Poduzetnike bih mogao podijeliti u tri osnovne kategorije (uz mogućnost kombinacije više njih istovremeno), prema razlogu upuštanja u poduzetnički pothvat: a) nužda, b) poslovna ideja/inovacija koju osnivač pošto-poto želi plasirati na tržište i c) želja da se ne bude dio korporacije, već da radi prvenstveno “za sebe” s većim postotkom kontrole i upravljanja osnovnim resursom koji nedostaje svima, a to je vrijeme.
Dvije bitne karakteristike poduzetnika – upornost i otpornost
Činjenica je da je tijekom 30-ak godina profil prosječnog poduzetnika bitno promijenjen, a u tijeku je i smjena generacija te profesionalizacija organa upravljanja u velikom broju poduzetničkih pothvata.
Mogu potvrditi da sam svjedočio kako (dugoročni) uspjeh dolazi kod pothvata koje na početku obilježavaju dvije bitne osobine – upornost i otpornost osnivača, koji tijekom vremena pronađu načina da uvedu uspješan sistem edukacije u tvrtku te angažiraju najbolje (privremene ili stalne) suradnike kojima dopuštaju da i oni ugrađuju dio svoje osobnosti/znanja/ideja u korporativnu kulturu tvrtke/poslovnog pothvata.
Više od 30 godina moje poslovne karijere obilježeno je suradnjom s velikim brojem poduzetnika, od kojih su neki bili, ili još uvijek jesu, vrlo uspješni, poznati u javnosti i poslovnoj zajednici, ali i velikim brojem samozatajnih osnivača u širokom spektru poslovnih aktivnosti: brodogradnja/projektiranje, maloprodaja hrane, shopping centri, distribucija FMCG proizvoda u ON i OFF kanalima prodaje, proizvodnja zaštitne opreme za djelatnike, certifikacija i brendiranje kompanija, proizvodnja hrane za kućne ljubimce kao i sredstava za čišćenje, proizvodnja zaštitne ambalaže, turističke agencije, pekarstvo i vinarije, izdavaštvo, IT industrija itd.
Osobna transformacija tijekom karijere
Tijekom karijere i osobno sam doživio transformaciju od menadžera u korporaciji do mikropoduzetnika koji osim osnovne djelatnosti mora voditi brigu i o svim segmentima poslovanja vlastite tvrtke – zakonitosti poslovanja, likvidnosti, solventnosti i novčanom tijeku, (samo)financiranju, pronalaženju partnera i zaposlenika, naplati potraživanja, nabavi sredstava za rad, (samo)edukaciji, odnosima s javnošću te vrlo bitno – brizi za vlastito zdravlje i životnom balansu.
Dio promjena je prirodan, pošto tvrtke “uče” tijekom svojeg razvoja, posebice ako djeluju u industrijskom okruženju izloženom konkurenciji koja donosi nove modele financiranja i know-howa koji nisu bili prisutni u početnom djelovanju tvrtke na tržištu.
Promjenjivo tržište i makroekonomski potresi
Na tržištu je tijekom 30-ak godina bilo velikih “makroekonomskih” potresa koji su većinom otežavali provođenje projekata i operativno djelovanje, a bili su obilježeni velikom inflacijom 90-ih, kulturom “neplaćanja” na vrijeme, velikom bankarskom krizom/recesijom 2008., koja je u RH potrajala neuobičajeno dugo, više od jednog desetljeća, pa sve do recentnih izazova – pandemije, potresa, pucanja redovnih kanala distribucije, energetske krize i “povratka” inflacije. U međuvremenu se promijenilo političko i socio-gospodarsko okruženje u kojem djelujemo – RH je postala punopravna članica NATO-a i EU šengenskog prostora, uvela je euro, a hibridni ili remote rad postao je standard velikog broja industrija. Konkurencija većinom nema razloga izbjegavati naše tržište, a naši poduzetnici ne moraju “seliti” svoja sjedišta izvan Hrvatske. Sada preostaje povećati “pritisak” putem vlastitih strukovnih udruženja i najuspješnijih opinion-makera na buduće povoljnije fiskalne politike (koje su u rukama „domaće“ politike), promjene ukupnog okruženja i same prakse povezane sa zapošljavanjima najboljih i najstručnijih u upravne organe svih Društava (što je uvjet za ulazak u OECD – bitka s nepotizmom i klijentelizmom), te korištenje svih mogućih oblika financiranja rasta, razvoja ljudskog kapitala i inovacija, koje je upravo najdostupnije u svim svojim oblicima i modalitetima.
