Nemaju svi poduzetnici viziju za svoje tvrtke, a nemaju ni svi ljudi viziju za same sebe. Oni koji ju imaju, ne sumnjaju u svrsishodnost vizije, već se samo pitaju što sve u nju uključiti i kako ju ispuniti. Oni koji je još nemaju, ili uopće nisu svjesni da postoji nešto što se zove vizija ili ne vjeruju kako im vizija može pomoći.
Što vizija uopće jest?
Vizija je ideja, naša mentalna slika ili video što će naša tvrtka biti i postići u bližoj ili daljoj budućnosti, ponekad s jasno preciziranim datumom, a ponekad s više općenitim. Ukoliko je to osobna vizija za neku osobu, ona se sastoji od naše vizualizacije tko smo mi kao ljudsko biće, čime se bavimo, što smo stvorili za druge i za sebe te kako smo drugima obogatili živote.
Što vizija nije?
Vizija nije lista želja, puko sanjarenje. Predivan, inspirirajući i teoretski ostvariv san, ostat će samo san ukoliko ne učinimo ono što poduzetnici rade. Zavrnu rukave i gotovo svaki dan u kalendarskoj godini, gotovo od zore pa do sumraka i puno dulje, rade na ostvarivanju svog sna. Vizija podrazumijeva da ćemo svoje ideje, misli i riječi na papiru beskompromisno poduprijeti kroz svoje ‘suze, krv i znoj’.
Je li uopće potrebno imati viziju i može li se biti dobar poduzetnik i bez vizije? Odgovor na ova pitanja usko je povezan s vašim mind-setom. Povezan s onime što vi smatrate da je istina u svezi vas, vaših ljudi, onoga što vi smatrate važnim za vaš posao. Dovoljno slično riječima Henrya Forda: „Ukoliko mislite da je potrebno ili ukoliko mislite da nije; u pravu ste.“
Vizija – zašto da?
Poduzetnici i ljudi koji imaju viziju za svoje tvrtke i za sebe same ističu sljedećih nekoliko prednosti. Prva, vizija im poput kompasa ili Sjevernjače pomaže zadržati fokus misli, pažnje i aktivnosti na ono što žele postići. Daje im jasnu sliku i jak osjećaj kamo idu i tako umanjuje rizik od lutanja i stalnog skakanja na neke nove, u tome trenutku, privlačne poslovne zamisli.
Druga, osjećaj smjera i znanja kamo idu pomaže im odvojiti se od investiranja znatnog svog vremena u bavljenje detaljima i onime, što u usporedbi s vizijom, čini se nebitnim sitnicama. Naravno, ovdje poduzetnici čine greške i previde mnogo detalja, ali brzina krivulje učenja je znatno veća te brže usvajaju nova razumijevanja i koriste ih u izgradnji svog poslovanja.
Treća, predanost viziji zbog samog razloga da su je poduzetnici sami napravili i dosljednosti prema sebi samima i svojoj riječi pomaže im prilikom donošenja odluka kad poslovna analiza ne daje uvjerljive i konačne zaključke. Također, zbog predanosti viziji, poduzetnici osjećaju veću hrabrost i sigurnost u donošenju neugodnih odluka i vučenju neugodnih poteza.
Četvrta, vizija podrazumijeva da poduzetnik ima i svrhu višu od samog novca. Novac je odlična nagrada za naporan rad i stvaranje vrijednosti za zadovoljne klijente. No, novac je samo posljedica. Poduzetnici koji imaju viziju navode kako im ona daje motivaciju i unutrašnje zadovoljstvo koje ih i vuče i gura naprijed prema njenom ostvarivanju.
Peta, vizija jasno, ili dovoljno jasno, komunicira smjer kamo se ide i načine na koji će se tamo doći. Lakše uključuje druge zaposlenike kako bi i oni mogli, više-manje, veslati u istom smjeru. Također, zaposlenici koji ne žele slijediti određeni smjer lakše se odlučuju potražiti svoju sreću negdje drugdje. Tako smanjuju teret zaposlenicima koji žele.
Vizija – zašto ne?
Kako nemaju ni svi poduzetnici viziju za svoje tvrtke, a ni svi ljudi za sebe same, očito postoje dovoljno snažni razlozi zašto oni to nisu učinili. Navedimo neke od mogućih.
Prvi, ne vjeruju u uzročno-posljedičnu vezu između definiranja svoje vizije i ostvarivanja poslovnih ciljeva. Možda im poslovanje dobro ide i bez vizije ili su možda nekad imali viziju, a svejedno nisu uspijevali u poslu.
Drugi smatraju kako su im definirani ciljevi i strategija dovoljan putokaz.
Treći, razmišljaju o tome što će drugi reći za ono što bi bila njihova vizija, a ona, prije i nego što je stavljena na papir, možda djeluje ludo i nedostižno.
Četvrti, boje se sami svoje vizije. Nisu sigurni tko uopće određuje što i koliko velika njihova vizija smije biti. Nesigurni su odakle bi njihova vizija trebala doći. Propitkuju se kako mogu znati je li njihova vizija najbolje za njih i njihovu tvrtku.
Peti, imaju ideju za viziju, u biti, vizija bukti u njima, ali ne izlazi jer imaju dilemu oko toga što ako će ih vizija vući u jednom, a njihov život u drugom smjeru. Trebaju li tada ostati nepoljuljani u ostvarivanju svoje vizije ili biti skloni kompromisima i oblikovati ju prema potrebama.
Trenutak otrežnjenja
Nasreću ili nažalost, ne možemo ne imati viziju. Niti kao poduzetnici za svoje tvrtke niti kao osobe za sebe same. Što god mi mislili želimo li ili ne, je li nam važno ili nije, već postoji u našem umu. Nekima jasno kao planinski vrhunac, nekima mutno kao oblaci koji ga okružuju. Odluka je vaša!
