U prošloj kolumni rekli smo kako je prije poduzimanja formalnih koraka, koji dovode do prodaje firme, potrebno procijeniti za koliko novca bi se poslovanje moglo prodati (valuacija) te je potrebno pronaći kupca.
Prije svega, temeljni kapital koji je uplaćen prilikom pokretanja poslovanja i upisan u sudskom registru, nužno i najčešće ne odražava tržišnu vrijednost poslovanja koje se procjenjuje. To su dva različita pojma. Tako npr., poslovni udio može biti nominalnog iznosa 2.000 kuna, a imati tržišnu vrijednost od više stotina tisuća kuna.
Postoje tri temeljne metode valuacije: usporedba transakcija (eng. comparable transactions) i usporedba firmi (eng. comparable companies). Obje metode slične su po tome što se uspoređuje cijena postignuta u već provedenoj transakciji, odnosno cijena postignuta za određenu firmu sa sadašnjom transakcijom, odnosno firmom. Tu je, naravno, pitanje koji parametri se uspoređuju i uspoređuje li se ono što se može uspoređivati. Ove metode su slične procjeni vrijednosti nekretnina.
Treća metoda je metoda diskontiranog novčanog toka (eng. discounted cash flow analysis), u kojoj se procjenjuje koliko novca firma može zaraditi (donijeti vlasnicima) u budućnosti uz uzimanje u obzir da novac koji imaš danas, uvijek vrijedi više od novca koji ćeš zaraditi sutra (zato diskontirani novčani tok). Zato što taj novac možeš danas uložiti u nešto drugo, dobiti kamatu na štednju (pod uvjetom da je kamatna stopa veća od inflacije) itd. Luka Arbus je u podcastu Surove strasti lijepo objasnio razumijevanje ove metode valuacije kad je rekao da prodaješ budući potencijal firme.
Valuacijom se bave financijski stručnjaci koji za to koriste metode procjene vrijednosti, no svatko koga zanimaju akvizicije, treba razumjeti osnovno o valuaciji, kako bi mogao imati inteligent conversation (inteligentan razgovor) s financijskim stručnjacima.
Warren Buffet za valuaciju kaže da je an art, not a science (umjetnost, a ne znanost),jer procjenitelj, iako koristi financijske podatke i formule, upotrebljava različite multiplikatore, ovisno o svojim predviđanjima ekonomskih kretanja u budućnosti (inflacije, recesije), kretanja na konkretnom tržištu (predviđanjima njegova rasta), čak i definiranja tržišta. Tako je npr. profesor Damodaran, jedan od najvećih stručnjaka o pitanju valuacije u SAD-u, koji predaje na Stern School of Business na New York University, objasnio kako je prilikom valuacije Ubera morao procijeniti kojem tržištu Uber pripada – tržištu dostave (šire) ili tržištu pružanja usluga urbanog prijevoza (uže). U trenutku kada se radila procjena vrijednosti Ubera, to se nije još jasno vidjelo i trebalo je procijeniti u kojem smjeru će se poslovanje razvijati.
Valuacija također ovisi o životnom ciklusu poslovanja: radi li se valuacija startupa ili zrelog poduzeća. Profesor Damodaran kaže da je valuacija most između dobre poduzetničke i investicijske priče, s jedne strane, te brojeva, ekonomskih pokazatelja, s druge.
