- Najbolji način za donošenje odluka je da imate nekoga tko će odabrati za vas ili da se vi pretvarate da odabirete za nekoga drugoga, kaže profesor s poslovnog učilišta.
- Kada donosimo odluke za druge ljude, imamo tendenciju da budemo hrabriji i optimističniji.
- To stajalište u časopisu Harvard Business Review iznosi Evan Polman, profesor marketinga.
- Ideja se temelji na perspektivi “muha na zidu”, piše Polman.
Kada je riječ o donošenju velikih životnih odluka, ja sam definitivno najlošiji u tome. Odabir stana između mnoštva stanova u ponudi, za mene je mučenje: trebam li odabrati onaj na poželjnijoj lokaciji ili onaj s više prostora? Onaj s primamljivim sadržajima ili onaj s nešto jeftinijim režijama?
Postoji i doza anksioznosti koja se odnosi na meta odlučivanje: Kako bih trebao odabrati? Napraviti listu “za i protiv”? Pitati gomilu prijatelja i rođaka? Odlučiti po osjećaju?
Zato sam osjećao olakšanje kad sam vidio jednostavan savjet za donošenje odluka, objavljen nedavno u časopisu Harvard Business Review: “Usvojite perspektivu ʹmuha na ziduʹ, tj. perspektivu treće osobe”. To znači, donesite odluku kao da to činite za nekog drugog.
Autor, Evan Polman, profesor marketinga sa Sveučilišta u Wisconsinu Wisconsin School of Business, citira istraživanje, čiji je koautor, o različitim načinima na koje ljudi odlučuju za sebe i druge.
Istraživači su proveli višestruke studije u koje je bilo uključeno više od 1000 ljudi. U studijama su od ljudi tražili da odaberu između restorana, mogućnosti za posao ili profila za upoznavanje, bilo za sebe ili za nekoga drugoga. Kao što se ispostavilo, ljudi su bili oprezniji pri odabiru za sebe, ispitujući i najmanji detalj o svakoj pojedinoj opciji. A bili su mnogo hrabriji prilikom odabira za nekog drugog, uzimajući u obzir što je više moguće opcija.
Ne radi se o tome kako je hrabriji način razmišljanja sâm po sebi bolji – ali Polman daje primjer koji ilustrira kako bi takav način razmišljanja mogao biti poželjniji: “Mnogi se ljudi u početku boje nešto zatražiti (npr. povišicu plaće) jer u takvim prilikama uključuju oprezan mentalni sklop; međutim, tī isti ljudi često su skloni preporučivati drugima (svojim prijateljima ili kolegama) da to isto zatraže (uključuju hrabri mentalni sklop).”
Štoviše, piše Polman, kada preporučujemo nešto nekomu drugomu, obično smo optimističniji i akcijski orijentirani. “Kad izabiru sami za sebe, ljudi sebi predočuju sve što bi moglo poći po zlu, što dovodi do sumnji i preispitivanja.”
Na temelju tih zaključaka, Polman preporučuje da bi “svatko trebao imati mentora ili iskrenog prijatelja koji mu može pomoći da vidi i djeluje na temelju jasnijih pokazatelja”.
Prilikom donošenja odluka možete biti savjetnik samomu sebi
Vi također možete biti samom sebi verzija toga mentora/prijatelja. Korištenjem perspektive “muha na zidu”, prema mišljenju Polmana, djelujete kao savjetnik samomu sebi. Polman piše: “Može biti učinkovito i da se, dok razmatrate donošenje važnih odluka, obraćate sebi u trećem licu, tj. kao da se obraćate nekomu drugomu. Umjesto da sebe pitate: “Što da ja radim?”, zapitajte se: “Što bi ti trebao učiniti?”
Mnogi stručnjaci su također iznijeli slične savjete korisne za donošenje odluka. Business Insider je već pisao o onome što je Chip Heath rekao u Washington Postu: “Najbliže do čega sam došao tražeći čaroban trik za donošenje odluka je pitanje: ʹŠto biste savjetovali svom najboljem prijatelju da učini kada bi on bio u vašoj situaciji?ʹ Vrlo često, kada postavim tako pitanje, ljudi ‘ispale’ odgovor, a njihove oči zasjaju. Šokiraju su kako je lako kada zamisle da savjetuju nekoga drugoga.”
Istovremeno mi je Susan David, psihologinja s Harvard Medical School i autorica knjige “Emotional Agility”, rekla da je najbolji način za odmak od svojih misli i osjećaja taj da zamislite nekoga koga poštujete i ono što biste toj osobi savjetovali kada bi bila u vašoj situaciji.
Ja osobno krećem odmah prakticirati Polmanovu strategiju, čak i ako ću samo odlučiti kako ću ići na ručak.
Prijevod: J. P.
Izvor: Businessinsider.com