Mate Rimac: govor na konferenciji Poduzetnički mindset

Otvoreno i iskreno o tvrtkama Rimac Automobili i Greyp, o počecima, sadašnjem rastu i o budućim planovima.

Dobar dan! Hvala na pozivu na ovu konferenciju! Mislim da su ovo super prilike da se družimo i razmjenjujemo iskustva i baš mi se sviđala ova izjava, da kad razgovaramo međusobno, mi poduzetnici, daš i primaš, i svatko od svakoga može naučiti nešto. Samo što smo svi puno zaposleni, pa nemamo baš puno takvih prilika, a trebalo bi ih biti što više. Ja mislim da je najbolje dijeljenje konkretnih iskustava. Ja sam prošao to što sam prošao i malo ću tu sada to prezentirati. Iako, puno vas već zna nešto o nama, ali mislim da su konkretna iskustva najbolja. Konzultanti dođu i odu, odrade svoje, ali oni koji ostanu u firmi nose se s tim odlukama i procesima i postavljenim stvarima i moraju to živjeti dugo vremena.

Kažu, firma se promijeni svaki put kada se podupla. Mi se poduplamo skoro svake godine. Ako gledamo na taj način, ja vodim već vjerojatno osmu, devetu firmu, koja se potpuno transformira svako malo, pa, evo, jedan dio toga ću tu pokazati.

 

Dakle, mi smo još 2011., u četvrtom mjesecu su se pridružili prvi kolege, dotad sam bio sam u ovoj garaži. I otad smatram početak naše firme. Dakle, malo više od osam godina firma postoji sa zaposlenicima. Bilo je svega! Nemoguće je u ovih par minuta koje imam ispričati kako je teško bilo u kojim trenucima, koliko smo danonoćno radili. Mi nismo išli doma danima, spavali smo na podu, isključivali su nam struju jer nismo mogli platiti struju, izbacivali su nas iz hale jer nismo mogli plaćati najam, stotine dobavljača me zvalo jer im kasnimo s plaćanjem. Najteži dio, meni osobno, bio je doći do fundinga, odnosno do investitora za firmu.

Ovo je slika od prošle godine. Mislim da nas je već preko 50% više nego na ovoj slici. Znači, danas nas je, ja mislim, preko 600 jer Rimac automobili i Greyp su skupa. Znači, prošli smo taj cijeli put, ali je još dug put pred nama.

Ovo je par snimki iz Ženeve prošle godine, tj. ove godine, i tu smo prvi put osjetili onako… Stali smo na trenutak kolega Marko i ja, koji je moja desna ruka, i rekli, čovječe pogledaj! Ona strategija koju smo napravili prije šest godina, da mi postanemo dobavljači autoindustrije, da budemo najbolji u tome, što se tada činilo apsolutno suludo. Tad smo u Ženevi to primijetili, da smo stvarno to uspjeli. Znači, na razini smo toj gdje svi proizvođači dolaze nama, gdje smo sinonim za high-performance električna vozila i gdje god se nešto događa u svijetu s električnim high performance vozilima, ljudi dolaze u Svetu Nedelju.

Ovo je rast firme, kao što se vidi, jako brz, ovo je do 4. mjeseca ove godine, ali nisam stavio novije podatke. To je, ja mislim, probilo već ovu šestu granicu. Fundrasing je, kao što sam rekao, bio velik dio mojih aktivnosti. Tada, prije 10 godina, kada sam ja kretao, nisam imao pojma što je startup. Dosta je teško čak vratiti se u taj tadašnji mindset. Da sam ja obožavao Christiana Koenigsegga, ali nisam znao kako on izgleda, jer nije bilo toliko YouTube filmića o njemu. Išao sam u Ženevu upoznati čovjeka, ali nisam uopće znao koga tražiti na štandu. Nisam znao šta je fundrasing, što je pitchanje, što je time sheet. Kad sam dobio prvi time sheet od investitora, nisam pojma imao što znači drag along right. Tražio sam odvjetnika po Zagrebu koji je znao šta to znači i skupa smo sjedili za stolom. Ja sam tad imao 20 godina i odvjetnik kaže, ja mislim da to ovo znači, a ja mislim da ovo znači, nisam ni ja znao, nije ni on znao. Danas je znanje puno dostupnije i postoje ljudi koji su prošli taj proces. Novci su puno dostupniji nego prije. Imamo Fil Rouge Capital fond koji ima preko 30 milijuna eura dostupnih samo za Hrvatsku. Ja mislim da ljudi koji znaju i hoće mogu danas doći do kapitala lakše nego ikada.

Ovo je naš fundraising. Znači, ovo su neki podaci koje sastavlja Netokracija i Mihovil Barančić, koliko je investicija u Hrvatsku ušlo. Mi smo dosad privukli preko 150 milijuna eura investicija i samo ove godine želimo u našoj C rundi privući 150 milijuna eura. Dosad smo 80 zaključili C rundu s KiA-om i Hyundaijem. I to nam je užasno važno što su kod nas strateški investitori. Znači, Camel Group, koji je najveći proizvođač olovnih akumulatora u Kini, tj. u Aziji. Porsche, koji je dio Volkswagen grupe, naš suvlasnik, i Hyundai i Kia, što je zapravo bilo nevjerojatno da dva konkurenta ulažu u istu firmu. To je ono što smo htjeli prije 10 godina. Tada je zvučalo apsolutno suludo, ali, evo, došli smo danas do toga. Dakle, oni naravno imaju vlasničke udjele i ono što je važno, stvarno su naši partneri. Ovdje je direktor Porschea na slici. Znači, ljudi koji upravljaju firmama koje su višestruko veće od cijele hrvatske ekonomije i, naravno, to znači odricanje od dijela vlasništva. Ja više nisam većinski vlasnik Rimac Automobila, što je potpuno OK. Želimo svi najbolje ovoj firmi i dokle god želimo svi najbolje, idemo u istom smjeru. Ljudi se uvijek čude zašto si se odrekao većinskog vlasništva firme, ali ja smatram da je to ispravan put i najbolji put i jedini pravi za nas.

Fundraising je užasno kompleksan i dugotrajan, pogotovo kada se radi o većim ciframa, pogotovo na početku… i postoji nešto novo… Evo, sad baš malo eksperimentiramo s Greypom. Greyp ide u svoju drugu investicijsku rundu. Mislio sam da je to zanimljivo ovdje spomenuti jer se puno stvari danas demokratizira. Recimo, ljudi koji su milijarderi ne mogu imati bolji mobitel nego što ga imam ja, ne mogu imati bolji email sustav nego što ga ima bilo tko od nas i stvari postaju dostupnije širem sloju ljudi. I taj fundraising, koji je ograničen na užasno mali broj ljudi, kako investitora – tako i firmi koje primaju investiciju, zbog svoje kompleksnosti, zbog procesa i tako dalje. Zapravo mislim da će se to isto promijeniti na neki način, da to mi radimo, Equity Token Offering, ETO, zapravo, svatko će moći od 100 eura uložiti i imati vlasništvo u firmi i mislim da će takvi načini prikupljanja kapitala, mislim da Include iz Splita isto radi nešto slično s crowdfundingom na neki način, gdje svatko može investirati. Znači, ljudi koji nisu imali pristup ulagati u firmu u koju vjeruju, sad imaju pristup. S druge strane, firme imaju puno širi pristup kapitalu. To je nešto zanimljivo. To ćemo uskoro launchati, pa ćemo vidjeti kako će to proći.

Za nas je uvijek bilo važno da nismo samo mjesto za raditi, nego smo htjeli kao prvo pokazati da je moguće u Hrvatskoj napraviti ovo. Htjeli smo što više toga sami, izgraditi know how i izbildati tim koji to može raditi i zato smo bili nagrađeni nekoliko puta kao najbolji poslodavac. I ta suradnja s fakultetima, s drugim firmama nam je jako važna. Mi se veselimo svakom uspjehu. Ja gdje god stignem pričam o Infobipu i Infinumu. Užasno sam bio sretan kad sam vidio klupe od Includea u Cluju ili kauče koji su proizvedeni u Hrvatskoj, tvrtke Prostoria, u drugim gradovima. To me užasno veseli kad nas ima, a stvarno nas sad ima! Kad pogledaš prije 10 godina i današnje stanje, sa svim ovim firmama koje su danas tu, a i starijim firmama, iskusnijim ljudima kao što je i Emil Tedeschi, koji nas podržavaju, koji su stvarno podrška svima nama. (Nikad nismo bili baš previše ozbiljni. Don’t take yourself too seriously!)

I htjeli smo pokazati da je moguće ne samo zadržati Hrvate. Mi uvijek pričamo da se zadrže Hrvati u Hrvatskoj. Želimo pokazati da Hrvatska može biti super zemlja za privući ljude iz cijelog svijeta i da im ovdje bude super, da postanu Samoborci, Zagrepčani i da uživaju tu i da dugoročno vide svoj dom tu. Mi smo počeli isto otvarati lokacije diljem Hrvatske. Imamo dvije nove u Sloveniji. Ovo su malo starije slike. Imamo i u Kini. Imamo pet ciljeva zapravo. Hoćemo biti najbolji u električnim super-carovima, što ne znači najveću količinu, nego želimo biti najbolji u performansama. Želimo biti lideri u pogonskim sustavima visokih performansa. Znači da su naši sustavi u svim autima koji idu na taj high-performance segment jer smo već dosta dobro pozicionirani. Naravno, dugoročno želimo biti održivi, profitabilni, iako sad kroz ovaj veliki rast to nije moguće. Lokacija nam je užasno bitna. Znači, gradimo novi kampus i želimo biti najbolji poslodavac. To nam je isto jedna od najvažnijih stvari. I sve se zapravo vrti oko tehnologije. Cijela priča je krenula da želimo napraviti električne aute boljim, da želimo pokazati da električni auti mogu biti zanimljivi.

Kad sam krenuo, nisam znao koga pitati jer Hrvatska baš i nema autoindustriju. Išao sam na Fakultet strojarstva i brodogradnje pitati mogu li mi oni pomoći jer želim napraviti auto na struju. Oni su rekli da je u Hrvatskoj nemoguće proizvesti auto. Što prije odustaneš, to bolje za tebe!

Pa, hajmo vidjeti kako to izgleda! (Video)

Izgleda da u Hrvatskoj ipak jest moguće napraviti auto. To je naš stariji model, ali to je isto malo simbolično, ups&downs. Znači, ovo se dogodilo par dana nakon toga. Ja sam izgubio 10 godina svog života i neki ljudi kažu da je to najbolje što nam se moglo desiti, u smislu promocije, ali duga je priča iza toga. U kojoj smo mi situaciji tada bili i već smo bili na rubu i samo nam je još to falilo da nas gurne preko ruba. Ali nekako smo iz te užasne situacije za nas, i za mene osobno, ja sam se skoro srušio kad sam čuo za to. Izvukli smo se! Nakon 110 m letenja auta itd. I na kraju su rekli da je… On je bio poznat kao hejter električnih auta. Tesla ga je tužila kad je testirao njihov auto. Rekli su da mu je ovaj naš auto promijenio mišljenje o električnim autima i da je to najbrži što je ikad vidio i ovo je zapravo jako negativna situacija, koja je na kraju ispala jako dobra, ali stresna! Znači, firma ima dva modela poslovanja. Jedno su naši vlastiti auti, gdje pokazujemo što mi to možemo, a ovaj glavni biznis je tehnologija za druge proizvođače. Baterije i ostalo.

I sad je ta transformacija firme. Na početku smo radili iz potrebe, čisto, da smo mi imali funding na početku, ja bih išao raditi naš auto i vjerojatno bismo sprašili sve novce investitora i već nas davno ne bi bilo, ali zato što nismo imali funding otpočetka i zato što smo morali pronaći način za preživljavanje, mi smo krenuli raditi prototipove za druge proizvođače i to nas je držalo na životu. I danas postojimo samo zbog toga. Znači, iz neke nužnosti nam je postao glavni biznis. Onda smo krenuli raditi male serijske projekte, nekoliko stotina komada, i to je bila transformacija firme, od prototipova do malih serija. Sad je transformacija firme u velikoj serijskoj proizvodnji tisuća, desetke tisuća, stotine tisuća komada. To će biti duga tranzicija, industrijalizacija itd. I ono na što sam ponosan, što je bilo apsolutno nezamislivo prije šest-sedam godina, da radimo sa svim velikim firmama u autoindustriji, barem u Europi, skoro sa svima. Zato ću sada nakon ovoga trebati ići u firmu jer dolazi direktor razvoja Hyundaija, čovjek koji upravlja sa 22.000 inženjera u Hyundaiju. S takvim ljudima radimo. To je isto velika prilika, ne samo za nas, već i za druge firme u Hrvatskoj. Kad Hrvatska ima njihov attention.

C2 je naš novi auto. Trebao bi biti najsnažniji serijski auto ikad proizveden. Skoro 2.000 konjskih snaga, ispod dvije sekunde od 0 do 100. Lijep, tehnološki napredan itd. Ali ono na što sam ja najviše ponosan je da smo razvili tim i znanje koje može razviti takav proizvod otpočetka do kraja u Hrvatskoj, gdje takvog know howa i takvih ljudi nikad nije bilo. Nitko nije znao razviti šasiju, ovjes, bateriju, pogonski sustav. Mi smo to znanje morali izgraditi u zadnjih 10 godina. I sad prolazimo upravo globalnu homologaciju. Ovdje vidite kako 2 mil. eura idu u zid. Ovo je sada 50 milisekundi, ali u tih 50 milisekundi odigravaju se stvari koje smo mi simulirali godinama na super kompjutorima, gdje je ovaj scenarij 1000 puta prošao u virtualnom svijetu i testirani materijali, komponente i građena znanja da bi se ovo moglo odviti. Uloženo je jako puno truda rada, a i novca.

Greyp. Neću puno pričati o Greypu, ali par zanimljivosti za Greyp. Ovo je taj novi model Greyp G6 i on je zapravo nešto dosta novo, inovativno. Sve ove sustave, hardver i softver, radimo interno. Znači, nešto dosta zanimljivo, ali ono što sam htio pokazati… Znači, Greyp je sad baš prošli tjedan bio nagrađen kao najbolji električni bicikl, najinovativniji električni bicikl, i smatra se u industriji da je taj bicikl najdalje što se tiče tehnologije i po nagradama i po tisku i tako dalje. Znači, jedna firma koja nije postojala prije šest godina danas je lider iz Svete Nedelje u tehnologiji električnih bicikala. Znači, Rimac Automobili žele biti najbolji u tehnologiji high-performance električnih vozila i mislim da smo se postavili tu manje-više sad na tu poziciju gdje smo htjeli. I s Greypom smo napravili manje-više istu stvar.

Sad je velika tranzicija za firmu. Rast. Hoćemo graditi taj veliki kampus, ali o tome više jednom drugom prilikom. Nemamo sad baš toliko vremena. I sad još zadnjih par minuta samo usporedba Hrvatske s par drugih zemalja. Ovo je izvadak iz studije koju smo radili za Vladu, koja ima preko 150 stranica. Ja ću navesti samo par zanimljivih stvari ovdje. Hrvatska ima manje od milijardu eura prihoda od autoindustrije, Češka ima npr. 45 milijardi, znači, mi imamo nekih 10 eura po glavi stanovnika prihoda iz autoindustrije, dok Češka recimo ima 700 eura. Znači, toliki je potencijal. Možda da na to ne gledamo toliko negativno, nego više na naš potencijal, koliko imamo za rast. Slovačka, koja otprilike kao Hrvatska, ima nekih pet milijuna stanovnika, mi imamo četiri, oni imaju 129 tisuća ljudi zaposlenih u autoindustriji. Ovako izgleda njihova mapa autoindustrije. Znači, imaju velike proizvođače i stotine, stotine dobavljača koji su oko njih. Mene često ljudi pitaju kako ti kažeš da Hrvatska nema autoindustriju. Hrvatska ima autoindustriju. Ovo tu je mapa autoindustrije od Googlea. Ovo nisam ja radio. Uguglaš, dobiješ ovu sliku. Hrvatska je gotovo jedina zemlja koja nema autoindustriju u Europi. Naravno, imamo vrhunske firme, kao što su AD plastik ili Lipik Glas, ali ajmo pogledati Slovačku. Ovo su njihovih top 50 firmi. Znači, kreće od prve prema dalje i hrvatske automobilske firme koje bi se jedine svrstale, tu su Boxmark, austrijska firma koja ima pogon u Varaždinu za šivanje kože, i AD Plastik koji bi se ovdje našao. To su jedine dvije hrvatske firme koje bi upale na ovu listu. Mi još ne bismo jer smo premali, još rastemo. I nijedna od ovih firmi u Slovačkoj nije slovačka, sve su to firme stranih investitora koji su došli u Slovačku izgraditi svoje pogone. Možda da ne gledamo na to toliko negativno, koliko je Slovačka dalje od nas, nego koliko mi imamo potencijala zapravo. Meni je ovo uvijek nevjerojatna statistika. Hrvatska izvozi 17 milijardi dolara, dok Slovačka, s istim brojem stanovnika, izvozi skoro 80 milijardi dolara. Znači, polovica hrvatskih izvoza su usluge, zbog turizma, i Slovačka ima skoro pet puta veći izvoz dobara po glavi stanovnika nego što Hrvatska ima. 1991. ili 1990. smo imali gotovo isti BDP. Danas Slovačka ima 32% viši. Ne trebamo ići tako daleko. Slovenija, ona zemlja koju, ha ha, prođemo na rezervi, ima duplo veći izvoz od Hrvatske s polovicom stanovnika, isto preko četiri puta veći veći izvoz od Hrvatske. I čisto da se stvari stave u perspektivu… Koliko autoindustrija može pridonijeti? Porsche na shareholder ima duplo veći prihod od hrvatskog izvoza ili polovicu hrvatskog BDP-a. Hyundai ima četiri puta veći prihod od hrvatskog BDP-a. Znači, čovjek koji tu dolazi potpisivati ugovore s nama upravlja firmom koja ima četiri puta veći prihod od cijele Hrvatske.

Drugi primjer, ne mora to biti autoindustrija – Estonija. Postala je svjetskim centrom digitalne ekonomije i digitalizacije i startupova. Ima najviše unicorna per capita na svijetu, ima četiri unikorna s milijun stanovnika i više od 20% BDP-a je baziran na tehnološkoj industriji. Ako se pogleda njihov GDP, znači 1990. ili čak 1995. su imali 36% manji GDP od Hrvatske. Danas imaju 50% veći GDP od Hrvatske. Znači, dostigli, prestigli, prešišali!

Mi na neki način pokušavamo pozicionirati Hrvatsku isto kao lokaciju za autoindustriju. Znači, kad god se piše o nama, svi se čude kako je to u Hrvatskoj. Njemački Autobild, najutjecajniji automobilski časopis, rekao je da je Sveta Nedelja Meka za električne pogone i dom električnih sportskih automobila, što je bilo prije 10 godina apsolutno nezamislivo. Slovačka je imala jasno strategiju za autoindustriju. Estonija je imala strategiju za digitalizaciju i startupove. Hrvatska, zašto ne bi bilo još 10 Infobipova, Includea i Infinuma, Rimac Automobila!?

Ja mislim da imamo potencijala. Ljudi u ovoj prostoriji to dokazuju, da se može, da se u jednom Vodnjanu može biti headquarters firme koji je tržišni lider u svom poslu, koji ima stotine milijuna eura prihoda, ima tisuće zaposlenika na cijelom svijetu. Zašto ne bi bilo takvih firmi u Karlovcu, Kninu, Vukovaru?! U svakom selu u Njemačkoj, u svakom većem gradu, ima neki tržišni lider za neki segment i mislim da i mi to možemo. Hvala!


 

 

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.