Jeste li ikada sjeli na kauč nakon napornog radnog dana i gotovo odmah osjetili nelagodu? Možda ste uzeli knjigu u ruke, legli na plažu ili odlučili pogledati film, a negdje u pozadini uma pojavila se misao: “Trebao/la bih raditi nešto korisnije.” Piše Mirta Fraisman Čobanov – Partus akademija za razvoj izvrsnosti
Mnogi ljudi maštaju o odmoru, no kad ga napokon dobiju, ne uspijevaju u njemu istinski uživati. Umjesto odmora, osjećaju nemir, a umjesto opuštanja, javlja se krivnja. Na prvi pogled čini se kako je problem u velikoj količini posla, rokovima ili odgovornostima koje nosite na svojim ramenima. Međutim, što ako problem nije u tome što radite previše, već u tome što ste toliko dugo bili u pokretu da ste zaboravili kako izgleda istinski odmor?
U poslovnom svijetu zauzetost se često doživljava kao potvrda uspjeha
Kada nekoga pitate kako je, odgovori poput “u velikoj sam gužvi”, “radim od jutra do mraka” ili “ne znam gdje mi je glava” gotovo su postali statusni simbol. Količina obaveza često se poistovjećuje s važnošću, a stalna aktivnost s vlastitom vrijednošću.
Tijekom godina mnogi ljudi nesvjesno počnu graditi sliku o sebi kroz ono što postižu:
• Vrijedim kada sam koristan ili korisna.
• Vrijedim kada rješavam probleme.
• Vrijedim kada drugi računaju na mene.
• Vrijedim kada nešto stvaram.
Kad odmor više nije predah, nego prijetnja
Problem nastaje kada posao prestane biti samo ono što radite i postane glavni izvor osjećaja vlastite vrijednosti. Tada odmor više nije predah, nego prijetnja. Slobodno poslijepodne postaje prostor u kojem nema sastanaka ni zadataka koji vam potvrđuju da ste važni i potrebni. Ostajete sami sa sobom, a to je prostor od kojeg neki ljudi bježe i više nego od najzahtjevnijeg poslovnog izazova.
Upravo zato neki ljudi bez problema vode velike timove, ali im je teško provesti sat vremena bez mobitela i liste zadataka. Možda vam se događa da rastom uspjeha raste i vaša nelagoda pri usporavanju. Možda što više kontrolirate stvari oko sebe, to vam je teže prepustiti se trenucima u kojima ništa ne treba rješavati, mijenjati ili raditi.
Iza svega često stoji unutarnji konflikt
Jedan dio vas želi odmor, a drugi vjeruje da će usporavanje dovesti do zaostajanja ili gubitka kontrole. Želite stati, ali vas prati osjećaj da biste trebali biti produktivniji ili uspješniji.
Tu dolazimo do možda najvažnije slijepe točke. Većina ljudi vjeruje da radi previše zato što ima previše obaveza. U stvarnosti neki ljudi rade previše zato što im posao daje osjećaj sigurnosti, kontrole i identiteta.
Kada nestanu sastanci, projekti i zadaci, ostaje pitanje koje rijetko postavljamo, a još rjeđe na njega iskreno odgovaramo: Tko sam ja kada ništa ne postižem?
Ako vam to pitanje izaziva nelagodu, možda problem nije manjak vremena, loša organizacija ili prevelik broj obaveza. Možda vas ne plaši odmor. Možda vas plaši mogućnost da bez stalne aktivnosti više nećete znati odakle crpite osjećaj vlastite vrijednosti.
Mozak bez kvalitetnog oporavka ne postaje snažniji, već umorniji. Kreativnost i koncentracija slabe, a odluke postaju lošije.
Čovjek koji se zna odmoriti nije manje uspješan. Često je upravo suprotno. Siguran je u vlastitu vrijednost čak i kada ništa ne postiže. Tek tada odmor prestaje biti prijetnja i postaje ono što bi trebao biti – izvor energije, jasnoće i unutarnjeg mira.
