Gotovo smo svi mi u nekoj fazi karijere radili za tvrtku koja jednostavno nije mogla provesti neophodne promjene. Nije nedostajalo dobrih ideja, tvrtka je zapošljavala mnogo talentiranih ljudi, ali provedbe jednostavno nije bilo. S naše pozicije, koja nam je omogućavala dovoljan odmak od cijele situacije, često smo mogli vidjeti što nije u redu i što bi trebalo učiniti. Ali iz nekog razloga, promjene nikad nisu bile napravljene. Menadžment je djelovao nezainteresirano i bio previše fokusiran na pogrešne stvari, a projekti koji su mogli unijeti željene promjene nisu bili smatrani prioritetom niti su dobivali financijska sredstva. Zašto takve situacije viđamo tako često?
Efekt promatrača
U psihologiji postoji fenomen koji se naziva “efekt promatrača”. Ukratko, manja je vjerojatnost da će pojedinci pružiti pomoć žrtvi kada su prisutni i drugi ljudi. Zapravo je vjerojatnost da netko poduzme akciju u određenom okruženju obrnuto proporcionalna s brojem prisutnih ljudi.
O ovoj temi provedeno je nekoliko zapaženih studija. Jedna posebno zanimljiva studija inscenirala je zanimljivu situaciju u čekaonici. Ispitanicima je rečeno da u njoj pričekaju na intervju. Nakon toga su istraživači počeli upumpavati dim u otvore čekaonice simulirajući požar. Kada je u čekaonici bila samo jedna osoba, ona je najčešće samostalno istraživala odakle dolazi dim, a zatim napustila sobu da bi nekoga obavijestila. Kada je u sobi bilo više ljudi, samo je svaki deseti uistinu i prijavio problem. U većini slučajeva ispitanici su ostajali u sobi, kašljući i trljajući oči, čekajući da dođu na red za intervju – a ni u tom trenutku nisu prijavili da se pojavio dim!
Što uzrokuje “efekt promatrača”
Istraživači su naveli nekoliko temeljnih uzroka efekta promatrača:
- Jasnoća i važnost – kada je nejasno treba li netko pomoć, stopa odgovora puno je niža, a vrijeme odaziva duže. Kada je jasno da nekomu treba pomoć (naprimjer, ako netko viče: “Upomoć!”), stopa odgovora je veća. Što je zahtjev za pomoć specifičniji, veća je i stopa odgovora.
- Razumijevanje okoliša – promatrači koji nisu upoznati s okolinom (s lokacijom ili s okolnostima), rjeđe će pružiti pomoć.
- Difuzija odgovornosti – kada ljudi vjeruju da je netko drugi odgovoran za ishod neke situacije, mnogo je manja vjerojatnost da će intervenirati.
Efekt promatrača i korporativni život
Iako su studije koje se bave efektom promatrača fokusirane na ponašanje ljudi u krizama i hitnim situacijama, isti psihološki mehanizmi vrijede i u poslovnom okruženju. Zamislite scenarij u kojem svi zaposlenici neke organizacije imaju manje-više jednak pogled na promjene koje je potrebno provesti da bi se poboljšale performanse. Zašto se odmah ne započne s procesom promjena? U velikom broju slučajeva razlog tomu je efekt promatrača. Svaki zaposlenik vidi iste signale. Svi donose iste zaključake. Pa ipak, ne iznose svoje ideje i ne poduzimaju akcije. Takvo ponašanje temelji se na pretpostavci da je poduzimanje akcije ili donošenje odluka odgovornost neke druge osobe.
Sigurno je menadžment vidio iste stvari kao i ja!
Jedna od krivih pretpostavki jest da menadžment vidi iste probleme kao i vi. U stvarnosti, to nije uvijek tako. Mnoga događanja u organizaciji nisu tako očita. Lošu komunikaciju je, primjerice, lako uočiti prilikom žestoke rasprave na sastanku, ali ako niste bili prisutni na tom sastanku, nećete nužno prepoznati taj problem. Isto tako, problemi vezani uz procese ili alate koji zaposlenike čine neučinkovitim, mogu biti bolno očiti njima samima, ali ljudi koji nemaju doticaj sa svakodnevnom praksom, ne vide problem u tim procesima.
Kada želite pokrenuti neku pozitivnu promjenu, nikada nemojte polaziti od pretpostavke da neaktivnost menadžmenta proizlazi iz njihovog nemara ili loše namjere. Vjerojatnije je da menadžment nije svjestan određenog problema (što ih ne opravdava) ili ne može poduzeti mjere iz drugih razloga.
To je iznad moga platnog razreda
Jedan od najtoksičnijih stavova je “To je iznad moga platnog razreda”. To je jedan od načina na koji se efekt promatrača može manifestirati u organizacijama. Te riječi u stvarnosti znače: “Znam što treba učiniti, ali nije u mojoj moći učiniti bilo što”. Kada čujete da netko govori baš to, izazovite ga. Zašto misli da je to iznad njegovog platnog razreda? U mnogim slučajevima to nije točno. Većina organizacija nije svojevoljno odabrala funkcionirati po strogo hijerarhijskom principu. Do toga dolazi kada njihovi zaposlenici prestanu preuzimati inicijativu. Kada zaposlenici počnu donositi odluke o tome što bi trebalo učiniti, organizacija brže napreduje, dijelom zbog toga što se smanjuje birokracija, a dijelom zato što ljudi uvijek s više žara rade na ostvarenju svojih ideja.
To je druga organizacija
Ne morate biti stručnjak u određenom području da biste se pretvorili u promatrača. Kada u nekom procesu postoje praznine koje treba popuniti, oni koji nisu u njega izravno uključeni, često su u boljoj poziciji vidjeti problem i ponuditi pomoć. Kada čujete da netko izjavljuje kako to nije njegov tim, znajte da u praksi sebe oslobađa bilo kakve odgovornosti. Ali izgradnja sjajne tvrtke zahtijeva odgovornost svih zaposlenika.
Naravno, u svemu postoji granica. Ne predlažem da sada svi počnu analizirati rad drugih timova. Za uspješan rad tvrtke potrebno je da timovi imaju međusobno povjerenje. Ali kada netko uoči prostor za unaprjeđenje rada, a kaže kako to nije njegov posao, time pokazuje dozu lijenosti. Pokušajte barem porazgovarati sa suradnikom o tom problemu i doznajte gleda li on slično na tu situaciju. Možda nije uočio neke stvari ili, pak, vi imate nepotpunu sliku situacije. Bez obzira na to o čemu se radi, obojica ćete bolje surađivati ako zajednički dođete do nekih zaključaka.
Što je bit svega
Psihološki principi koji dovode do pojave efekta promatrača vrlo su stvarni, ali čak i malo treninga i situacijske svjesnosti omogućuje da neka osoba preuzme ulogu heroja kada je to potrebno. Isto vrijedi i za poslovno okruženje. Osvijestite psihološke principe, a zatim osluškujte znakove. Vi ste više od promatrača u svojoj tvrtki – ili biste trebali biti.
Izvor: Business 2 Community
