na moru, a ne znaju gdje mogu pronaći zemljište, što na njemu mogu graditi, tko im sve treba u tom postupku, što radi geodet, a što arhitekt, koliko dugo to traje i/ili košta. Ili npr., bave se poljoprivrednom proizvodnjom, pa žele povećati svoje poljoprivredne površine, ne znaju gdje ima slobodnog zemljišta, žele ga okrupniti, kako se prijaviti na natječaj za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta i koja su im uopće prava na natječajima za zakup državne zemlje.
Svi su oni naši potencijalni klijenti. U suštini mi se bavimo obradom prostornih podataka (katastarske čestice, načini uporabe, prostorni planovi, katastar i zemljišna knjiga), a klijentima dajemo svoje znanje i sigurnost, rješavamo ih tereta nesređenog zemljišta, nudimo model „ključ u ruke“, od pronalaska zemljišta do uporabne dozvole za objekt, povećavamo im prihode i činimo ih sretnima. Jedinstvena usluga na tržištu koju smo nazvali AGRODEZIJA kao svojevrsni One stop shop za zemljište.
Pojam „poduzetnik“ u Hrvatskoj je uvijek bio pod povećalom, a „poduzetnica“, čini se, još i više. Kako se Vi kao poduzetnica snalazite u poduzetničkim vodama?
Jednom prilikom rekla sam da je biti poduzetnik u Hrvatskoj teško, poduzetnica još teže, a poduzetnica u muškoj struci ogroman je izazov. To je svijet koji je definitivno više orijentiran na muškarce, a mi kao žene stalno se trudimo dosegnuti taj ideal „uspješnog poduzetnika“. Umjesto toga, bilo bi bolje da gradimo stil uspješnih poduzetnica koji je po meni dosta suprotan od muškog. Istraživanja su pokazala da su žene u poslovanju organiziranije i manje sklone rizičnijem poslovanju, da odluke donose sporije, ali su te odluke racionalnije, kvalitetnije te donose bolje rezultate. S druge strane ženska energija nas poziva da spoznamo da ti kao uspješna poduzetnica ne moraš ništa na brzinu i nasilu, možeš nježno, polako i s osjećajem za sebe i druge ljude. Kako za poslovne suradnike, tako i za partnere i klijente. Može se s lakoćom doći do uspjeha, samo smo to hodajući utabanim putem patrijarhata nekako izgubile.
Misao koja me cijelog života gura dalje glasi: Sve će biti u redu, sutra je novi dan, sve se događa s razlogom!
Blaženka Mičević
Koje biste vještine izdvojili kao ključne za uspjeh?
Poduzetništvo definitivno nije za svakoga. To nije posao od 8 do 16, to je način života. S tom mišlju ustaješ i liježeš uvečer u krevet. Ta energija te i puni i lomi, i to vrlo često sve u jednom danu. Ali sloboda kreiranja rješenja i pokretanja novih projekata, rješavanja problema klijentima i mogućnost samostalnog upravljanja vlastitim vremenom nešto je što mene, u svoj toj ludosti, pokreće naprijed.
Najvažnije je da znaš da je neuspjeh jedini put do uspjeha. S tim na umu svaki put kad padneš, ustaneš, obrišeš koljena i nastaviš dalje. Neki put ćeš ustati brže, neki put sporije, ali bitno je da ustaneš. I biti zahvalan, na svakom problemu, lošem klijentu, lošem komentaru, lošem danu jer bez njih ne bi bio tu gdje jesi. Meni je to bio najveći izazov.
Tko su vam uzori i inspiracija na poduzetničkom putu? Komu možete zahvaliti što ste uspjeli podići poslovanje na visoku razinu i uza sve to postići najvišu akademsku titulu u HR, doktorice znanosti?
Moja mama i moja baka bile su poduzetnice. Mama mi je cijeli život bila frizerka koja je sa svojim salonom u malom gradu postigla velik uspjeh i imala klijentice koje su dolazile kod nje više od 30 godina. Moja baka imala je svoju mesnicu i bila jedna od najboljih u svom poslu. Ona je bila pravi „money guru“ tako da i kad je imala 95 godina, s njom sam pričala o svom poslu i financijama. Jako puno sam od nje naučila i jako puno mi nedostaje. Gledajući njih cijeli život, naučila sam puno o poduzetništvu, kako upravljati, odnosno ne upravljati financijama, te po meni najvažnije, odnos prema klijentima. I ne znajući, učile su me o odnosu prema klijentima i prodaji na koje danas polažem jako puno pažnje. Tako da je kod mene poduzetništvo u krvi i bio je moj logičan put dalje.
Ujedno, učile su me da je obrazovanje najvažnija stvar koju žena može imati. Nešto što ti nitko ne može oduzeti i tvoja karta za neovisnost o bilo kome i bilo čemu. To je kao uvjerenje nekad bilo i teret, jer sam sama od sebe prije svega, očekivala najviše i najbolje. Ali i tjeralo me naprijed svaki put kada bih pomislila što mi to uopće treba u životu. Zavoljela sam znanstveni rad još dok sam bila na fakultetu, pa sam na završetku redovnog studiranja upisala magisterij i nakon toga doktorat. S obzirom da sam u to vrijeme radila na rukovodećem mjestu u jednoj agenciji, sve skupa se u nekim trenutcima stvarno činilo kao opći kaos i ludnica. Tada uskoči obitelj kao potpora, prijatelji sa svih strana, uzmeš par dana odmora i vratiš se na početne postavke. Važno je da budeš iskren sam sa sobom, priznaš si padove i poraze i kreneš dalje.
Pripada li geodezija tzv. „muškom svijetu“ i kako Vi gledate na to?
Geodezija se uvijek percipirala kao muška struka. Žena za instrumentom i na gradilištu bila je gledana većinom s podsmijehom. Kao mantra provlačilo se da žene ne mogu odraditi teren isto kao i muškarci, da nisi dobar geodet ako si našminkana i imaš lakirane nokte, ako si sređena i lijepa, nemaš sigurno baš puno toga reći, ipak smo mi tehničari i tako. U svojim počecima i karijeri svega sam se naslušala, bilo je to takvo vrijeme u kojem nitko nije htio ništa mijenjati jer je to jednostavno tako.
Danas je situacija drugačija jer današnji ubrzani razvoj tehnologija gura i našu struku u jednom novom smjeru. Danas mjerimo bespilotnim letjelicama i robotiziranim instrumentima, bavimo se obradom prostornih podataka, upravljanjem prostornim informacijama i već neko vrijeme nismo samo geodeti, već i geoinformatičari. Nove tehnologije zahtijevaju nove vještine i sve više žena odlučuje se za ovo zanimanje jer znanja koja stječu kroz formalno fakultetsko obrazovanje daju široki spektar mogućnosti za daljnja zaposlenja.
Kako bismo privukli što više žena u ovu struku, olakšali im njihov put i osnažili za daljnji rad, pokrenula sam inicijativu Žene u geodeziji 2019. godine, koja je danas postala europskim projektom. Prepoznalo ju je Europsko vijeće geodeta i proglasilo cijelu 2021. godinom Žene u geodeziji. Tijekom cijele godine vodila sam tim žena iz cijele Europe i radile smo na analizi žena u geodeziji u 10 zemalja članica EU-a. Koje su njihove potrebe, s čim se susreću u svojoj karijeri, koje probleme imaju, što bi se trebalo promijeniti. Napravili smo savršenu podlogu za uvođenje i provođenje promjena u rodnoj ravnopravnosti u geodeziji u Hrvatskoj i cijeloj Europi. Prezentirala sam naš rad i u Europskoj komisiji, na Europskom socijalnom i gospodarskom forumu, gdje smo dobili pohvale za rad i trud, kao i podršku za daljnje aktivnosti.
Kako balansirate poslovni i privatni život? Postoji li za poduzetnika uopće privatni život i je li odvojiv od poslovnog?
Nekako nisam u mogućnosti to skroz odvojiti. Mislim da su poduzetnici sami po sebi brend svoje firme i mislim da rade puno radno vrijeme kad su izvan svoja 4 zida. Družiš se, upoznaješ nove ljude, pričaš o sebi i svom poslu, dijeliš svoju strast i razloge zbog čega radiš to što radiš. Unutar svoja 4 zida volim čitati i biti u miru i tišini. Volim se rano probuditi i imati svoju jutarnju rutinu. Volim boravak u prirodi i bilo koju vrstu aktivnosti. Sve to privatno mi je opet nadogradnja za moj biznis da budem educirana, mirna i staložena. Sve je povezano.
Što se promijeni u čovjekovu mindsetu kad prođe kroz sve životne bure i oluje, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu?
Jednostavno nisi više isti! Cijeniš više iskrene ljude i odnose, cijeniš i sebe više. Nemaš vremena za ljude ni poslove koji ti izvlače energiju, kao ni za išta lažno. Imaš druge prioritete u životu i kvalitetnije se nosiš sa stresom. Oluje su tu da nas nauče upravljati brodom na nemirnome moru, pa kasnije više cijeniš mirno more.
Što biste poručili mladima koji izlaze na tržište rada, da prvo rade za nekog drugog ili da se odmah bace na glavu u poduzetništvo?
Ne trebaju svi biti poduzetnici. Nije to nužno svačiji put. Ali moraju učiti, biti uporni i proaktivni. Mislim da mladima danas najviše nedostaje proaktivnosti. Većina njih misli da ako je završila fakultet, njihov put učenja je završen, vrlo malo žele ulagati u sebe nakon toga, previše se fokusiraju na svoja prava, a premalo na obveze. Malo toga nude, a puno traže. Zato je učenje kroz bilo koji oblik najvažnije što im treba za dalje. Preporučila bih im da se uvijek okruže uspješnim ljudima od kojih mogu nešto i naučiti.
Imate li neki savjet za žene poduzetnice o kojem dugo razmišljate?
Meni bi bilo puno lakše da sam znala u svojim počecima da svi mi koji smo u biznisu, imamo iste probleme. Kada počinješ, gledaš sve te uspješne žene koje su, osim što su uspješne, i zgodne, imaju savršen dom, djecu, partnera, nemaju viška kila i užasno su drage i zabavne. Savršene žene! Puno mi je lakše biti žena poduzetnica kada znam da je i tebi drugoj poduzetnici puna kupaona neopranog rublja, da si otišla na sastanak s mirisom ručka u kosi i da ti je partner baš digao tlak prije negoli si izašla iz kuće ili ti majka usput napomenula kako fališ djeci. Uza sve nedaće koje imamo na svom poduzetničkom putu – pružimo ruku jedna drugoj. Nazovimo stvari pravim imenom. Recimo istinu bez osuđivanja. Gradimo zajedno pozitivno okružje za sve žene poduzetnice. Jer samo mi znamo kako nam je. I da, svima nam je isto. Bez obzira što neke poduzetnice govore u javnosti.
