Bez razvoja poduzetništva u svakom sektoru društva, svakoj životnoj dobi, na svakom radnome mjestu bilo ono u prevrtljivim vodama privatnog sektora ili u poboljšanju javne uprave, nema ni materijalnog ni duhovnog napretka u našem društvu.
Odvojenost, samoća, odbačenost i netolerantnost u međuljudskim odnosima koji su nažalost, dominantni u cijelome Svijetu danas, kroz vladavinu sile i netrpeljivosti i potpunog nepoštovanja slabijih, rak rana su razvoju slobodne misli koja je presudna za stvaranje poduzetničkih ideja.
Dominantne paradigme našeg okruženja su: Ne možeš. Ne smiješ. Nisi dovoljno dobar. Zašto bi poduzimao bilo što, educirao se, usudio se, kad ionako ne možeš prodrijeti kroz dobro ispletenu mrežu nepotizma i pogodovanja poslušnicima. Tko god bio taj koji plete tu mrežu, plete ju jedino iz straha kako će izgubiti dominaciju, privilegije, udoban život.
No može li postojati ugodan život, temeljen na nesreći i gaženju drugih? Jedno vrijeme, sigurno da, stvaranjem bureta baruta nezadovoljstva koje može eksplodirati u svakom trenutku. I tako dolazimo u matricu straha, dominantne emocije koja nas zapljuskuje svako jutro kada se uključimo u medijsku, virtualnu stvarnost koja nas poput virusa opsjeda vijestima negativnog karaktera.
I kamo tada? Pobjeći, skriti se, odustati? Ne mutiti vodu? Emocionalno umrijeti?
Naprotiv, ne odustati!
Biti dovoljno dobar, educiran, snažan i slobodnog mišljenja! Kako?
Stvaranjem poduzetničkog mindseta u društvu. Od najranije dobi. Odustanimo od pretvaranja naše djece u hodajuće zombije kroz pretjeranu brigu o svakom aspektu njihova života. Pustimo ih neka sami nauče plivati. Neka sami nauče kako je to pasti i ustati, uključiti se, pobijediti. Smislili smo tisuće načina kako zaštititi djecu od bilo koje stresne situacije, sami stvarajući stres kroz ostvarivanje vlastitih, neispunjenih želja kroz bića koja smatramo osobnim vlasništvom koje treba strogu kontrolu i pomoć. No djeca to nisu, oni nisu mi, ona su posebne osobe s vlastitim željama, snovima i sustavima vrijednosti. Istina, sustavima vrijednosti koje smo im mi nametnuli i koje, potpuno prirodno prvo nauče u vlastitom domu. No, kada smo ih već nametnuli, idemo ih uskladiti s poduzetničkima. Usudi se, probaj, slijedi svoje srce, slijedi svoju intuiciju. I najmanji, nepoznati pojedinac, može promijeniti cijeli svijet. To je poruka svakog boljeg hollywoodskog uratka koji uvijek prenosi samo jednu poruku: Možeš!
I kada tisućama puta ponovimo neku paradigmu, ona postaje istina. Shvatili su to i mnogi režimi u prošlosti koji su, nažalost, energiju „možeš“ i „bolji si“ transformirali u čisto zlo. No, kao i svaki izum, emocija, politika, misao, uvijek se može iskoristiti za dobro ili loše.
Dajmo potporu jedni drugima, našoj djeci! Ne krivimo njih i nastavnike kada dobiju lošiju ocjenu. Zaustavimo lavinu odlikaša čiji je cilj jedino ocjena, ne i znanje. Možemo li stvoriti ovaj mindset u laboratorijima nepogrešivosti kojima smo okruženi na svakom mjestu? Možemo li našu djecu i nas same zaštititi od života? Ne možemo! Trebamo samo živjeti, uzdignute glave i dobre namjere. Bez obzira na sve!
Dajmo priliku onom koji ne uspije, neka pokuša još jedanput. U redu je pasti, izgubiti, pogriješiti. Uz uvjet da se dignemo na noge zreliji, pametniji i mudriji. Jer što je drugo poduzetništvo nego imati snage za rizik, promašaj, prilagodbu i promjenu?!
