U većini organizacija predah tijekom radnog dana još uvijek ima lošu reputaciju. Ako nisi za računalom, na sastanku ili „u pogonu“, lako se stvara dojam da ne radiš. A zapravo, sve više istraživanja i iskustava iz prakse pokazuje suprotno – produktivnost ne pada kad zaposlenici stanu, nego kad ne stanu.
Baš zato, u jednoj organizaciji odlučili su zaposlenicima dati priliku za stanku i predah u Happiness/Wellbeing Corneru. Ideja je bila vrlo jednostavna: ponuditi kratak, svjestan predah unutar radnog dana kao alat koji pomaže da se regeneriraju i vrate fokus.
Prostor je bio pomno osmišljen kako bi pobudio različite načine opuštanja i resetiranja.
Sastojao se od tri zone – zone društvenih igara, art zone i relax zone – s namjerom aktiviranja različitih potreba: povezivanje, mentalni oporavak i fizičko opuštanje.
Igra prirodno aktivira dijelove mozga povezane s radošću i znatiželjom, smanjuje stres i pomaže brzom povratku fokusa. Druga prednost je što se u igri briše hijerarhija – ljudi se osjećaju ravnopravno, opušteno i autentično. Upravo tako se grade povjerenje i kvalitetniji odnosi u timu.
Art zona je nudila aktivnosti koje su protuteža svakodnevici u kojoj dominiraju rokovi, odluke i stalno rješavanje problema. Kroz slikanje, bojenje ili točkanje, ljudi se prirodno odmiču od stalnog analitičkog načina rada. Usporavaju tempo, živčani sustav se smiruje, a fokus prelazi iz „moram riješiti“ u „mogu samo biti tu“. Uz to, aktivira se i kreativni dio mozga, što često otvara prostor za nove ideje i drugačiji pogled na stvari.
Zona opuštanja je možda bila i najposjećenija – prvenstveno zato što je masaža već općeprihvaćena kao način opuštanja pa kod ljudi ne izaziva nelagodu niti osjećaj da na taj način izbjegavaju radne obveze. Kratke masaže, istezanje ili slušanje opuštajuće glazbe pomažu tijelu smanjiti napetost i oporaviti se. Često je baš fizička aktivnost ta koja nedostaje da bi se vratili mentalni fokus i jasnoća.
Kroz ovakve prakse jasno možemo vidjeti kako predah nije prekid rada, nego ono što omogućuje da rad bude kvalitetniji. Dovoljno je samo nekoliko minuta kako bi atmosfera postala vedrija, razgovori prirodniji, a ljudi opušteniji. Zaposlenici se vide iz druge perspektive, bez uloga i funkcija, jednostavno kao ljudi koji dijele isti prostor i trenutak.
Energija zaposlenika nije neiscrpan resurs i zato, prostor za predah nije „pauza od posla“, nego njegov sastavni dio.
Nakon kratkog predaha vraćaju se na svoja radna mjesta zadovoljniji, mirniji i prisutniji u onome što obavljaju. U svakodnevnom poslovnom kontekstu to znači manje grešaka, kvalitetniju komunikaciju i više jasnoće u donošenju odluka.
Najveći izazov za organizacije možda nije organizirati ovakve inicijative, već promijeniti način razmišljanja. Dokle god se vrijednost zaposlenika mjeri kroz stalnu aktivnost, predah će se doživljavati kao luksuz ili slabost.
Najjednostavnije pitanje koje si svaki lider može postaviti je: kako gledam na zaposlenika koji na 15 minuta stane? Kao na nekoga tko izbjegava rad ili kao na nekoga tko svjesno ulaže u svoju učinkovitost?
Odgovor na to pitanje otkriva stvarnu organizacijsku klimu. I tu se otvara prilika, da se kroz promišljene aktivnosti ljudima vrate energija, fokus i osjećaj pripadnosti.
