Lea Delfin i Mislav Petanjek osnovali su Kohola surf klub i prije desetak godina odlučili napraviti upravo to – napustiti udobnost sigurnih poslova u korporaciji kako bi slijedili svoju strast i ostvarili svoje istinske ambicije.
Oboje su iz Zagreba – Lea je završila Hotelijersko-turistički fakultet u Opatiji, smjer turističkog menadžmenta, a Mislav je završio FER i diplomirani je inženjer elektrotehnike. Od malih nogu bavili su se raznim sportovima. Lea se pronašla u skijanju koje je dugo trenirala i u njemu se natjecala, dok se Mislav bavio snowboardingom. Prelazak na surfanje na valovima, nakon što su ga otkrili, i nije bio neki potpuno neočekivan potez.
Ljubav na prvo surfanje
Na svoje prvo zajedničko surfanje otišli smo s grupom prijatelja 2007. godine u Portugal u Peniche, a već u samom startu, kada smo tamo došli, još pod dojmom svojih prvih ulovljenih valova, znali smo da smo pronašli nešto posebno i da se želimo opet vratiti, pričaju mi o tome kako su se zaljubili u ovaj sport.
Prvih nekoliko godina dvaput godišnje odlazili su na surfanje. To im je bio maksimum koji su mogli realizirati. No, brzo su shvatili da im to nije dovoljno i da žele još više dana provoditi uz ocean. Tada su još oboje radili u korporacijama. Lea je bila u banci, a Mislav u IT sektoru, no taj relativno statičan životni stil i uredski posao nije im se sviđao i željeli su ga zamijeniti putovanjima i životom uz plažu.
Ideja je bila jednostavna – odlučili su organizirati prvi surf kamp i vidjeti postoji li u Hrvatskoj interes za ovaj sport.
Znali smo da ako uspijemo ljude zainteresirati za ovaj sport i ako bude dovoljno ljudi koji žele naučiti surfati, da možemo probati iz hobija napraviti nešto ozbiljnije i možda jednoga dana dati otkaze na pozicijama na kojima smo dotad radili.
Kohola surf klub – od hobija do uspješnog biznisa
I tako su u proljeće 2010. osnovali Kohola surf klub, prvi domaći klub surfanja na valovima te održali prvi surf kamp u Portugalu, na koji su došli uglavnom njihovi prijatelji i poznanici. No, priča se polako počela širiti i kroz nekoliko sljedećih sezona čekali su pravu priliku da se upuste u organizaciju kampova koji bi trajali po nekoliko mjeseci i imali veći broj polaznika. Tri godine kasnije konačno se sve posložilo pa napuštaju tadašnje poslove i odlučuju se maksimalno posvetiti organizaciji surf kampova.
Početak je, kažu, bio dosta izazovan, no odustajanje nije bila opcija.
U trenutku kada smo odlazili s naših sigurnih poslova, ljudi oko nas su bili skeptični prema cijelom planu, no uspjeli smo jer smo radili ono što volimo i nije nam bilo teško uložiti trud i vrijeme, kažu Mislav i Lea. U samom početku to uopće nisu shvaćali kao posao, već kao neku vrstu passion projekta koji rade u slobodno vrijeme.
Znali smo pričati o tome kako bismo sve to isto radili potpuno besplatno, samo da provedemo što više vremena na plaži. Nakon par sezona smo stekli već nešto iskustva i pročulo se za ono što radimo tako da su nam se otvorile neke nove prilike. Naravno da je tu u početku bilo i sumnje i straha, no kaže se da sreća prati hrabre i krug ljudi koji su čuli za surf kampove se počeo širiti, pa smo tako i mi počeli lagano povećavati broj termina i u narednim sezonama je bilo sve više interesa i polaznika. Kasnije smo u vrijeme pandemije shvatili koliko je sve to krhko i koliko ustvari volimo to što radimo jer nam nedostaje čim preskočimo jedan uobičajeni surf kamp. Termine u proljeće 2020. smo kompletno morali otkazati, a za jesen smo se dogovorili da ćemo je odraditi pa makar s minusom, samo da se vratimo ponovno na ocean, govore Mislav i Lea.
Jedan od glavnih početnih problema bio je kako uopće ljudima u Hrvatskoj približiti surfanje na valovima i objasniti im da nije niti toliko nedostupno niti skupo koliko izgleda na prvi pogled:
Puno ljudi je prvi put vidjelo ovaj sport u holivudskim filmovima, gdje se radnja odvijala na dalekim egzotičnim destinacijama pa nam je trebalo neko vrijeme dok smo uspjeli ljudima pojasniti da se može surfati u odličnim uvjetima na Atlantiku na svega tri sata leta avionom od Zagreba. Isto tako, trebalo je iskomunicirati i pitanje cijene koja nije ni blizu toliko skupa koliko se činilo na prvi pogled, pogotovo jer su low cost kompanije taman uvodile sve više letova koji su nama odgovarali.
Zdraviji i ispunjeniji život bez jurnjave i stresa
Iako ste možda pomislili da su im uredi danas isključivo portugalske i kanarske plaže, gdje se održavaju njihovi surf kampovi, to ustvari nije baš tako. Dosta vremena provode za laptopima jer treba odraditi i sav posao oko bookinga, organizacije itd. Uz organizaciju surf kampova, Lea i Mislav bave se i online marketingom i imaju klijente kojima vode digitalne kampanje. S tim dijelom posla su se, kažu, nastavili baviti na freelance principu i paralelno ga razvijati uz surf kampove nakon što su otišli iz korporacija.
Iako ipak nismo sve vrijeme na plaži, pozitivna stvar je da možemo raditi remote i nemamo nikakav dress code ili fiksno radno vrijeme pa posao odrađujemo kako se sami organiziramo i uvijek si možemo prilagoditi raspored tako da uhvatimo vremena i za surfanje. U Portugalu obično provedemo oko pet mjeseci godišnje, dok smo na Fuerteventuri otprilike oko 3 do 4 mjeseca, pričaju mi.
Nastavak ove zanimljive poduzetničke priče pročitajte na After5 portalu.
