Kada govorimo o d.o.o. ili j.d.o.o, prodaje se (i prenosi) poslovni udio – temeljna vlasnička jedinica društva, kao što je dionica temeljna jedinica dioničkog društva. Temeljni kapital d.o.o. se može sastojati od jednog ili više poslovnih udjela, jedna osoba može biti nositelj više poslovnih udjela, više osoba može biti nositelj (tj. ovlaštenik) jednog poslovnog udjela. Kada se d.o.o. prodaje, mogu se prodati svi ili samo neki poslovni udjeli.
Planiranje transakcije
Prilikom planiranja transakcije treba provjeriti od koliko se poslovnih udjela sastoji temeljni kapital. To je navedeno u popisu članova društva te u izjavi o osnivanju odnosno društvenom ugovoru (temeljnom osnivačkom aktu d.o.o.), koji je nakon osnivanja društva, odnosno nakon svakog usvajanja novog osnivačkog akta, pohranjen u sudskom registru nadležnog trgovačkog suda prema mjestu gdje je firma osnovana (sjedištu). Ako je upis društva odnosno promjene izvršen elektronički, moguće ga je preuzeti u elektroničkoj zbirci isprava na internetskoj stranici sudskog registra. U protivnom će biti potrebno od suda pribaviti fizički primjerak popisa članova ili osnivačkog akta. Kupnja vlasničkog udjela je ono što se na engleskom govornom području naziva stock acquisition.
Moguće je da se ne žele prodati sve djelatnosti odnosno sva imovina društva. U tom se slučaju prije prodaje provodi podjela društva.
Prilikom planiranja prenošenja poslovnog udjela treba voditi računa o porezu na kapitalnu dobit iz Zakona o porezu na dohodak. Ako se, naime, poslovni udio prenese unutar dvije godine od stjecanja, nastat će obveza poreza na dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka koji se plaća po stopi od 10%, a prodavatelj (i prenositelj) poslovnog udjela dužan je prijaviti poreznoj upravi otuđenje poslovnog udjela najkasnije u roku od osam dana od dana otuđenja. Prilikom planiranja transakcije treba voditi računa i o bračnoj stečevini.
Transakciju je moguće provesti i na način da se, umjesto prenošenja vlasništva, na drugu osobu – kupca prenese sva imovina društva. Takav način prenošenja poslovnog udjela se na engleskom govornom području zove asset acquisition. Ova vrsta transakcija je rjeđa u praksi jer je jednostavnije prenijeti poslovni udio kao skup vlasničkih prava i obveza nego sklapati niz ugovora kojima će se pojedinačno prenijeti prava i obveze. Također, pojedinačno prenošenje imovine može imati za posljedicu nastanak porezne obveze (npr. porez na promet nekretnina).
Moguće je prodati i obrt te samostalno zanimanje (npr. odvjetnici, liječnici, arhitekti i sl.). Tu se, slično kao kod asset acquisitiona, prenosi gospodarska cjelina – skup prava i obveza obuhvaćenih tim poslovanjem.
