Emocionalna inteligencija je presudna za managera, njome postaje lider

Stranim investitorima je najvažnija sigurnost za njihov kapital.

krpan

Rijetke su tvrtke koje se brzo asimiliraju i koje lokalna zajednica brzo prihvati. Jedna od takvih je svakako MCZ d.o.o. iz Labina. Sigurno je da veliku ulogu u ovome ima Kristian Krpan, član Uprave/Direktor MCZ-a koji nam je u ovom zanimljivom intervjuu, između ostalog, obrazložio zašto je važno povećati konkurentnost u globalnom kontekstu i ubrzati transformaciju.

Diplomirani ste inženjer strojarstva (Tehnički fakultet Rijeka). Svoj prvi posao dobili ste u brodogradilištu Viktor Lenac. Sa samo 32 godine postali ste predsjednik Uprave kompanije MGK Pack d.d. Stekli ste kao mlad čovjek niz vještina i znanja. Nedostaje li to danas našim novim generacijama menadžera?

Moj poslovni put je prilično specifičan, s obzirom na to da sam dosad radio u samo četiri različite firme, ali su sve bile potpuno različite sektorski, tržišno i u samoj organizaciji. Od projektno organiziranog Lenca, preko procesno organiziranog MGK-packa, MEP-a, koji je inženjering kompanija i danas MCZ-a, potpuno međunarodno okružje. Lenac je bio ključan, u njemu sam dobio prilike koje mlad inženjer samo poželjeti može. Svako zaposlenje nosilo je sa sobom vrlo velike izazove i zahtjeve za učenjem i prilagodbom. Ne bih kritizirao mlađe generacije menadžera, mišljenja sam kako su sve školovaniji. Želim im da nikad ne posustanu u učenju i da zaposlenike koje vode vide prvenstveno kao ljude, nikako kao broj izvršitelja. Emocionalna inteligencija je presudna za managera, njome postaje lider.

Kristian Krpan

Od 2014. radite u MCZ-u Labin. Danas ste direktor i član Uprave. Kako je jedan Riječanin završio u Labinu?

MCZ SpA, sa sjedištem na sjeveru Italije, europski je lider u proizvodnji peći na pelet. Pozicioniran je u premium segmentu. Dugo godina uspješno su surađivali s kooperantima iz Labinštine. Otvaranje vlastitog pogona 2013. bio je prirodan korak dalje. Za razliku od mnogih drugih stranih investitora, MCZ je inzistirao na lokalnom izboru direktora društva. Dogovor je bio jednostavan, ponosan sam što sam dio grupe; što u Labinu, a što s kolegama u Italiji, zaista se osjećam kao kod kuće. Svaki dan nosi nešto novo, ali nikad problem, već izazov.

Rekli ste kako je Hrvatskoj potreban labinski pristup. Koji je to pristup, drukčiji od ostalih? Grupa MCZ je europski tržišni lider u proizvodnji peći i kotlova na pelet. Tvornica u Labinu je prva otvorena tvornica izvan Italije. Ključnu ulogu u realizaciji ovog projekta odigrala je lokalna zajednica, što kod nas nije čest slučaj. Što je lokalna zajednica napravila?

U Labinu sam se uvjerio u važnost lokalne vlasti za prosperitet nekog kraja. Danas je Labin vrlo uspješna priča, praktično bez nezaposlenih. Jak je turizam, ali jednako jaka je i industrija. U posljednjih desetak godina gotovo tisuću radnih mjesta je otvoreno u industriji, sve redom vrhunski poslodavci. Međutim nije uvijek bilo tako, gospodarska tranzicija devedesetih potpuno je devastirala industriju Labinštine, dovela do iseljavanja i značajnog smanjenja općih kompetencija radne snage. Početkom 2000-ih na scenu stupa tadašnji gradonačelnik Tulio Demetlika koji preko nove dijaspore, koja je sreću pronašla na sjeveru Italije, upoznaje vlasnike firmi za koje su naši Labinjoni vrijedno radili. Malo-pomalo pružio je investitorima ono najvažnije, sigurnost za njihov kapital i vođenje u složenim uvjetima pokretanja poslovanja i investiranja u novoj zemlji. Osobno je investitorima bio na raspolaganju. Rezultat je više nego vidljiv. Drago mi je da je i naš sadašnji gradonačelnik Valter Glavičić nastavio ovim smjerom. Labin ima, primjerice, ustanovljeno Gospodarsko vijeće gradonačelnika Grada Labina na kojem se bez rukavica i imalo ustezanja raspravljaju i komentiraju planovi Grada i redovito usvajaju prijedlozi poduzetnika. Za primjer daleko većim sredinama. Ovaj primjer je toliko pozitivan da smo u istom smjeru kao HUP, putem regionalnih ureda, tražili osnivanje ovakvih vijeća u drugim sredinama.

Pored investicija u proizvodnu opremu, konkurentan radnik je ključ za neponavljanje greške iz devedesetih, koju ćemo u ovom slučaju puno skuplje platiti.

Kristian Krpan

Sudjelovali ste u razvoju MCZ-a, tvrtki koja se okrenula izvozu i omogućila zapošljavanje ljudi raznih struka.

Kao što sam ranije napomenuo, poslujemo kao dio grupe MCZ SpA i predstavljamo okvirno petinu ukupne prodaje grupe u najsloženijem segmentu, proizvodnji kotlova na pelet i peći za etažno centralno grijanje. Zapošljavamo u ovom trenutku oko devedesetak zaposlenika. Do kraja godine, s obzirom na to kako se najavljuje, ova će biti rekordna, pa očekujemo zaposliti još dvadesetak zaposlenika raznih struka. Počeci nisu bili lagani, devastacija industrije devedesetih dovela je do gubitka kvalifikacija, internim školovanjem morali smo nadoknaditi isto. Jako smo ponosni na napredak zaposlenika, tvornica je u potpunosti digitalizirana, zavarivanje je u jednom dijelu robotizirano, a organizacija je ustrojena prema Lean Six Sigma principima. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez ljudi željnih učenja i napretka.

Pelet kao energent ima brojne prednosti, koje?

Još od 90-ih godina MCZ je bio među prvim tvrtkama na svijetu koje su pelete uvele kao gorivo peći i kotlova vlastite proizvodnje, a radi se o jeftinom i za okoliš prihvatljivom energentu. U varijanti MCZ-ovih peći i kotlova peletom se postiže energetsku iskoristivost od više od 90 posto te je cjenovno gledano pelet i dalje znatno jeftiniji od ukapljena naftnog plina ili nafte, a u usporedbi s fosilnim gorivima, i gotovo CO2 neutralan. Plastično rečeno, razina emisije CO2 se za obiteljsku kuću koja peć na naftu zamijeni sustavom na pelete u godini dana može smanjiti i do pet tona. Peći i kotlovi današnje generacije su potpuno automatizirani, samo čisteći, pepel se prazni jednom godišnje. Autonomija sustava ovisi isključivo o veličini vanjskog spremnika peleta koji je transporterom povezan sa samim kotlom.

Kako biste uspjeli, morali ste konstantno investirati i biti usmjereni na tehnološke inovacije. Je li znanje naših radnika to omogućilo ili… ?

U našem slučaju u startu nije bilo tako, prvo je bilo potrebno usvojiti organizaciju i tehnologiju rada vladajućeg društva. Kroz godine rasle su kompetencije naših zaposlenika i danas smo mi u Labinu postali primjerice referentni centar grupe za zavarivanje čeličnih struktura peći. Napretku i učenju kraja nema, sve nas očekuje iskorak prema Industriji 4.0.

Plaća zaposlenika mora dolaziti od inovacije, ne od samog rada i prerade.

Kristian Krpan

Pokazalo se u krizi kako nije dobra ovisnost o turizmu, iako je potreban. Proizvodnja i prerađivačka industrija su na prekretnici. EU se jasno odredila za koncept Industrije 4.0. A mi?

Kao društvo u cjelini, po pitanju četvrte industrijske revolucije, moramo se žurno uozbiljiti i napraviti akcijski plan. U samoj pripremi za prelazak na Industriju 4.0 za Italijom kasnimo primjerice desetak godina. Po raznim forumima i časopisima ovaj industrijski skok se prvenstveno gleda kao prilika, što on i jest, ali nažalost velikom dijelu našega gospodarstva ovaj skok će prvenstveno biti prijetnja konkurentnosti, a time i održivosti gospodarstva i očuvanja radnih mjesta. Velika ugroza. Naša ekonomija se nalazi negdje između druge i treće industrijske revolucije, s tim što je bliže drugoj, nego trećoj industrijskoj revoluciji. Istraživanje HNB-a pokazuje kako na uzorku od 7147 analiziranih poduzeća, samo 141 poduzeće ima potencijal za I4.0, što čini 1,97% svih analiziranih subjekata, što je alarmantan podatak Što to znači? Potrebno je vratiti se u devedesete godine prošlog stoljeća, kad je u trenutku prelaska s planske na tržišnu ekonomiju i transformacije vlasništva s društvenog na privatno, naša ekonomija suočena s valom nekonkurentnosti uzrokovanim zastarjelim strojnim parkom, nekonkurentnim proizvodom i nekonkurentnim vještinama radnika. Rezultat je bio poražavajući, stotine tisuća izgubljenih radnih mjesta, zatvorene tvornice i cijele industrije, dio radne snage zauvijek izgubljen iz razloga njezine nekonkurentnosti. Cijenu plaćamo i danas kroz mirovine tadašnjim radnicima koje se doslovno tjeralo u prijevremenu mirovinu.

Napretku i učenju kraja nema, sve nas očekuje iskorak prema Industriji 4.0.

Kristian Krpan

Pored investicija u proizvodnu opremu, konkurentan radnik je ključ za neponavljanje greške iz devedesetih, koju ćemo u ovom slučaju puno skuplje platiti. Naime, za razliku od tog perioda, u međuvremenu smo se suočili s valom iseljavanja, depopulacijom stanovništva, pa zapravo imamo nedostatak radne snage na tržištu, prije svega radne snage s adekvatnim znanjima i vještinama primjerenima modernim gospodarstvima. Stoga je potrebno ojačati znanja i kompetencije radnika, ojačati cjeloživotno učenje, poticati izvrsnost. Moderan Zakon o radu je jedan od preduvjeta. Izmjene ZOR-a smo čekali dugi niz godina, radna skupina unutar HUP-a u kojoj sudjeluje preko četrdeset eminentnih profesionalaca iz područja radnog zakonodavstva i razvoja kadrova daje ideju koliko poslodavci smatraju neprimjerenim sadašnji ZOR. Radne odnose je potrebno učiniti dinamičnijima, potaknuti i nagrađivati izvrsnost, a primjereno se odnositi prema neradu. Dobrog radnika je potrebno nagraditi i zaštititi, a za onog radnika koji nedovoljno dobro prema kriterijima poslodavca obavlja preuzete zadatke, poslodavcu je potrebno omogućiti na jednostavan, siguran i brz način zaključiti ovakav ugovor o radu. Ne postoji sukob rada i kapitala, ovakve odredbe ZOR-a neće dovesti do masovnog otpuštanja, već će isključivo poslodavcima dati mogućnost upravljanja i stvaranja preduvjeta za društva u kojima će ranije spominjana izvrsnost prevladavati.

Kristian Krpan

Imate li prijedlog kako ne biti na ekonomskom dnu EU-a? Koja su to nova pravila igre koja moramo poštovati?

Iskorak prema modelima rada Industrije 4.0 neće od našeg društva učiniti društvo blagostanja. Ovaj iskorak je potreban za održavanje konkurentnosti, za preživljavanje. Ključ je u produktivnosti, ključ je u proizvodnji proizvoda više dodane vrijednosti razvijenih vlastitom pameću i vlastitim razvojem. Ovo je nešto u čemu izuzetno zaostajemo za ostalim članicama EU-a. Primjerice, jedna Slovenija više od 2% BDP-a izdvaja za istraživanje i razvoj u odnosu na 1,1% koji izdvaja Hrvatska. Plaća zaposlenika mora dolaziti od inovacije, ne od pukog rada i prerade. Naš inovacijski potencijal dokazuju recentne uspješnice poput Rimca i Infobipa, koji su nažalost više iznimka, a manje pravilo.

Zadnjih mjeseci razvila se polemika o programu NPOO. Nisam siguran da je politika uvažila prijedloge HUP-a gdje ste član Izvršnog odbora. Zašto dopuštamo izlaganje nelojalnoj konkurenciji? Kažete da natječaji za javne radove nisu razvoj. A poduzetnici vape za novcem koji će im omogućiti veću konkurentnost.

Investicije u javne infrastrukturne radove nikako ne možemo smatrati ulaganjem u gospodarstvo niti kao potporu gospodarstvu. Javni natječaj određuje tko će radove izvoditi, a na primjeru Pelješkog mosta možemo vidjeti kakvoj smo konkurenciji izloženi. Sve i kad neki hrvatski poslodavac pobijedi na ovakvom natječaju, isto predstavlja ugovor koji se ima realizirati, a nikako razvoj i održivost samog poduzetnika. Čak štoviše, nestanak dijela građevinara sa scene nakon investicija u autoceste s početka dvijetisućitih jasno pokazuje koliko su ovakvi one-timeri opasni po gospodarstvo. Nismo uspjeli kapitalizirati usvojena znanja u dugoročne dobitke. Granske udruge i izravni članovi HUP-a zalažu se za to da se zbog specifične gospodarske situacije i što bržeg izlaska iz krize izazvane COVID pandemijom, znatno više bespovratnih EU sredstava usmjeri u realni gospodarski sektor, a čime će se u kratkom roku potaknuti veći val privatnih investicija.

Stranim investitorima je najvažnija sigurnost za njihov kapital i vođenje u složenim uvjetima pokretanja poslovanja i investiranja u novoj zemlji. 

Kristian Krpan

Financijski gledano, očekivanje granskih udruga i članova jest da je iznimno opravdano i racionalno alocirati 30 milijardi kuna iz oba fonda (NPOO, VFO, zajedno s nacionalnom kontribucijom) za brzi oporavak i diversifikaciju poduzetništva. Ovakvim programom iznimno brzo potaknulo bi se domaće privatne investicije u periodu 2021.-2027. (koji će se trošiti do 2030.), u dodatnom iznosu od 35 do 50 milijardi kuna te bi se osiguralo i stvaranje novih 60 – 100.000 radnih mjesta, definiranih Nacionalnom razvojnom strategijom 2030. Sami infrastrukturni radovi nisu jamac razvoja i reforme gospodarstva. Dovoljan je primjer gospodarskog razvoja mog Labina, koji je praktički u slijepom crijevu cestovne mreže, u usporedbi, recimo, sa sredinama kao što su Otočac i Gospić, koje se praktički nalaze na autocesti, kako bi se donijeli valjani zaključci. Tek nedavno se razvija mreža autocesta u Istri u odnosu na jug Hrvatske, a Istra je i nadalje prvak u turizmu. Plan oporavka i otpornosti daje izvrsnu analizu i dijagnozu stanja gospodarstva, ali nažalost terapija koju isti dokument propisuje nije dobra. U sklopu plana izrađena je i analiza učinaka efekata NPOO-a na gospodarstvo. Zaključci su kako, primjerice, na rast izvoza utrošenih 10 milijardi eura gotovo da i neće imati pozitivnih učinaka, što maloj ekonomiji poput naše nikako nije prihvatljivo rješenje.

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.