Hrvatska je oduvijek jedna od zemalja sa najvećom radnom emigracijom stanovništva, razasutog i po dalekim prekomorskim zemljama. Po ulasku u Europsku uniju, veliki broj hrvatskih građana u potrazi za boljim životom i zaradom odlučio je okušati svoju sreću u gospodarski razvijenijim zemljama pa posljednjih godina odlazak na rad u inozemstvo doseže svoj vrhunac. Veliki broj hrvatskih građana danas radi i živi u Irskoj, Njemačkoj, Austriji i drugim zapadnim zemljama, a puno je i onih koji tek planiraju odlazak.
Kad govorimo o pravu na oporezivanje hrvatskih građana, bitno je odrediti je li pojedini državljanin RH ujedno i porezni rezident jer državljanstvo i porezna rezidentnost nisu međusobno povezani. Rad u stranoj državi, na koji se odlučuju brojni naši sugrađani, ne znači ujedno i da će pravo na oporezivanje njihovih dohodaka imati samo ta strana država.
Pravna regulativa
Porezna rezidentnost ili mjesna određenost poreznog obveznika propisana je odredbama Općeg poreznog zakona (OPZ). Tako se OPZ-om propisuje da je za fizičke osobe prilikom određivanja mjesta obveze presudno prebivalište ili uobičajeno boravište te pojašnjava da porezni obveznik za porezne svrhe ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. Bitni parametri za utvrđivanje mjesne određenosti su i prebivalište obitelji (bračni drug i uzdržavani članovi i djeca) te mjesto iz kojeg pretežno odlazi na rad i obavljanje djelatnosti ili gdje se pretežno zadržava. Kada se ne može odrediti u kojoj od dviju država porezni obveznik ima prebivalište, a druga država pritom službeno ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu.
Uobičajeno boravište za porezne svrhe porezni obveznik ima u mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tom mjestu ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine i pri tom nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
OPZ jest temeljni orijentir za utvrđivanje porezne rezidentnosti kada ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i druge zemlje u kojoj hrvatski državljanin živi i radi. No kada je s nekom državom u primjeni Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odredbe o utvrđivanju rezidentnosti iz tog ugovora imat će prednost pred odredbama OPZ-a.
Pravodobni postupak
Utvrđivanje porezne rezidentnosti za svakog je građanina preporučljivo napraviti već u trenutku preseljenja ili odlaska na rad u inozemstvo. Tako će on već na početku saznati koliko može iznositi njegov porezni dug na godišnjoj razini, koje su mu obveze izvješćivanja prema poreznoj upravi RH i na koji način urediti izvršavanje poreznih obveza u inozemstvu.
