Poslovni i humanitarni suradnici s kojima smo razgovarali u cilju pripreme za ovaj intervju, rekli su kako je Boris Blažević osoba visokih moralnih vrijednosti koje su jasno prepoznatljive svugdje i uvijek te kao vrhunskog inženjera, perfekcionistu u svakom pogledu, privatno i poslovno. Otvorenog karaktera prema svima i s motom “bolje crna istina nego bijela neizvjesnost”. Kao velikog motivatora i rođenog vođu koji uvijek pokazuje svojim primjerom i koji svima daje priliku, a kada nešto zapne, samo se nasmiješi i sam sve odradi do kraja. Kažu da je čvrst i uporan, sklon žrtvovanju za prijatelje, ideje i uvjerenja. Za Borisa ne postoje nerješivi zadaci. Pedantan je, strukturiran i staložen u svim situacijama. Stvara poseban osjećaj sigurnosti jer znate kako će uvijek iznaći rješenje za problem s kojim ste se u tom trenutku suočili. Ima izrazito pozitivan stav i tako djeluje na svoje okruženje. Uz njega je vrlo teško ostati pasivan jer vas svojim proaktivnim pristupom “tjera” da se uključite i date svoj doprinos. Naglasili su kako je uvijek spreman svoje osobne preferencije i interese podrediti timu, kolektivu i cilju.
Što je projekt “Rotary za Banovinu”?
“Rotary za Banovinu” je projekt Rotary klubova Zagreb Candor, Zagreb Centar i Varaždin 1181koji uz podršku Fonda 5.5 Zaklade Solidarna osiguravaju trajna stambena rješenja za ljude koji su u razornim potresima krajem prošle godine izgubili svoje domove. Projekt je spoj donacija i financijskih sredstava s jedne strane i udruženih znanja i stručnosti s druge. Trenutna vrijednost projekta iznosi preko 5 milijuna kuna. Gradimo 11 niskoenergetskih kuća (nZEB) za 11 višečlanih obitelji. Kuće će biti potresno izuzetno otporne, jednostavne za gradnju i ugodne za život, a pri izgradnji dodatan naglasak stavit će se na obnovljive izvore energije te će se u obzir uzeti specifične potrebe korisnika, primjerice osoba s invaliditetom.
Kada ste započeli s ovim projektom?
Dan nakon razornog potresa magnitude 6,2 po Richteru. 30. prosinca 2020. nazvao sam prijatelja arhitekta i rotarijanca g. Antu Matića da počne izradu prijedloga tipskih rješenja i već na Novu godinu, 1. siječnja, imali smo prvi sastanak našeg projektnog Rotary tima. Potom su se uključili i naši mlađe kolege inženjeri, koji su odradili svoj segment. Znali smo da moramo postići nisku cijenu gradnje uz što višu kvalitetu. Prva inicijalna cijena bila je 512 € po m2 neto, plus PDV. Kako je vrijeme prolazilo, a cijene materijala na tržištu rasle, konačna cijena iznosi oko 600 €/m2 neto. Velika zahvala ide raznim proizvođačima materijala koji su otvoreno izašli ususret ovom projektu i ponudili svoje maksimalno niske cijene.
Što je posebno važno kod ovog projekta?
Nekoliko stvari. Prva je brzina administracije. Projekt je u finalnoj fazi i čekamo još samo dozvolu Ministarstva graditeljstva s kojim jako dobro surađujemo. Ministarstvo i Središnji državni ured za obnovu prepoznali su naš tipski projekt kao prioritetan te ubrzo očekujemo početak radova. Kako je to rekao moj prezimenjak, g. Ivan Blažević, glavni tajnik Zaklade Solidarna i voditelj Fonda 5.5, klima i izmjene godišnjih doba ne čekaju nikoga i nedopustivo je da ljudi zimu dočekaju u kontejnerima.
Važna je i sama revitalizacija Banovine. Manji je problem ljudima sagraditi kuće i osigurati krov nad glavom. Pravi je izazov omogućiti im da stvaraju i zarađuju. Da imaju od čega živjeti. Mi smo napravili projekt koji je jednostavan i koji je jednostavan za graditi. Želimo angažirati lokalne pilane, obrtnike i male tvrtke s područja Gline i Petrinje. Ljude i tvrtke elektro struke, strojarske struke, keramičare i parketare.
Vaš odnos s Banovinom nije samo humanitaran?
Ne, oba moja roditelja su porijeklom iz Petrinje. Otac je Petrinjac, a majka Zagrepčanka rođena u Petrinji. Njezina majka, moja baka, potječe iz stare petrinjske obitelj Miffek. Još uvijek tamo imam puno familije, iako je to svedeno na pola ili manje od pola onoga što je bilo prije rata.
A da niste rodom s Banovine?
Mislite u odnosu na ovaj projekt? Sve bi bilo isto. Moji suradnici i ja posjedujemo znanja, vještine i iskustvo te je naša dužnost svoje vrijeme volonterski staviti u službu potrebitima. Nije to samo velika čast i odgovornost, već i naše unutarnje zadovoljstvo.
Kakva su Vaša iskustva sa zagrebačkim potresom?
Velika. 22. ožujka podignuo sam grupu suradnika i kolega te smo od podneva obilazili kuće, stanove i poslovne objekte naših investitora, rodbine i prijatelja. Pa odmah potom i kuće, stanove i poslovne objekte njihovih poslovnih suradnika, rodbine i prijatelja. Tako smo na terenu proveli ukupno dva mjeseca. Od jutra do mraka utvrđivali smo trenutno stanje i izrađivali rješenja.
I sve ste to radili pro bono?
Naravno. Kako drukčije?! I ne samo ja, cijeli tim. Kada se dogodi tako nešto i ljudi se nađu u nevolji i opasnosti, morate pomoći. Svatko od nas može učiniti svoj mali dio. Ja sam samo iskusni građevinac pa je u ovom slučaju moj dio bio veći. U nekim drugim slučajevima krize i potrebe, moj stručni doprinos bio bi manji. Važno je samo da ga ima.
Sada i profesionalno radite na obnovi u Zagrebu?
Da, vodim sanaciju i obnovu zagrebačkog Nadbiskupskog dvora i cijelog područja oko katedrale te Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati. Također, radim i na obnovi još nekoliko sakralnih objekata.
Vi ste poduzetnik?
Jesam. Od veljače 1992. radim u BBiS planu koji je osnovao moj otac. Godine 2012. osnovali smo kao konzorcij osam poduzeća tvrtku Experto Crede kako bi snažnije djelovali na europskom tržištu i prema velikim stranim investitorima. U svom zenitu tvrtka je imala 68 ovlaštenih inženjera, a prije Covid-19 krize naši su kapaciteti bili bukirani za sljedeće dvije godine. I to 95% sa stranim investitorima, uglavnom u turizmu, trgovini i proizvodnji. Od trećeg mjeseca prošle godine svi ugovori su stavljeni na čekanje i tako je do danas.
Prilagodili ste se i preživjeli…
Naravno. Prilagodili smo se, mnogo naučili i pregrupirali. Sada smo znatno otporniji i spremniji za nove izazove. Bila je to velika i skupa lekcija koja još nije gotova. Ne mogu reći da bih ju sam tražio za sebe i druge, ali kad se već dogodila, zadovoljan sam kako smo reagirali i kako smo postali mudriji i otporniji.
Vaši liderski uzori i utjecaji?
Moj otac Božidar je na prvom mjestu. On je poznati zagrebački inženjer i cijeli je život bio voditelj velikih i poznatih projekata. On je rođeni vođa, iako nikada o tome nije formalno učio. Voditi, biti prvi kad to nije lako i preuzimati sve „gromove“ na sebe je nešto što sam kod njega vidio dok sam počinjao raditi s njim za vrijeme svoje srednje škole. I tako sam se razvijao. Je li to dobro ili treba drukčije, ne znam ni sam. On me učio kako je svaka odluka dobra odluka. Ako je pogrešna, to ćete uvidjeti i ispraviti. Najgore je ne donositi odluke i teško razumijem ljude koji imaju takve izazove.
Kakav je vaš menadžerski stil?
Ne znam ni sam kao bih ga opisao. Mora se znati tko je „glava“. Na kompleksnim gradilištima to je voditelj projekta. Mora se znati kamo i kojim se putem ide. I onda treba dozvoliti ljudima da daju svoje ideje, da se usude reći. Da se osjećaju dobro u svezi toga što rade. Ako ste glavni, morate odlično znati posao. Da ga možete organizirati i da prepoznajete rizike i prije nego što se dogode. Na kraju dana, vaša energija i upornost motivirat će i druge da se problemi riješe i posao odradi u roku i unutar budžeta.
Kakve biste savjete dali mladima?
Prvo, ne bih želio davati savjete. Ne bih im savjetovao što bih ja napravio na njihovom mjestu. Ne želim ih dovesti u poziciju da netko drugi za njih odlučuje. Oni to moraju sami. To je uvijek prva lekcija. Drugo, govorio bih to većinom mladim inženjerima arhitekture i građevine koji su spremni slušati. Njih sam uvijek smatrao svojom drugom djecom. Rekao bih im da, kada izađu s fakulteta s diplomom u ruci, tek tada moraju biti spremni učiti i raditi. Potražiti iskusne mentore i onda naći mudrost i motivaciju te razumjeti kako naša ekspertiza nastaje na gradilištu. I u noćnim smjenama, na najžešćem suncu i po najgorem snijegu. Ured i odijelo s košuljom ispod dolaze poslije. Ovdje nema prečaca. Izvrstan voditelj projekta, onako kako se to radi u stranim kompanijama i na stranim tržištima, manje je u salonkama, a više u čizmama. Kravata je u redu, ali na glavi je većinu vremena kaciga.
Što radite u slobodno vrijeme?
Moje slobodno vrijeme najviše je vezano uz Rotary. U slobodno vrijeme volim sudjelovati u projektima poput Banovine, kojima mogu služiti svojim znanjem. Koristiti svoju stručnost za boljitak zajednice. Naravno, volim se i družiti. Nisam baš toliki radoholičar. Od sportova mi je na prvom mjestu skijanje. Volim i partiju tenisa, a poseban užitak su mi jedrenja s prijateljima. Položio sam za skipera i znam upravljati svakom jedrilicom, ali nisam baš na razini vrlo iskusnih morskih vukova. No i to će doći s vremenom.
Što Vam je najvažnije u životu?
Najvažnija mi je moja obitelj. Moja prekrasna supruga Sabina radi sa mnom još od fakulteta. Ona je ovlašteni inženjer građevinarstva za projekte toplinske zaštite i zaštite od buke. Zajedno radimo, živimo i idemo na godišnji odmor već preko 20 godina. Imamo dvoje prekrasne djece. Sina Leonarda koji je maturant u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna i kćer Eriku koja pohađa osmi razred osnovne škole. Oni neće našim stopama i to mi je drago. Svako dijete, svaka osoba mora pronaći svoju viziju sebe u tome tko želi biti i što želi raditi. Taj put možda nije lak, ali je samo njihov.
