Kod našeg prilagođavanja, našeg rasta i razvoja, postoji jedna mudra izreka. Ako nismo stablo posadili prije dvadeset godina, onda je drugo najbolje vrijeme za to danas. Prestanimo odlagati!
Tema 64: Vođenje kroz ljubav
Kad sam prije godinu i pol birao prvih 75 tema za trilogiju Playbooka Breaking the rules, htio sam zahvaliti i odati počast posebnoj vrsti lidera. Ljudima koji su sami toliko snažni iznutra i s tolikom potrebom za ljubavlju, njezinim dijeljenjem, mirom i harmonijom, da je ona jedan od potpornih stupova njihova liderstva. Njihov je primarni način osjetiti i pokazati suosjećanje, naklonost i bezuvjetno prihvaćanje drugim ljudima te tako ostvariti odnos povjerenja i priliku za vođenje. Ljudi koji kao da nemaju taštine, ne manipuliraju. Čelično su nježni. Istovremeno dosljedni, uporni i zahtjevni s visokim očekivanjima, ali s druge strane puni razumijevanja bez osuđivanja. Oni samo kažu kako smo svi samo ljudi, sa svojim problemima i da lideri moraju to prepoznati i razumjeti. Danas, dok vi ovo čitate, postoji izraz koji je vrlo u trendu i koji opisuje takav oblik liderstva. Compassionate Leadership. To je naša današnja tema.
Što ako su ove dvije pretpostavke točne?
Prva nam je pretpostavka misao “kako ljudi ne daju otkaz svojim radnim mjestima, već svojim managerima”. Ako je ona točna, onda liderski zadatak nije samo isplatiti novac. Već mnogo više. Liderski je zadatak tada isplatiti ljude i s poštovanjem, brigom, povjerenjem, ohrabrivanjem i lojalnošću. Lojalnošću prema njima. Sve ono što interpretiramo pod izjavom “odnositi se prema nekome kao da je ljudsko biće”. Druga pretpostavka tiče se generacija Z, a potom i Alpha. Antilideri se mogu nadati kako će život slomiti njihov duh i upregnuti ih u korporativni jaram, što će posao upravljanja činiti jednostavnijim. Ali što ako se to ne dogodi? Što ako će principi i pristupi Compassionate Leadershipa biti najvažnije vještine u privlačenju, zadržavanju i vođenju tih generacija? Kako će se svatko od vas tomu prilagoditi? Misaoni eksperiment za vas.
Zašto je ovo važno – primjeri iz prakse
Znate li što je lažna dilema? Kada donosimo odluke u životu birajući u okviru ili-ili. Dobro vam je poznata ta konstrukcija kad imamo izbore. Ili glasaš za nas ili ne voliš Hrvatsku. U mom poslu, kod klijenata vrlo često, gotovo svaki put, naiđemo na jednu ili-ili lažnu dilemu, a koja svoje razrješenje ima baš u Compassionate Leadershipu. Naime, manageri razmišljaju o svom vođenju i odnosu prema svojim ljudima i dvoje trebaju li biti ‘tvrdi’ prema njima ili ‘mekani’. Naravno, svatko od vas ima svoju jedinstvenu interpretaciju riječi ‘tvrd’ i ‘mekan’, ali na jednoj općenitoj razini, više-manje svi bismo se mogli pronaći i složiti. Vrlo često, gotovo svaki put, ova lažna dilema koja uništava liderski doprinos uopće, nije osviještena. Manageri nisu svjesni kako je imaju. Oni samo automatski funkcioniraju unutar nje. Moj je zadatak zamijeniti je s yin-yang modelom, pomoći im da istovremeno budu i ‘tvrdi’ i ‘mekani’. To zovemo mentorskim misaonim eksperimentom s direktnim učinkom na bolje rezultate. I tako stvaramo uvjete za njihov daljnji liderski rast.
Oko čega bismo se trebali zabrinuti?
Nema u području Compassionate Leadershipa ništa posebno novo. Ništa potpuno različito ili dosad neizrečeno. Osim pokoje drukčije perspektive i razrađenih načina iz različitih životnih situacija, vi biste za većinu mogli reći “Ja to znam”. No hajmo se podsjetiti: “Znati, a ne činiti je ne znati”. Da vas pitam… Znate li za Petera Sengea i njegovih 5 disciplina? Znate li za Jima Collinsa i njegov Level 5 Leadership? Znate li za Servant Leadership, nevezano za to jeste li čuli za Roberta Greenleafa? Vaš je misaoni eksperiment pitati se koliko toga koristite od navedenih autora, a koliko ne. I za ono što ne koristite, pokušajte razumjeti sebe zašto to ne činite. Mene brine kako će Compassionate Leadership samo ostati privremeni buzzword i prolazna moda. Brine me Shiny Object sindrom. Nesavršenost našeg ljudskog uma, u kojoj fokus naše pažnje bježi prema svemu što je novo, zadnje i u trendu. Automatski pretpostavljamo kako je to bolje, vrednije i korisnije. A kad sljedeći korak postane stvarno implementirati nešto, a bude malo teže i nepoznato, naš zatvoreni mindset potraži druge vrste “kruha i igara”, druga ‘quick fix’ rješenja. Iz liderske perspektive, to je fundamentalno pogrešno. I zato bih volio da sam u krivu.
Želimo biti prihvaćeni? Prihvatimo prvo nekog drugog.
Želimo biti ohrabreni? Ohrabrimo prvo nekog drugog.
Želimo biti motivirani? Motivirajmo prvo nekog drugog.
Želimo da nas drugi gledaju kao ljudsko biće? Sve vam je jasno…
The dark side of the force
Metaforom iz Ratova zvijezda pitamo se što je to u čovjeku što bi ga sprječavalo da bude compassionate lider. Izazov u svakodnevnoj primjeni nije da nemamo dovoljno informacija. Imamo. Ključ nije u fejkanju ovoga pristupa, od vrlo površne glume do samozavaravanja. Ključ je u otvaranju naših konzervi, pogotovo kada to i ne želimo. Mnogi ljudi vjeruju kako ‘business je rat‘. Kako je jedino mjerilo uspjeha novac i kako je normalno gaziti po leševima da ga se postigne. Kako su ljudi sredstvo za rad i kako je manipulacija njima opravdana jer je bolje iskoristiti njih prije negoli oni to učine vama. Kako sebičnost i gramzivost osiguravaju preživljavanje i kako su etička načela i moralni principi u službi računa dobiti i gubitka. Iz liderske perspektive, i to je fundamentalno pogrešno. Ključ izlaska iz ‘tamne strane konzerve’ nalazi se u nepatvorenosti, autentičnosti i iskrenosti lidera. To postižemo kroz primarno fokusiranje na njihove promjene i nadogradnje na razini identiteta, vrijednosti i uvjerenja. Ultimativni misaoni eksperimenti. Znam, lakše je napisati nego učiniti. Tu i jest vrijednost mog posla jer kao mentor, kod svakog klijenta, u što kraćem vremenu trebam otkriti metodu ili put koja će im baš u ovom dijelu konzerve donijeti najbrži rezultat.
“If you care, you are going to have problems“
Riječi upozorenja Paula Axtella iz knjige “Compassionate Leadership”. Odlično, kratko štivo. Jezgrovito i precizno s primjerima, savjetima i referencama na druge autore. Što više marimo i brinemo, imat ćemo više problema. Pa neka! Ako si lider, onda si prvenstveno čovjek. Ako si čovjek, mariš i brineš se o drugima. A ako će i biti više problema, ‘bring it on!’. Naš zagarantirani kontinuirani liderski razvoj.
Započeli smo s liderima koji ‘vode kroz ljubav’, pa s njima i završimo. Užitak ih je gledati na djelu. Ljudi prema njima nemaju otpor i traže biti vođeni. Snaga im nije u nastupu, već u postizanju otvorenosti ljudi koji tako na njih reagiraju. Snaga im je u brizi, naklonosti i strpljenju. I koriste vrlo jednostavnu formulu. Misli i osjećaje koje dajemo drugima – stvaramo i kod sebe.
