U poslovnoj praksi zadužnica je kao sredstvo osiguranja tražbine u cijelosti istisnula mjenicu kao sredstvo osiguranja tražbine, odnosno kao tradicionalno sredstvo plaćanja u trgovačkim ugovorima te je u pravnom prometu postala nezaobilaznim instrumentom.
Zadužnica je privatna isprava potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku.
Zadužnica ima pravni učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.
Zadužnica ima i javnopravni učinak jer joj se priznaje pravni status rješenja o ovrsi i ovršnoj ispravi, što znači da vjerovnik radi naplate potraživanja ne mora pokretati poseban sudski postupak u kojem bi dobio ovršnu ispravu za daljnju prisilnu naplatu svojih potraživanja, već direktno zadužnicu podnosi na naplatu pred Financijskom agencijom (dalje: Agencija).
Zadužnica se koristi i kao isprava kojom se pokreće ovršni postupak pred sudom nad nekretninama, pokretninama ili pravima dužnika.
Zadužnica je samostalan pravni posao koji prati glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa.
Bjanko zadužnica
U poslovnoj praksi sve se više koristi bjanko zadužnica kao instrument osiguranja novčanih potraživanja. Osnovne razlike bjanko zadužnice u odnosu na običnu zadužnicu očituju se u sljedećem:
- obična zadužnica mora prilikom izdavanja imati navedenu osobu vjerovnika, dok se kod bjanko zadužnice vjerovnik može unijeti naknadno
- svota tražbine upisana je kod obične zadužnice, a kod bjanko zadužnice upisuje se naknadno
- za bjanko zadužnicu propisani su maksimalni iznosi koji se mogu unijeti u pojedine vrste te isprave
- za bjanko zadužnicu vrijedi presumpcija istinitosti glede sadržaja ukoliko vjerovnik naknadno upiše iznos tražbine koji je manji ili jednak onomu za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku potvrde kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku.
Upis zadužnica u Registar zadužnica i bjanko zadužnica
Sve izdane zadužnice i bjanko zadužnice moraju biti upisane u Registar zadužnica i bjanko zadužnica, a što se postavlja i kao uvjet naplate potraživanja pred Agencijom.
Podaci iz Registra su povjerljivi i njima se može koristiti samo Agencija, odnosno sud.
Zadužnica kao vrijednosni papir
Zadužnica ima i obilježja vrijednosnog papira kojim se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinu zakonitom imatelju.
Bjanko zadužnica postaje vrijednosni papir tek onda kada vjerovnik upiše iznos obveze, a ako nije naveden vjerovnik, i kada se upiše tvrtka, odnosno naziv ili ime osobe korisnika vrijednosnog papira.
Pravna sredstva protiv zadužnice
Pitanje pravne zaštite kod zadužnice javlja se u prvom redu pri postupku izravne naplate zadužnice preko Agencije. Ta sredstva zaštite su:
1. Nakon što Agencija primi zadužnicu ili bjanko zadužnicu, zastat će s izdavanjem naloga bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja na rok od 60 dana. U tom roku dužnik može predložiti sudu donošenje rješenja kojim će naložiti Agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim.
Sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi prijenos sredstava ako ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom tih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, odnosno s druge strane, sud može proglasiti prijenos i pljenidbu nedopuštenim ako postoji neki od razloga za žalbu iz čl. 50. OZ-a (npr. zastara) ili za žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. OZ-a.
2. Pravno sredstvo protiv zadužnice koja dužniku također stoji na raspolaganju dužniku su privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, gdje dužnik zahtijeva da mu se preda zadužnica ili da se protivniku osiguranja zabrani naplata po zadužnici, pri čemu predlagatelj osiguranja treba učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine, treba učiniti vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine te treba učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
3. Sudska je praksa zauzela stajalište da dužnici, u svojstvu tužitelja, mogu i u parničnom postupku zahtijevati zabranu uporabe zadužnica kao instrumenta ostvarenja tražbina. Oni moraju prethodno dokazati da je obveza zbog koje je zadužnica izdana prestala ili da nije niti nastala.
4. Budući da zadužnica ima sva svojstva vrijednosnih papira, dužniku na raspolaganju stoje i prigovori koji su predviđeni za vrijednosne papire – prigovore koji se tiču izdavanja zadužnice, prigovore koji proizlaze iz sadržaja zadužnice, prigovore koje ima prema samom vjerovniku, a ukoliko je vjerovnik i osoba kojoj je dužnik izdao zadužnicu, tada može istaknuti i prigovore vezane uz osnovni posao.
Provedba ovrhe temeljem zadužnice kao rješenja o ovrsi i kao ovršne isprave
Zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi, ali istodobno i ovršne isprave.
Učinak rješenja o ovrsi znači da vjerovnik može tražiti od Agencije izravnu naplatu svoje tražbine na temelju zadužnice ili bjanko zadužnice prijenosom novčanih sredstava koje dužnik ima kod banaka na vjerovnikov račun te u tom slučaju Agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
Učinak ovršne isprave znači da se na temelju zadužnice i bjanko zadužnice može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe.
Budući da iz zakonskih odredbi nije bilo jasno može li se tražiti ovrha na temelju zadužnice ili bjanko zadužnice na drugim predmetima ovrhe, a da prije toga nije pokušana naplata na računima kod banaka, na to je pitanje odgovor morala dati sudska praksa (Vrhovni sud RH) iz koje proizlazi da imatelj zadužnice po svom izboru može izabrati hoće li temeljem zadužnice zahtijevati izravnu naplatu putem Agencije i koristiti zadužnicu kao rješenje o ovrsi ili će svoje pravo iz zadužnice ostvarivati provođenjem ovrhe putem suda na drugim predmetima ovrhe i koristiti zadužnicu kao ovršnu ispravu.
Zastara
Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina.
