Kada mi na pamet padne neka kreativna ideja, opčinjen sam njome. Kada biste me u tim situacijama vidjeli ili surađivali sa mnom, moglo bi vam se činiti da radim normalno, da sam sposoban za kontakt očima i razgovor te da sam prisutan. Ali izgled bi vas mogao zavarati. U tim su trenucima moje fizičke funkcije na autopilotu.
Mogao bih potisnuti svoje ideje i kontrolirati se. Naučio sam kako se staviti u ulogu promatrača. Ali često to ne želim. Kada mi se pojavi neka originalna zamisao, želim iskoristiti tu priliku i slijediti tijek svojih misli. To se ne događa prečesto, a kada se dogodi, dopuštam sebi da joj se predam. Nestajem u vlastitom svemiru.
Dakle, što se ovdje točno događa?
Oblikujem priču koja objašnjava zašto je ta ideja tako važna, kakav bi utjecaj mogla imati i što bi bilo potrebno za njezino ostvarenje. Igram se izborom riječi i vizualiziram reakcije ljudi. Predviđam prigovore i osmišljavam odgovore. Procjenjujem uspješnost projekta koji je tek u mojoj glavi.
Konačno, završavam svoj brainstorming i vraćam se u svoj fizički oblik. Potražit ću ljude koji su voljni saslušati me i pružiti mi iskrenu, ali suosjećajnu kritiku. Ponekad je to jedna osoba, ponekad njih deset. I usput dorađujem priču.
Nedugo zatim dolazim do odgovora je li ideja dobra ili ne. Ako sam izazvao oduševljenje svojom idejom, osjećat ću se sigurno i znat ću da na kraju putovanja slijedi veliki uspjeh. Ali tu je jedan problem – to saznanje nije dovoljno da započnem fazu provedbe. Oduševljen sam vizijom puta. Ali početi ostvarivati tu viziju? To je za mene puno teže. Zašto je to tako?
Jer, ja sam starter, ali ne i finišer
Postoje dvije vrste ljudi – oni koji vole započeti stvari i oni koji ih vole dovršiti. Nijedna vrsta nije bolja od druge i ako nemate oba ova tipa osobnosti uključena u neki projekt, on je osuđen na propast. To ne znači da starter ne može realizirati neke ideje ili da finišer neće pokrenuti novi pothvat. Mogu, ali nije im lako.
Starteri vole uzbuđenje koje prati novíne. Uzbuđeni su konceptualiziranjem, storytellingom, poticanjem. Međutim, u trenutku kada su cilj i postupak jasni, njima više nije toliko zanimljivo. Žele odjuriti do novog intelektualnog uzbuđenja. Potrebno je mnogo više energije i prakse da starter nešto provede do kraja. S praksom to mogu naučiti, ali to od njih zahtijeva ulaganje ozbiljnog napora.
Finišeri, s druge strane, žele sve dovršiti. Dok starter za svoju “bitku” bira PowerPoint slajdove, finišer “izvlači” kanban ploče s karticama. Umovi finišera organizirana su matrica grafikona, popisa, rizika i nepredviđenih događaja. Predviđaju sve korake potrebne čak i za najsloženije zadatke te žive kako bi iznjedrili čak i one najistančanije taktike. Oduševljava ih rezultat, a ne put.
Znate takve ljude. Bez finišera, vaš će se građevinski projekt srušiti, a vaš softver neće funkcionirati.
Međutim, finišeri imaju svoju slabu točku. Prije svega, oni žele završiti baš sve, čak i kada to možda nije u njihovom najboljem interesu. Uz to, nije im lako započeti nešto novo. Projekt koji još nije do kraja definiran i u kojem postoje praznine, može paralizirati finišera. Oni žude za ograničenjima – žele znati cilj, raspored, proračun, resurse. Suženi izbor prijatelj je finišera. Za njih je bolno kada pred sobom imaju previše opcija.
Pogledajte svoj tim – zabilježite tko su finišeri, a tko starteri
- Prilikom formiranja projektnih timova ili stvaranja odjela, vodite računa da u njima budu prisutne obje osobnosti.
- Kod specifičnih projekata, u početnoj fazi, na čelo stavite startera. Nove inicijative vezane uz proizvode, proširenje tržišta, pitanja tržišnog natjecanja itd. Starter će napredovati u osmišljavanju ideja, storytellingu i raspoređivanju resursa za eksperimentiranje i učenje.
- Nakon što je projekt definiran, na finišera prebacite više ovlasti u vezi donošenja odluka. Ta će se osoba pobrinuti za poštivanje vremenskih rokova, upravljanje proračunima i ostvarenje ciljeva.
Izvor: blog.etwadvisors
