Voljela bih da se i u nas već u OŠ razvija poduzetnički mindset i da se među djecom stvaraju poduzetnici. Zamislite da se u našim školama uči na takav način da stvaramo generacije slobodoumnih, talentiranih ljudi, otvorenih za različitost, inovativnost i promjene, djecu koja razumiju vrijednost rada… – kaže uspješna poduzetnica i pokretačica Klasik TV-a Maja Jelisić Cooper.
Klasik TV kanal je koji iznimno cijene gledatelji u Hrvatskoj i regiji. Već godinama nalazi se među TOP 10 najgledanijih kabelskih kanala i ušao je u oko 3 mil. kućanstava u regiji i šire. 27. listopada 2020. Klasik TV proslavio je svoj 10. rođendan. Pokretači projekta Maja Jelisić Cooper i Jonathan Cooper svakako su uspjeli ostvariti svoju prvotnu viziju da Klasik TV postane „mjestom susreta regionalnog filma“, ali i puno više od toga. Danas kad smo svi pod pritiskom pandemije, Klasikov program ima posebnu emotivnu vrijednost jer se ljudi rado opuštaju unutar „poznatog normalnog“ i vraćaju u doba kad su živjeli puno bezbrižnije. S poduzetnicom Majom Jelisić Cooper dotaknuli smo se ključnih mjesta njezine poduzetničke priče.
Na početku Vam želim od srca čestitati veliku 10. obljetnicu Klasik TV-a, uz jedno važno pitanje: jeste li pomalo iznenađeni da i predsjednik RH Zoran Milanović toliko prati Klasik TV te ga, nedavno spominjući u svojim izjavama, na neki način „influenca“? 😊
Hvala Vam! Sjajan je osjećaj vidjeti da je „dijete”, koje je raslo paralelno s mojim danas 11-godišnjim sinom, napunilo prvo desetljeće, kao i da mu je u tom razdoblju, unatoč raznim turbulencijama, popularnost kontinuirano rasla. Stoga se ne čudim što je i g. Zoran Milanović jedan od naših mnogobrojnih vjernih gledatelja. On se odlično uklapa u profil našega gledatelja (muška populacija, obrazovana, urbana, 40+). Jako me ugodno iznenadilo kad je nedavno u svom javnom nastupu spomenuo upravo serijal koji se taman emitira na kanalu. Time je, sigurna sam, zaintrigirao i one koji dosad nisu pratili Klasik TV, a taj njegov mali, možda nesvjestan „influencing”, od srca podržavam. 😊
Klasik TV svakako je idealan primjer kako poduzetnički mindset može nešto što je u početku samo ideja, pretvoriti u izvrstan brend i uspješan biznis. Gdje se i kako rodila ta ideja?
Kada ste spremni preuzeti rizik i graditi iz nule, znate se dići kada se poskliznete i padnete te unatoč posjeklinama i modricama nastaviti uporno i hrabro koračati dalje. Baš tada rađaju se napredne ideje poput Klasik TV-a. Bilo je to, dakle, 2009. g., u zamahu velike financijske krize, pa je, uz nekoliko drugih negativnih vanjskih faktora, direktno i značajno pogodilo i naše tadašnje poslovanje, a time i supruga i mene privatno. Tad je proradio baš taj poduzetnički mindset, a motivacija je bila dići se iz pepela. Rođenjem našega prvoga sina nije bilo opcije „sjediti i plakati“. Uključili smo kreativnost na najjače. Kako sam imala bogato startup iskustvo i znanje o licenciranju sadržaja (naime, prethodno sam vodila našu firmu u kojoj smo licencirali sadržaj za mobilne telefone, a već smo bili krenuli i licencirati filmove iz regije za videoteke), brzo smo shvatili da imamo dovoljno sadržaja za cijeli kanal. Činilo nam se pravo vrijeme da se na jednome mjestu okupi tako bogata i kvalitetna filmska produkcija kakva je postojala u regiji, a film i muzika su dva ključna područja koja povezuju ljude i bude pozitivne emocije. Moj suprug je Amerikanac, pa je inspiracija bio njihov kabelski kanal s američkim filmskim klasicima. Za razliku od toga, mi smo ipak željeli imati ne samo stare igrane filmove, nego i noviju produkciju (koje je sada više od 30% na Klasik TV-u), ali i odlične dokumentarce i serijale. Oko naziva kanala dosta smo brainstormali, no na kraju smo se u moru imena, odlučili za Klasik TV.
Putovanje od 10 godina nekome se može činiti kratkim, ali kad je riječ o poduzetništvu, sigurni smo da je bilo dovoljno i uspona i padova. Možete li nam opisati neke od najvećih izazova u svojoj poduzetničkoj priči?
Poduzetništvo mi se čini kao vožnja na velikom toboganu u zabavnom parku, stalno se dižete i padate, pa tako naizmjence. Takvih uspona i padova bilo je puno u našoj priči. Period od godine dana pregovora s operaterima za lansiranje kanala činio se kao cijela vječnost i igra živaca, to više što se operaterima kanal otpočetka svidio, no nije bilo ama baš nikakve garancije da će ga netko od njih uzeti u distribuciju i da ćemo time imati prihode, uz već ionako značajne troškove. Nakon toga uslijedio je gubitak jednog velikog kataloga preko noći, koji smo morali u kratkom vremenu nadomjestiti. Potom smo iznenada ostali bez najvećega regionalnoga distribucijskog ugovora, koji nam usred pregovora operater nije odlučio produžiti, nego je samo stigao dopis, i to pred odlazak na godišnji… Bili su to veliki udarci, ali i pouke. Nakon gubitka velikog distributera izvukli smo pouku: „Nikada se ne smijete do kraja opustiti!”, a moja prva reakcija bila je investiranje u promociju i nabavu odličnog sadržaja da pojačamo gledanost i vratimo izgubljenog distributera. Volim često reći da nikada ne znamo šta nam dobro donosi neka loša situacija. Meni se to uvijek tako pokazalo s odmakom vremena, i to u nebrojenim primjerima.
Prije ulaska u poduzetničke vode imali ste iskustva na menadžerskim pozicijama u uspješnim kompanijama. Zašto i kako se uspješna menadžerica odluči na ulazak u nemirne poduzetničke vode i smatrate li, iz današnjeg kuta gledanja, to ispravnim potezom?
Nikad nisam požalila ulazak u poduzetništvo, pa ni u najtežim trenucima. Moj motiv je bio što na svom zadnjem poslu, u jednoj velikoj izdavačkoj kući, nisam imala mogućnost dalje napredovati, a prošla sam sva područja u izdavačkom poslu: od vođenja distribucije i proizvodnje, marketinga, pokretanja časopisa, licenciranja i na kraju pokretanja i vođenja projekta Žene i Novac ili Women in Adria. Za taj sam projekt, zajedno sa svojim timom, primila nagradu National Geographic Society u Washingtonu, za najbolju pretplatničku i oglašivačku kampanju među 25 izdanja NG magazina u svijetu.
Moram priznati da uza sve benefite rada u većim kompanijama, nisam veliki štovatelj autoriteta i okoline u kojoj zna prevladavati korporativna politika. Unatoč svim preprekama koje poduzetništvo nosi, moj odabir je svakako baziran na vlastitim odlukama i to me ispunjava. A najbolji kraći odgovor na ovo pitanje dao je jedan moj bivši šef, kad mi je prije nekoliko godina rekao: „Maja, znaš li koji je bio tvoj problem? Ti si uvijek bila jedan korak ispred organizacije.“ Moj odgovor je bio: „Hvala, P.! Primit ću to kao kompliment.”
Često čujemo kako je priča o ženskom poduzetništvu, kao i druženje s poduzetnicama u Hrvatskoj, pravi „reality check“ poduzetništva i potpuni izlazak iz zone komfora. Kako Vi gledate na podjelu „muško“ i „žensko poduzetništvo“ i jeste li ikad u svojoj branši osjetili bitniju razliku?
Posao, pa tako ni poduzetništvo, nikad nisam dijelila na muško i žensko, niti me ikada takva podjela vodila u životu. Činjenica jest da još postoje neke predrasude u društvu prema ženama u poslu, da su žene u kompliciranijoj situaciji od muških kolega što se tiče majčinstva, što ih često onemogućava da budu aktivnije u „networkingu” te prisutne na raznim poslovnim događanjima, večerama i sl. Ipak, to ne vidim kao diskriminaciju prema ženama poduzetnicama, nego kao širi društveni problem. Upravo zato je dobro da su pokrenuti projekti poput Business Caffea, portala Žene i Novac ili Women in Adria, s ciljem da se i žene više informiraju, razmijene iskustva i savjete s poduzetnicima općenito, a posebno poslovnim ženama i poduzetnicama, te da si međusobno pomognu. To su ujedno i platforme za razne inicijative prema institucijama koje mogu napraviti neke pravne promjene da se ženama, osobito „majkama poduzetnicama”, olakša život.
Vi od samog početka ističete koliko Vam je u svemu pomogla potpora supruga Jonathana i cijele obitelji. U kolikoj mjeri je suprug uključen u sve Vaše projekte i postoji li, po Vama, neka formula prema kojoj bi „poduzetnička obitelj“ mogla uspješno uskladiti privatni i poslovni život?
Dobro ste primijetili! Meni je suprug Jonathan Cooper glavni oslonac u životu, ne samo zato što zajedno imamo obitelj, dvojicu prekrasnih sinova, nego i zato što zajedno ulažemo u poslovne pothvate, pri čemu on više preuzima financijsko-stratešku ulogu, dakle, o svim važnim strateškim smjerovima diskutiramo i dogovaramo se, a ja vodim posao, pa to vrlo dobro funkcionira. On je do unatrag nekoliko godina, nakon ogromnog iskustva u financijskom svijetu, ponajviše investiranja u mala i srednja poduzeća kroz fondove koje je vodio u zemlji i inozemstvu te M&A business, i sam postao poduzetnikom. Sada smo u pomalo obrnutoj ulozi, gdje on vodi brzo rastući biznis franšiznoga širenja koncepata koje naša firma ima pod Master franšizom (Muzej iluzija i Clueville za sada), a ja sam tu kada se dogovaramo o važnim poslovnim situacijama. Često zajedno investiramo u neke projekte koje prepoznamo kao perspektivne. Doista nije lako živjeti kao „poduzetnička obitelj”, jer posao, kao važan segment života, stalno nosite doma. Ipak, postavili smo neka pravila, npr. da za večerom ostavljamo mobitele sa strane, daleko od stola (nema iznimke), te se s djecom trudimo provoditi kvalitetno vrijeme, a pogotovo vikendima. Dakle, posao i privatnost treba balansirati, što zna biti vrlo izazovno, no bez balansa, ne može se dugoročno izdržati.
Možete li nam otkriti što se novo „kuha“ u vašoj poduzetničkoj obitelji? Možda neka ekskluziva za Poduzetnik?!
Uživamo u tome što je Klasik TV svakim danom sve više gledan u cijeloj regiji, te je u potpunosti ispunio svoju inicijalnu misiju o mjestu susreta regionalnoga filma. Osjećamo kako smo zajedno s ekipom, koja je svih ovih godina radila na kanalu, napravili odličan posao i zaokružili jednu cjelinu. U ovoj pandemiji, kada ljudi više gledaju televiziju, Klasik TV je svojim odličnim programom (trenutno su za 10. rođendan krenula dva legendarna serijala Bolji život i Pozorište u kući), mnoge ljude razveselio, napunio pozitivnim emocijama i energijom, koja im pomaže da se lakše nose s ovim stresnim vremenima. No, povrh toga, ja već neko duže vrijeme radim na još jednom iznimno vrijednom medijskom projektu, a radi se o jedinstvenom dokumentarnom kanalu, pod nazivom DOX TV (www.dox-tv.com). Osim što pokriva dugometražne dokumentarce o ljudima i njihovim pričama iz različitih područja i drugačijih perspektiva, koje potiču gledatelje na razmišljanje, projekt je društveno-odgovoran jer otvara teme diskriminacije i tabua u društvu, trudi se educirati ljude, proširiti im vidike i ukazati na to da su različitosti nešto što nas obilježava, čini društvo bogatijim, da jedni od drugih učimo, da postoji nada i izlaz iz najgorih situacija. Pomažemo ljudima da čuju i vide slične primjere kakve možda i sami imaju, te kroz mnoge inspirativne priče nađu put za izlaz iz depresije. Trenutno smo s DOX-om prisutni u više od 1,2 milijuna kućanstava u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, ali ne i u Hrvatskoj, na čemu upravo radimo. Nadamo se da će operateri prepoznati DOX TV kao jedan od onih kanala s misijom i vizijom, koji će omogućiti i njima da se vežu uz jednu sjajnu društveno-odgovornu priču i budu sudionici pozitivnih promjena u društvu.
Prema Vašem mišljenju, možemo li tvrditi da se sa smislom za poduzetništvo rađamo ili se poduzetnicom/poduzetnikom postaje?
Svi imamo određene genetske predispozicije, no smatram da mnogi drugi faktori mogu još snažnije utjecati na nas da kritički i kreativno razmišljamo o svijetu te jednog dana postanemo i poduzetnici: okolina, prijatelji, obitelj, škola itd. Prije nekoliko godina bila sam u posjetu jednoj školi u Vijetnamu i oduševila se kako djecu već od 10 godina potiču da rade na projektnom zadatku u kojem svatko treba osmisliti vlastiti biznis koristeći što više lokalnih resursa, napraviti poslovni plan i prezentirati proizvod. Na kraju se među njima bira najbolji projekt. Voljela bih da se i u nas već u OŠ razvija taj poduzetnički mindset i da se među djecom stvaraju poduzetnici. Zamislite da se u našim školama uči na takav način, pa da stvaramo generacije slobodoumnih, talentiranih ljudi, otvorenih za različitost, inovativnost i promjene, djecu koja razumiju vrijednost rada, novca i kako se pošteno može zaraditi ulaganjem u znanje, uz trud, rad i upornost. To bi svakako koreliralo i s mojom najdražom mišlju vodiljom u životu, a to je: Svaka upornost na kraju će biti nagrađena!
Zanimljivo je da ste, uz Hrvoja Prpića i Sašu Cvetojevića, jedna od osnivačica Udruge ljubitelja električnih automobila „Strujni krug“. Odakle ljubav prema električnim automobilima i kakvi su planovi udruge u budućnosti?
Hrvoje, Saša i ja, pored poduzetništva, dijelimo i ljubav prema električnim vozilima, a svi troje i vozimo električne automobile. Zajedno sa suprugom, ponosna sam vlasnica Tesle, model S, koji uživam voziti. Zbog svih pozitivnih aspekata, željeli smo kroz Udrugu Strujni krug osvijestiti javnost koliko je važno da nam djeca odrastaju na čistom zraku, a ne u smogu ispušnih plinova. Trenutačno udruga ima 150 članova koji plaćaju članarinu te 450 zainteresiranih za kupnju električnog vozila, koji će postati članovi nakon kupnje, a i taj broj svakodnevno raste. Imamo velike planove s Udrugom, javit ćemo vam se uskoro s brojnim novostima.
Foto: Domagoj Kunić
