Povjerenje je temelj svake uspješne veze, bilo profesionalno ili osobno. Kada je narušeno, popraviti (povratiti) ga je izuzetno teško. Jednom davno imao sam nadređenog – nisam mogao ni e-mail poslati a da ga on nije najprije odobrio. Bio je toliko nefleksibilan da je to bilo nemoguće više podnijeti – cijela situacija bila je vrlo frustrirajuća do te mjere da se sve povjerenje izgubilo – obostrano i nepovratno.
Kada zaposlenici osjete da ne mogu vjerovati svojim nadređenima, osjećaju se nesigurno kao da im nitko “ne čuva leđa”, a zatim troše više energije na “zadržavanje posla” nego na obavljanje istog – stvara se stres, nelagoda i potreba da stalno gledaš iza sebe gleda li netko što radiš.
Nažalost, korporativni svijet (ali i poduzetnički) prepun je “mikromenadžera” bez kojih čovjek doslovno ne može “mrdnuti”. Nažalost, mnoge organizacije preferiraju upravo takve menadžere, jer im se čini da nadziru sve, odnosno drže sve pod kontrolom. Kratkoročno donose rezultate, ali dugoročno na svom putu ostavljaju trag uništenja, razdora i velike fluktuacije zaposlenika.
Nema smisla zaposliti pametne ljude i govoriti im što da rade. Zapošljavamo pametne ljude da oni nama kažu što i kako da radimo. – Steve Jobs
Vrlo je lako doći do ovih 5 štetnih učinaka mikromenadžmenta (naravno, ima ih puno više, no ovi su baš jednostavni za shvaćanje):
- Smanjena produktivnost – kada menadžer stalno gleda preko ramena svojih zaposlenika, to može dovesti do nagađanja (pretpostavki tipa: “…sigurno me gleda zato što…”) i paranoje (grč u želucu kada se ide na posao – poznato?), a na kraju dovodi do ovisnih zaposlenika (ubijanje proaktivnosti – nitko neće ništa napraviti na svoju ruku prije negoli pita nadređenog, pa stvari ostaju neodrađene danima, tjednima, a katkad i mjesecima).
- Smanjena inovacija – kada se zaposlenici osjećaju kao da su njihove ideje loše ili žive u stalnom strahu od kritike, prije ili poslije će to dovesti do “ubijanja” kreativnosti. Zašto razmišljati izvan okvira kad vaš menadžer samo uništi vaše ideje i kaže vam da to učinite na njegov način? (Vjerujem da je većina ovo osjetila na svojoj koži)
- Niži moral – zaposlenici žele osjećaj autonomije. Ako zaposlenici uopće ne mogu donositi odluke bez doprinosa svojih menadžera, osjećat će se gušenima.
- Visoka fluktuacija zaposlenika – većina ljudi ne voli/ne želi mikromenadžera uza se – pogotovo danas u doba “milenijalaca”. Jednom kada su talentirani zaposlenici mikromenadžirani, oni vrlo često učine jednu jedinu (ispravnu) stvar – DAJU OTKAZ. Nitko ne voli svakodnevno dolaziti na posao i osjećati se kao da hodaju u kaznionici gdje je svaki njihov pokret pod nadzorom.
- Gubitak povjerenja – mikromenadžment će s vremenom dovesti do masovnog sloma povjerenja. To demotivira i demoralizira zaposlenike. Vaši zaposlenici više vas neće doživljavati kao menadžera, već tlačitelja, čija je jedina zadaća učiniti njihovo radno iskustvo jadnim.
“Molim vas, upravljajte mnome” reče NITI JEDAN zaposlenik, NIKADA!
Mikromenadžment je potpuni gubitak vremena – kako zaposlenikova tako i menadžerskog vremena. To jednostavno usisava život zaposlenika, potiče anksioznost i stvara radno okružje visokog stresa. Ako ste nekoga angažirali (zaposlili), to znači da vjerujete da je sposoban odraditi taj posao, odnosno vjerujete im da će to obaviti kako treba.
Na današnjem nestabilnom globalnom tržištu sretni i odani zaposlenici naša su najveća konkurentska prednost. Ako želite dobre rezultate, jedino kako to možete postići jest da:
- Odaberete prave ljude.
- Osigurate im odgovarajuću edukaciju/trening.
- Osigurate im alate i podršku.
- A zatim im dajte mjesta da obavljaju SVOJ posao.
Sve napisano nije više budućnost/sutra, nego je sadašnjost/danas. Samo je pitanje vremena kada će pojedinci to shvatiti – ili neće. Kriza u kojoj se trenutno nalazimo najbolje pokazuje koliko su ljudi zapravo sposobni prilagoditi se i raditi odasvud, bez nadzora i nepotrebnog mikromenadžiranja. Stoga, prihvatite promjene, prigrlite ih i okrenite u svoju korist. Mikromenadžment je mrtav!
