Svi koji se bavimo nabavom znamo da je glavni fokus nabave jasan: cijena, rok isporuke i kvaliteta. Uspješan stručnjak u nabavi je onaj koji zna pregovarati najbolje uvjete, osigurati pouzdane isporuke i optimizirati troškove. No pravila igre su se promijenila.
Danas više nije dovoljno pitati dobavljača može li ponuditi dodatni rabat – sada su ključno pitanje održivost, transparentnost i etičnost poslovanja.
Kupci, financijske institucije i regulatori sve češće traže odgovore na pitanja poput:
• Koje su vaše emisije ugljika i kako ih smanjujete?
• Jesu li vaši materijali iz održivih izvora?
• Kako tretirate radnike u lancu opskrbe?
Unatoč postojanju još dosta nepoznanica, odgovori na ova pitanja postali su pitanje konkurentnosti na tržištu.
Što nas točno čeka?
Ova tranzicija nije rezultat samo tržišnih trendova – potaknuta je regulatornim promjenama koje mijenjaju način na koji kompanije posluju. Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) stavlja odgovornost ne samo na tvrtke, već i na njihove dobavljače i lance opskrbe. Više nije dovoljno da kompanija posluje odgovorno – ona mora dokazati da je cijeli njezin lanac opskrbe u skladu s ESG standardima.
Neki brendovi, poput H&M-a i Zare, bili su povezani s dobavljačima čiji su materijali dovedeni u pitanje zbog ekoloških i društvenih utjecaja. Na primjer, istraživanje Earthsighta otkrilo je da su tvornice koje opskrbljuju H&M i Zaru kupovale pamuk povezan s krčenjem šuma i prisvajanjem zemljišta u brazilskom Cerradu. Slično se događa u automobilskoj industriji, gdje su proizvođači prisiljeni dokazati održivost materijala, od baterija za električna vozila do recikliranih plastika u interijerima.
Tvrtke koje se sada prilagode, imat će bolji pristup financiranju, stabilniji lanac opskrbe i jači brend na tržištu.
Kakve vještine sada trebamo u nabavi?
Ovakve promjene znače da nabava više nije samo operativna funkcija – ona je postala strateški pokretač održivog poslovanja. No da bi odgovorila na nove zahtjeve, nabava mora proširiti svoj set vještina.
Možemo reći da to uključuje:
• Razumijevanje ESG regulativa – Nabavni stručnjaci moraju znati kako se nova pravila primjenjuju na njihove industrije i što to znači za lanac opskrbe.
• Procjena dobavljača kroz ESG kriterije – potrebno je provjeriti njihove ekološke prakse, radne uvjete i etičke standarde.
• Upravljanje rizicima u lancu opskrbe – Održiva nabava pomaže u smanjenju operativnih i reputacijskih rizika, bilo da se radi o emisijama CO₂, dječjem radu u dobavnom lancu ili nedostatku transparentnosti.
• Korištenje podataka za donošenje odluka – ESG podaci postali su ključni za analizu i izvještavanje. Nužno je znati kako ih prikupljati, tumačiti i koristiti za donošenje odluka.
• Međufunkcionalna suradnja – Održiva nabava ne može djelovati izolirano. Uspješna implementacija ESG kriterija zahtijeva suradnju s financijama, marketingom, upravom, pravnim odjelom…
Sad je vrijeme za promjene
Podaci pokazuju da je 15% više profesionalaca dodalo održivu nabavu kao vještinu na svojim LinkedIn profilima u 2024. u odnosu na 2023. To jasno govori da se tržište prilagođava. No, pitanje je – hoćete li biti među onima koji predvode promjenu ili ćete se prilagođavati tek kad više ne bude izbora?
