Da bi poslovne aktivnosti bile održive, mnogi čimbenici unutar i izvan poduzeća trebaju biti uravnoteženi. Sam poduzetnik treba imati makar minimalne preduvjete za poduzetništvo, znanje i vještine i biti spreman na učenje, ići u poduzetništvo jasnoćom projektne ideje, ne iz nužde.
Poduzeće treba voditi tržišnu utakmicu u regularnim uvjetima, bez nelojalne konkurencije i uz kvalitetan sustav kontrole kvalitete proizvoda koji se stavljaju na tržište. Državne institucije u svojstvu javnog servisa trebaju stvoriti pravičan normativni okvir i uspostaviti poticajno poduzetničko ozračje.
Poduzetnik ne može uspjeti bez podrške
Poduzetnik ne može uspjeti bez podrške pa i uključenosti obitelji u poduzetnički projekt, poglavito na početku poduzetničke misije, a u daljnjem razvoju oslonac trebaju biti kreativni zaposlenici. Mala poduzeća realno ne mogu imati vlastiti istraživački tim. Potrebna je suradnja s akademskom zajednicom na uvođenju novih proizvoda, digitalnih procesa pa i robotizacije.
Poduzetništvo će biti održivo kada se uravnoteže ključni čimbenici
Lokaciju za sjedište svoje tvrtke treba odabrati tamo gdje lokalna zajednica podržava razvoj poduzetništva, s državom je teže. Znači, u najužem smislu, poduzetništvo će biti održivo onda kad se u značajnoj mjeri uravnoteže ključni čimbenici: poduzetnik – zaposlenici – država – društvo.
Realno, poduzetnik treba preuzeti rizik za oblikovanje i provođenje svog
poduzetničkog projekta – ideje, a isto tako za odabir svog tima. Poduzetnik treba biti i društveno odgovoran, prema zaposlenicima, društvenoj zajednici, zaštiti okoliša, dobavljačima, kreditorima… Poduzetnik može biti društveno odgovoran samo kad je i uspješan.
Jesu li svi subjekti odgovorni prema poduzetniku? Kako je kreiran zakon o radu, odnos lokalne zajednice, kakve su porezne i ne porezne presije države, je li uređeno tržište, kako funkcionira pravosuđe, obrazovanje, kakvi su izvori financiranja i kakva je percepcija društva o poduzetništvu?
Banke, fondovi, vlasnici dionica i udjela u trgovačkim društvima su fleksibilni i dinamični. Ulažu tamo gdje je veći prinos, veća dividenda i ne osvrću se na lokalnu zajednicu, radna mjesta i državu gdje se subjekt nalazi. Proizvodnja nema tu fleksibilnost, ali ima veću senzibilnost. Upravo zato Vlada treba naći mehanizme razvoja proizvodnih djelatnosti koje vuku opći razvoj društva.
Gospodarstvo ne smije biti rentijersko, već inovativno i proizvodno. Proizvodi će biti izvozno orijentirani i doći će na velika tržišta. Otvarat će nova radna mjesta koja nisu derivat jeftine radne snage. Također, održat će stabilnost zdravstvenog i mirovinskog sustava i zadržati ljude na hrvatskom prostoru.
Potrebna je promjena obrasca odnosa na relaciji poduzetnik – društvo – država kako bi nastajalo društvo po mjeri čovjeka. Kako bi poduzetnici uvodili inovativne proizvode i procese, a time i stvarali održivo društveno odgovorno proizvodnoo poduzetništvo.
Ivan Bračić osnivač je i savjetnik uprave PIP d.o.o.
