Interaktivna, primjenjiva, sveobuhvatna – takva je knjiga Poduzetništvo u praksi – Lekcije koje nas nitko ne uči, a svi bismo ih trebali znati.
Knjiga prati potrebe tvrtke od osnivanja do sukcesije i poduzetniku daje smjernice kako donositi odluke u svakoj od faza razvoja tvrtke, a namijenjena je poduzetnicima s iskustvom i onima na početku poslovanja te studentima.
Knjigu, kakva je dugo nedostajala na našem tržištu, napisale su Anita Lukenda Mlinac i Melita Cita, profesorice sa Sveučilišta Vern, obje s poduzetničkim iskustvom.
Anita Lukenda Mlinac doktorandica je na Ekonomskom fakultetu Rijeka, magistra ekonomije, savjetnica za organizacijski razvoj, financije i ljudske resurse, trenerica i coach. Osnivačica je i direktorica tvrtke Advanced Level Management d.o.o. i obrta CONSULTING plus. Ima više od dvadeset i pet godina iskustva na menadžerskim pozicijama u međunarodnim i tuzemnim tvrtkama. Posjeduje Cambridge International Full Diploma in Business (CID-Business Finance, CID-Business Organisation and Environment, CID-Human Resource Management, CID-Marketing, CID-Effective Business Communication).
Na Sveučilištu VERN magistra Anita Lukenda Mlinac predaje Osnove menadžmenta, Poslovnu analizu i kontroling, Osnove financijske analize i planiranja, Upravljanje poslovnim financijama, Osnove financija poduzeća, Financije, Mikroekonomiju, Osnove ekonomije. Redovito sudjeluje na konferencijama te drži edukacije namijenjene menadžerima poduzeća.

S Anitom Lukendom Mlinac razgovaramo o nastanku i interaktivnoj koncepciji knjige “Poduzetništvo u praksi”, o sličnosti poduzetništva i predavanja studentima, učincima poslovnog savjetovanja koje vodi na više jezika u međunarodnim tvrtkama te o njezinim iskustvima iz visokog menadžmenta.
Na početku knjige “Poduzetništvo u praksi” je upitnik. Kao poduzetnica koja se bavi savjetovanjem uprave i edukacijama u tvrtkama, kako ste primijetili da je tržištu potrebna knjiga o financijskoj pismenosti? Koji su znakovi slabe financijske pismenosti?
Nakon više od dvadeset i pet godina iskustva u korporacijama te petnaest godina kao poslovna savjetnica u radu s poduzetnicima, upravama i menadžerima različitih industrija, gotovo uvijek primjećujem isti obrazac. Ljudi imaju znanje, energiju i dobre proizvode, ali često ne razumiju dovoljno dobro vlastito poslovanje kroz brojke. Zato smo knjigu i započeli upitnikom. Nismo željeli testirati čitatelje, nego ih potaknuti da iskreno procijene koliko zapravo poznaju svoje poduzeće i poslovno okruženje.
Znakovi slabe financijske pismenosti nisu samo nerazumijevanje bilance ili računa dobiti i gubitka. Oni se vide u svakodnevnim poslovnim odlukama – kada poduzetnik poistovjećuje dobit s novcem na računu, ne zna gdje mu nastaju najveći troškovi, ne prati profitabilnost pojedinih proizvoda ili odluke donosi isključivo intuitivno. Međutim, tijekom rada shvatila sam da je financijska pismenost samo dio šire slike. Poduzetnicima je potrebna poslovna pismenost – razumijevanje strategije, financija, organizacije, ljudi i tržišta kao jedinstvenog sustava.
Knjiga “Poduzetništvo u praksi – lekcije koje nas nitko ne uči, a svi bismo ih trebali znati” počinje poglavljem o aktualnim poslovnim izazovima na globalnom tržištu, a nastavlja se cjelinama o financijama, upravljanju ljudskim resursima, sve do ravnoteže između posla i privatnog života. Koliko je koncepciju knjige odredilo poduzetničko iskustvo, a koliko teorija o financijama i menadžmentu koje predajete?
Rekla bih da je knjiga nastala prvenstveno iz prakse, a teorija joj je dala strukturu. Svako poglavlje temelji se na stvarnim situacijama koje sam susretala kao direktorica financija i kontrolinga, direktorica ljudskih resursa, članica uprave, poduzetnica i poslovna savjetnica.
Kad god uđem u neko poduzeće, vrlo brzo postane jasno da se poslovni problemi ne događaju izolirano. Financije utječu na organizaciju, organizacija na ljude, ljudi na rezultate, a sve zajedno određuje održivost poslovanja. Zato je bilo prirodno da knjiga ne stane na financijama, nego obuhvati i upravljanje ljudima, komunikaciju, organizacijsku kulturu, strateško razmišljanje i ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Upravo tako izgleda stvarni život poduzetnika.
Predavanje na sveučilištu dodatno mi je pomoglo povezati iskustvo s teorijom i najnovijim spoznajama iz financija i menadžmenta, ali nijedno poglavlje nije nastalo samo iz literature. Nastalo je iz pitanja koja mi poduzetnici svakodnevno postavljaju.
U Vašoj biografiji su, među ostalim, Cambridge International Full Diploma in Business i Wingwave Coach Zertifikat Besser-Siegmund-Instituta. Koliko su u realnom svijetu spojiva na prvu dva nespojiva pojma: financije i razvoj ljudskih potencijala?
Prema mom iskustvu, potpuno su spojiva. Zapravo, teško je govoriti o uspješnim financijama bez razumijevanja ljudi.
Financijski izvještaji pokazuju posljedice poslovnih odluka, ali odluke donose ljudi. Ako voditelji ne znaju komunicirati, ako u timu nema povjerenja, ako zaposlenici nemaju jasno postavljene ciljeve ili su kronično preopterećeni, prije ili kasnije to će se reflektirati na produktivnost, kvalitetu rada i financijske rezultate.
Zato u svom radu nikada ne odvajam financije od razvoja ljudskih potencijala. S jedne strane analiziramo poslovne pokazatelje, a s druge razvijamo lidere, komunikaciju, organizacijsku klimu i način donošenja odluka. Tek kada se ta dva područja povežu, poduzeće može ostvariti održiv rast.
Poduzetnica ste i predavačica na Sveučilištu VERN, gdje predajete nekoliko kolegija. Kada ste počeli predavati i zašto? Po čemu su izazovi predavanja usporedivi s izazovima u poduzetništvu?
Predavati sam počela jer sam željela prenijeti iskustva koja se teško mogu pronaći u udžbenicima. Nakon dugogodišnjeg rada u korporacijama i poduzetništvu osjećala sam odgovornost pokazati studentima kako izgleda stvarno donošenje poslovnih odluka.
Predavaonica i poduzetništvo imaju mnogo više zajedničkog nego što se na prvi pogled čini. U oba slučaja radite s ljudima različitih znanja, iskustava i očekivanja. Morate ih motivirati, potaknuti na razmišljanje i pomoći im da razviju samostalnost. Nije cilj studentima dati gotove odgovore, nego ih naučiti postavljati prava pitanja i donositi kvalitetne odluke. Smatram da je upravo to jedna od najvažnijih poduzetničkih kompetencija.
U vlastitoj tvrtki bavite se poslovnim savjetovanjem i coachingom na više jezika, a radite s tvrtkama koje planiraju širenje izvan Hrvatske i tvrtkama koje su dio inozemnih poduzeća. Na koji način unapređujete njihovo poslovanje? Koji su efekti poslovnog savjetovanja, jesu li mjerljivi i koliko je vremena potrebno da postanu vidljivi?
Svaka tvrtka ima svoju priču, zato ne vjerujem u univerzalna rješenja. Poslovanje promatram kao cjelovit sustav. Analiziramo strategiju, financije, organizacijsku strukturu, procese, komunikaciju, upravljanje ljudima i način donošenja odluka. Tek kada razumijemo kako ti elementi međusobno djeluju, možemo predložiti promjene koje imaju dugoročni učinak.
Efekti poslovnog savjetovanja itekako su mjerljivi. Neki se vide kroz financijske pokazatelje poput profitabilnosti, likvidnosti ili učinkovitijeg upravljanja troškovima. Drugi se očituju kroz kvalitetniju organizacijsku klimu, bolju suradnju među timovima, manju fluktuaciju zaposlenika, brže donošenje odluka ili fleksibilnije upravljanje promjenama.
Prvi rezultati često su vidljivi već nakon nekoliko mjeseci, osobito kada se radi o organizacijskim procesima i upravljanju. Međutim, ozbiljne promjene poslovne kulture i razvoj lidera zahtijevaju vrijeme. To nije projekt od nekoliko edukacija, nego proces koji stvara dugoročnu vrijednost.
Radili ste u menadžmentu velikih korporacija kao članica uprave i direktorica financija. Kako se iskustvo iz realnog sektora primjenjuje na sveučilištu? Kako studentima predočiti što ih čeka u velikim korporacijama?
Mislim da studenti najviše cijene kada mogu povezati teoriju sa stvarnim poslovnim situacijama. Zato na predavanjima koristim primjere iz prakse, analiziramo konkretne slučajeve i razgovaramo o tome kako se odluke donose kada nema idealnih rješenja.
Velike korporacije studentima često izgledaju kao vrlo uređeni sustavi u kojima je sve unaprijed definirano. U stvarnosti su to kompleksne organizacije u kojima, osim stručnog znanja, presudnu ulogu imaju komunikacija, suradnja, sposobnost upravljanja promjenama i preuzimanje odgovornosti.
Želim da studenti shvate da će njihovu karijeru, puno više od samog tehničkog znanja, oblikovati upravo sposobnost razumijevanja poslovanja kao cjeline. Povezivanje financija s ljudima i strateško razmišljanje ono je što dugoročno razlikuje stručnjaka od budućeg lidera.