Svatko komu je ponuđena uloga direktora u društvu s ograničenom odgovornošću, po mom bi se mišljenju prije svoje odluke o prihvatu takve pozicije trebao informirati o svim pravima i obvezama koje ta uloga sa sobom donosi te da realno sagleda koristi i rizike povezane s tom ulogom. Preglednosti radi osvrnut ću se na nekoliko aspekata koje svakako trebate uzeti u obzir i naglasiti da ovisno o industriji u kojoj društvo s ograničenom odgovornošću posluje mogu postojati i drugi dodatni aspekti koji trebaju biti uzeti u obzir prilikom donošenja takve odluke.
Kada govorimo o obliku društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), direktor je u pravilu hijerarhijski najviše pozicionirana osoba u nekoj organizaciji. Imenovanje i/li razrješenje direktora u društvu s ograničenom odgovornošću, odnosno kako to Zakon o trgovačkim društvima određuje na mjesto člana uprave, provodi se odlukom o imenovanju i/li razrješenju direktora i takvu odluku donosi skupština društva. Dakle, članovi društva.
Iz toga odmah proizlazi odgovornost direktora prema vlasnicima – članovima društva koji su mu povjerili poslovanje društva. Direktor, međutim, djeluje samostalno i uvijek je usmjeren na dobrobit društva i dužan je u svakom svom nastupu svoju dužnost obavljati pozornošću uredna i savjesnoga gospodarstvenika. Pozornost uredna i savjesnoga gospodarstvenika veća je od one kakvu bi u jednakoj okolnosti primijenio prosječno pažljiv čovjek. Smatra se da je osoba koja se prihvati vođenja poslova društva procijenila kako je za te poslove dovoljno stručna i razumije poslovanje.
Samostalnost i neovisnost vođenja društva podrazumijeva donošenje promišljenih odluka o budućem poslovanju društva u dobroj vjeri, stoga je upravo takvo direktorsko ponašanje najbolje osiguranje od mogućeg prozivanja za nastalu štetu. Za teškoće u poslovanju društva, uz odluke direktora, utječu i vanjski čimbenici poput trendova na tržištu, konkurencije, kupaca, dobavljača, regulatornih organizacija i slično. Međutim, ako direktor povrijedi obveze prema društvu, onda i odgovara za nastalu štetu kao solidarni dužnik i to prema kriteriju pretpostavljene krivnje te je teret dokaza da nije odgovoran na njemu.
Kako već spominjemo vanjske utjecaje na društvo, tu se javlja i odgovornost direktora prema vjerovnicima društva, te njegova obveza da sve zakonske, ugovorene i/li preuzete obveze društva prema vjerovnicima ispunjava pravovremeno i u skladu s zakonskim, ugovorenim/dogovorenim obvezama i rokovima. Jednako je tako i od dužnika društva direktor dužan pravovremeno i u cijelosti zahtijevati ispunjenje svih obveza koje takvi dužnici imaju prema društvu. Vjerovnici mogu biti dobavljači, partneri društva odnosno klijenti društva, ovisno o industriji u koje društvo spada. Takva industrija za sobom povlači i odgovarajući regulatorni okvir s kojim svaki savjesni direktor treba biti upoznat, kako bi pravovremeno, bilo osobno ili putem članova svog tima, ispunio sve obveze društva prema vjerovnicima, bili oni klijenti dobavljači, partneri ili država.
Za kraj svakako treba spomenuti po meni najvažniji segment odgovornosti direktora koji se odnosi na obveze koje društvo ima prema svojim radnicima. To nisu samo zakonske obveze uredne isplate naknade plaće i ostalih obveza iz radnog odnosa, već i obveza kreiranja kulture društva koja osigurava dugoročno poslovanje društva utemeljeno na vrijednostima društva te razvoj i edukaciju svakog radnika, a sve u svrhu što boljih poslovnih rezultata društva i ostvarenja šire društvene koristi.
Dakle, kako je i Ciceron znao reći: “Što si više pozicioniran, hodaj skromnije”, tako bi se i za poziciju direktora moglo napisati da osim atraktivne titule svakako nosi i golemu odgovornost o kojoj treba voditi računa.
Pročitajte još:
Marijana Šarolić Robić je pravna stručnjakinja koja više od 18 godina pomaže trgovačkim društvima poslovati u Hrvatskoj i šire te aktivno sudjeluje kao mentorica u startup zajednici više od 7 godina, podupirući svojim znanjima i iskustvom tehnološku industriju.
