Svaka lekcija, bila ona pozitivna ili negativna, pomogla mi je da svaki sljedeći projekt učinim uspješnijim. Andrija Čolak, serijski poduzetnik, franšizni konzultant i business broker – Rijeka
Andrija Čolak rođen je u Rijeci i cijeli život je poduzetnik. „Svoj poduzetnički put započeo sam već s 22 godine i kroz godine sam se razvio u serijskog poduzetnika, stvarajući i razvijajući razne uspješne brendove. Danas sam prepoznat po inovativnom pristupu, posebno u franšiznom poslovanju, gdje sam ostvario globalne uspjehe. Vjerujem u snagu ideja i upornost. Vidim se kao kreator, inovator i graditelj brendova. Kroz godine sam naučio kako od jednostavne ideje razviti koncept koji funkcionira, pa čak i globalno. Za mene je poduzetništvo način života, a svaki novi projekt prilika za učenje i rast. To što sam ambiciozan, inovativan i strastven bile su srž svega što sam postigao. Ambicija mi je dala energiju da nikada ne odustanem, inovativnost mi je omogućila da uvijek gledam naprijed i stvaram nešto novo, a strast je ono što je svaki moj projekt činilo autentičnim i posebnim. Te osobine nisu samo presudne za uspjeh, već i za uživanje u svakodnevnim izazovima.“
S 22 godine osnivate tvrtku InfoMedia, a onda krećete u osnivanje Surf’n’Fries, potom slijedi još niz brendova. Sjećate li se prvih dana, koje su faze bile ključne za razvoj?
Sjećam se tih dana vrlo jasno – bili su to počeci ispunjeni učenjem i brojnim izazovima. InfoMedia bio je moj ulazak u svijet poduzetništva, gdje sam naučio osnove vođenja posla. Surf’n’Fries bio je ključna prekretnica – lokalna ideja koja je prerasla u globalni franšizni brend. Ključne faze razvoja uključivale su inovaciju, jasnu definiciju brenda, širenje kroz franšize i međunarodnu ekspanziju. Kroz godine rada i iskustva došao sam u fazu kada želim podijeliti svoje znanje s drugima. Upravo zato sam prije pet godina osnovao Colak Franchise Consulting Group (CFCG), kroz koji sam pomogao u projektiranju franšiznih sustava za više od 50 brendova. Od prošle godine pokrenuo sam i Colak Business Brokerage (CBB), gdje sam odlučio pomoći svima koji žele prodati ili kupiti uhodani posao. Vjerujem da nikad u povijesti Hrvatske nije bila ovakva prilika za poduzetništvo i sretan sam što mogu biti dio tog procesa.
Izgraditi posao od nule do stabilnosti i profitabilnosti izuzetno je zahtjevno. Vaša iskustva su sigurno realna i dobrodošla svakom poduzetniku. Na koji način ih savjetujete?
Izgraditi posao od nule jedan je od najzahtjevnijih, ali i najisplativijih izazova. Kad sam ja počinjao, bilo je puno teže krenuti od nule jer nije bilo dostupnih resursa ni podrške kakva postoji danas. Da danas krećem, sigurno bih više razmišljao o smjeru kupnje već uhodanog posla koji mogu dodatno oplemeniti i razviti. Prije 20-ak godina gotovo da nije bilo tvrtki na prodaju u mikro i SME segmentu, dok ih danas ima nevjerojatno puno, jer baby boomer generacija planira odlazak u mirovinu. Moj poduzetnički put bio je ispunjen učenjem kroz vlastite pogreške i prilagođavanjem promjenama na tržištu. Svaka lekcija, bila ona pozitivna ili negativna, pomogla mi je da svaki sljedeći projekt učinim uspješnijim. Danas kroz CFCG dijelim svoja iskustva i znanja pomažući brendovima u razvoju franšiznih sustava, a s CBB pomažem svima koji žele kupiti ili prodati uhodani posao. Vjerujem da je kupnja uhodanog posla sjajna prilika za brži ulazak u poduzetništvo, pogotovo danas kada je ponuda na tržištu veća nego ikada.
Pionir ste franšiza u Hrvatskoj. Od koga ste učili? Zašto je franšiziranje vrlo važno kao model poslovanja?
Franšiziranje me oduvijek privlačilo zbog svoje moći skaliranja i širenja poslovnih modela, ali i zbog modela mediokracije, gdje brendovi koji pružaju veću vrijednost prirodno privlače više interesa franšiznih primatelja. To omogućuje organski rast onih brendova koji se ističu kvalitetom i inovacijama, stvarajući zdravo tržišno natjecanje unutar franšizne industrije. Učio sam iz globalnih primjera, knjiga, predavanja na koja sam išao po cijelom svijetu. Naravno, napravio sam i sam pogreške na tom putu – od pogrešne procjene tržišta do implementacije operativnih standarda. Međutim, svaka greška bila je prilika za učenje. Franšiziranje je ključan model poslovanja ne samo za pojedince, nego i za cijelu državu. Razvijanje franšizne industrije može značajno pridonijeti stabilnosti ekonomije. Na primjer, na Novom Zelandu franšizna industrija čini gotovo 11% BDP-a, dok u SAD-u franšizni sektor uključuje više od 750.000 franšiznih lokacija, koje generiraju više od 800 milijardi dolara prihoda godišnje. Ove brojke pokazuju koliki utjecaj franšizni model ima na zapošljavanje, razvoj lokalnih poduzetnika i stvaranje stabilne ekonomske okoline.
Vjerujem da Hrvatska može postati najveći lider franšizne industrije u ovom dijelu Europe. Naša dugoročna vizija treba uključivati stotine domaćih franšiznih sustava koji skaliraju na strana tržišta. Osim toga, trebamo razviti mrežu konzultanata koji će pomagati stranim brendovima u širenju, kao i privući PE fondove koji bi ulagali u franšizne brendove, pružajući im dodatni poticaj za rast.
Jedna od stvari koje posebno cijenim kod franšiziranja jest činjenica da omogućuje mikrobrendovima skaliranje bez potrebe za davanjem equityja u tvrtki. To znači da vlasnici mogu zadržati potpunu kontrolu nad svojim brendom, a istovremeno postići internacionalizaciju poslovanja. Kroz CFCG sam surađivao s više od 50 brendova, pomažući im da razviju franšizne sustave koji su omogućili širenje na nova tržišta, od lokalnih regija do međunarodne razine.
Vjerujem da franšiziranje ima potencijal transformirati hrvatsko gospodarstvo, pružajući poduzetnicima priliku za brži rast i omogućujući stvaranje snažne mreže malih i srednjih poduzeća koja potiču stabilnu ekonomiju. U tom smislu, razvoj franšizne industrije nije samo prilika, već i strateški potez za budućnost.
Serijski ste poduzetnik. Imate nekoliko tvrtki i brendova iza sebe. Teško mi je u jednom intervju nabrojiti što sve radite. Što biste Vi posebno izdvojili, nešto na što ste posebno ponosni?
Kroz svoj poduzetnički put imao sam priliku raditi na različitim projektima i stvarati brendove na koje sam iznimno ponosan. Sve je započelo s InfoMediom, mojom prvom tvrtkom, koja je 2003. godine bila pionir na hrvatskom tržištu specijaliziranih oglasnika. Izdavali smo prvi specijalizirani oglasnik za nekretnine s fotografijama, što je bila inovacija u to vrijeme. Posebno sam ponosan na iskustvo akvizicije ove tvrtke 2008. godine, što mi je dalo važne lekcije o razvoju i prodaji poslovanja.
Zatim je došao Surf’n’Fries, brend koji je nastao 2009. godine i danas posluje u više od 20 zemalja. Surf’n’Fries je redefinirao koncept brze hrane s inovativnim načinom posluživanja pomfrita i jedinstvenim okusima. To je bio moj prvi ozbiljniji korak prema internacionalizaciji poslovanja i pokazatelj kako franšizni model može donijeti globalni uspjeh.
KISHA, pametni kišobran, bio je projekt koji je krenuo iz zabave, ali je završio kao proizvod prodan u više od 40 zemalja svijeta. KISHA je spoj dizajna, funkcionalnosti i tehnologije, ali i primjer kako se može razviti uspješan proizvod iz jednostavne ideje.
Pokrenuo sam i Colak Franchise Consulting Group (CFCG), kroz koji sam pomogao više od 50 brendova u projektiranju njihovih franšiznih sustava. CFCG je postao vodeća konzultantska kuća u regiji za franšiziranje, a taj rad omogućio mi je podijeliti svoje iskustvo s brojnim poduzetnicima.
Colak Business Brokerage (CBB) moj je najnoviji projekt, gdje pomažemo poduzetnicima koji žele prodati ili kupiti već uhodane poslove. Smatram da je ovo jedno od ključnih područja razvoja poduzetništva u Hrvatskoj, jer danas postoji nevjerojatna prilika za preuzimanje uspješnih poslovnih modela.
Također sam ponosni sweat equity partner u Friendly Fire brendu, koji rapidno raste u industriji e-sporta i franšiza. Friendly Fire je savršen primjer kako inovativan koncept može postati globalno prepoznat brend.
Svaki od ovih brendova ima svoju priču, a zajedničko im je to što su nastali iz strasti prema poduzetništvu i želje za stvaranjem nečeg novog i drugačijeg. Ponosan sam što sam imao priliku raditi na svim ovim projektima i doprinositi njihovom razvoju.
CFCG posjeduje iskustvo u izgradnji franšiznih sustava od nule do globalne prepoznatljive franšize. Prošli ste svoj put, susreli se s preprekama i uspješno ih svladali. Domaća franšizna industrija dugo je bila „na dnu“. Kakva je danas situacija u ovom biznisu u Hrvatskoj? Što nama nedostaje?
Kroz CFCG smo napravili tektonski pomak u domaćoj franšiznoj industriji. Hrvatska je godinama bila na dnu svjetske ljestvice po udjelu domaćih franšiza u franšiznoj industriji – prije samo nekoliko godina imali smo svega nekoliko domaćih brendova. Danas se ta slika značajno promijenila jer sada imamo više od 70 domaćih franšiznih sustava, što je ogroman napredak. Ono što nam je nedostajalo bili su znanje i iskustvo, ali i netko tko je voljan podijeliti to znanje i truditi se kako bi pomogao drugima. Kroz rad s različitim brendovima, uspjeli smo stvoriti temelj za rast cijele industrije. Međutim, jedan od najvažnijih koraka koji moramo napraviti jest promjena mindseta kao nacije. Držati uspjeh samo za sebe je ograničavajuće – dijeljenje uspjeha kroz franšizu omogućuje rast i stvara vrijednost za sve uključene. Kupnja franšize je daleko pametnija opcija od kopiranja uspješnog brenda i stvaranja blijede kopije koja se brzo ugasi.
Danas smo na dobrom putu, ali trebamo nastaviti s dugoročnom vizijom. Moje je mišljenje da Hrvatska ima potencijal postati najvećim liderom u franšiznoj industriji u ovom dijelu Europe. Zamislite stotine hrvatskih franšiznih sustava koji skaliraju na strana tržišta i grade globalni uspjeh. Uz to, trebamo razviti ekosustav konzultanata koji će pomagati stranim brendovima da se razvijaju kroz franšizni model, ali i PE fondove koji će ulagati u franšizne brendove i pružati im dodatni poticaj za rast.
Jedan od ključnih elemenata za budući rast franšizne industrije u Hrvatskoj i regiji jest dolazak i razvoj private equity fondova koji će se specijalizirati za ulaganja u franšizne brendove. Trenutno imamo sjajan primjer Invera PE fonda, koji je investirao u franšizni sustav Muzeja iluzija, što je dokaz da postoji ogroman potencijal za rast brendova kroz profesionalnu financijsku i stratešku podršku. Nadam se da će ovo biti tek početak i da će sve više PE fondova prepoznati franšize kao atraktivnu i isplativu investicijsku priliku.
Hrvatska ima ogroman potencijal i priliku, a ključ je u zajedničkom radu i dijeljenju uspjeha. Ako nastavimo graditi na ovom temelju, siguran sam da možemo postati regionalni lider i uzor drugim zemljama u razvoju franšizne industrije.
Kažete kako se EU desetljećima bavila nebitnim stvarima i donosila zakone koji guše ekonomski razvoj. Ali isto tako se nadate kako će se u Europi promijeniti narativ. Što pod tim podrazumijevate?
U posljednjih nekoliko desetljeća Europska unija često se fokusirala na regulative koje su, iako možda dobro namjerene, ponekad gušile ekonomski razvoj i inovacije. Ova prekomjerna birokratizacija i nedostatak strateških investicija doveli su do zaostajanja u odnosu na globalne sile poput Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
Prema izvješću Marija Draghija o konkurentnosti Europe, jaz između EU i SAD-a mjerljivo se povećao. Primjerice, 2002. godine jaz u BDP-u po stanovniku iznosio je 15%, dok je danas narastao na 30%. Produktivnost u EU opada, naročito u tehnološkom sektoru, gdje svega 4 od 50 najvećih tehnoloških kompanija dolaze iz Europe. SAD je, s druge strane, lider u tehnološkim inovacijama i franšiziranju, dok Kina bilježi kontinuiran rast zahvaljujući strateškim ulaganjima i reformama. Draghi upozorava da EU treba uložiti između 750 i 800 milijardi eura godišnje kako bi sustigla svoje konkurente, što je znatno više od Marshallova plana, koji je nakon Drugog svjetskog rata predstavljao između 1% i 2% tadašnjeg BDP-a.
Promjena narativa u Europi zahtijeva povratak zdravoj logici i fokus na ključne ekonomske reforme. Prije svega, potrebno je poticati meritokraciju, gdje će se nagrađivati talent, radna etika i inovacije. Uz to, smanjenje birokracije ključno je za stvaranje poslovnog okruženja koje podržava rast i razvoj poduzeća. Porezni sustavi trebali bi postati konkurentniji kako bi potaknuli poduzetništvo i povećali zapošljavanje, dok bi vlade trebale raditi na povećanju učinkovitosti i transparentnosti.
EU ima potencijal za povratak na put globalne konkurentnosti, ali to zahtijeva smanjenje regulativnih prepreka i fokus na stvaranje okruženja koje potiče inovacije. Hrvatska, kao dio EU-a, ima priliku iskoristiti ovaj momentum i postati primjer kako manje zemlje mogu igrati značajnu ulogu u globalnoj ekonomiji. Uz stratešku viziju i reforme, Europa može ponovno zauzeti svoje mjesto kao vodeći globalni igrač.
Poslujete na nizu različitih tržišta u svijetu. Koje su osnovne razlike na koje ste se morali fokusirati? Kako ste uspjeli prebroditi neke od razlika između Hrvatske i tih država?
Poslovanje na različitim tržištima zahtijeva razumijevanje i prilagodbu specifičnostima svake zemlje, a osnovne razlike na koje smo se morali fokusirati bile su kulturološke, zakonske i operativne prirode. Svako tržište ima svoje norme, preferencije potrošača i poslovne običaje, što zahtijeva fleksibilan pristup.
Primijenili smo strategiju „bend it, don’t break it“, gdje smo prilagodili određene elemente brenda kako bismo zadovoljili lokalne potrebe, ali smo pritom zadržali srž i autentičnost brenda. Na primjer, jelovnici, dizajn interijera i marketinške poruke često su prilagođeni lokalnim preferencijama, dok osnovni standardi i kvaliteta ostaju isti.
Jedan od ključnih razloga za uspjeh u različitim državama je rad kroz franšizni model, jer franšizni primatelj dolazi iz lokalne zajednice. To je ogromna prednost jer lokalac najbolje razumije specifičnosti svog tržišta – od jezika i kulture do navika potrošača. Franšizni primatelji su također motivirani jer ulažu vlastiti kapital i vrijeme, što doprinosi uspjehu brenda na lokalnoj razini.
Kulturološke razlike su često najveći izazov, ali i prilika. Razumijevanjem tih razlika i otvorenom komunikacijom s franšiznim partnerima uspjeli smo prevladati mnoge prepreke. Kroz njihovo lokalno znanje i našu globalnu viziju, stvorili smo sinergiju koja omogućuje uspjeh na različitim tržištima.
Dakle, ključ uspjeha leži u fleksibilnosti, partnerstvu s lokalnim franšizerima i strategiji koja poštuje lokalne specifičnosti, a istovremeno zadržava dosljednost brenda. Upravo taj balans između globalne vizije i lokalne prilagodbe omogućio nam je širenje i uspješno poslovanje na različitim tržištima diljem svijeta.
Potencijal franšiziranja vjerojatno ima većina segmenata poslovanja. Planirate li nove brendove? Što nas može očekivati u budućnosti?
Potencijal franšiziranja je ogroman i pokriva gotovo sve segmente poslovanja – od ugostiteljstva, proizvodnje hrane i pića, maloprodaje, edukacije, usluga, pa sve do zabave i tehnologije. Vjerujem da Hrvatska, ali i regija, imaju potencijal za razvoj 200-300 franšiznih brendova u sljedećih 5 godina, ako se uloži u znanje, podršku i dugoročnu viziju.
Što se tiče novih brendova, uvijek sam otvoren za nove ideje i projekte. Već radim s nekoliko brendova na njihovom franšiznom razvoju i širenju. Osim toga, vjerujem da će budućnost donijeti sve više digitalnih franšiza, gdje će tehnologija igrati ključnu ulogu u pružanju usluga i proizvoda, kao i zelenih franšiza, koje se fokusiraju na održivost i ekološki prihvatljive poslovne modele.
Realno, očekujem najveći rast franšiza u sektorima koji imaju jasan skalabilan model, poput hospitality segmenta (hoteli, restorani, kafići), ali i uslužnih djelatnosti (edukacija, fitness, wellness) te specijaliziranih usluga (npr. tehnologija i digitalne platforme). Hrvatska ima jedinstvenu priliku iskoristiti svoj know-how iz turizma za stvaranje globalnih brendova koji mogu konkurirati na svjetskoj sceni. Također, vidim ogroman potencijal u razvoju mikro-franšiza – manjih, pristupačnijih koncepata koji omogućuju brži ulazak u poduzetništvo s nižim početnim ulaganjima. Takvi modeli su idealni za skaliranje ne samo u Hrvatskoj, već i na međunarodnim tržištima.
U budućnosti nas očekuje daljnja profesionalizacija franšizne industrije, jačanje podrške franšizerima i razvoj mreža koje će omogućiti brendovima da se šire globalno. Hrvatska ima priliku postati liderom u ovom dijelu Europe, a uz pravu strategiju, dolazak PE fondova i jačanje suradnje, vjerujem da ćemo iskoristiti puni potencijal franšizne industrije.
Vaša strast je jedrenje. Jedrite od malih nogu, to je obiteljski hobi i strast. Jedrenje Vas je povezalo s Amerikom? Imate li još hobija kojima punite baterije?
Da, jedrenje je moja velika strast od malih nogu. Odrastao sam jedreći u Yacht Club Croatia, gdje i danas aktivno jedrim. Jedrenje je sigurno jedan od najkompleksnijih, ali istovremeno i najljepših sportova kojim se netko može baviti. Traži koncentraciju, prilagodljivost, timski rad i sposobnost da se nosite s promjenjivim uvjetima, što ga čini ne samo sportom, već i životnom školom.
Što se tiče Amerike, iako je moja povezanost s njom primarno poslovna, prošle sam godine s Anjom nastupio na Bacardi Cupu u Miamiju. To je bilo nezaboravno iskustvo – izvrsno organizirano i prilika da jedrim s najboljima. Volio bih ponovno sudjelovati. Također, zanimljivo je da je moj pokojni djed bio rođen u Americi, u St. Louisu, a ja sam studirao u Kanadi, koja je vrlo bliska Americi. Osobno jako volim Ameriku jer mi njezin sustav često djeluje puno logičnije i jednostavnije nego „kod nas doma“. Osim jedrenja, kroz život sam se bavio raznim hobijima koji su me činili ispunjenim. Kao mlađi, svirao sam u punk/rock bendovima – ipak sam iz Rijeke, koja ima snažnu glazbenu scenu. Danas povremeno sviram kontrabas. Volim i zimu te planine, a nekoć sam puno surfao. Čak sam jedno vrijeme letio zmajem, što je bilo nevjerojatno iskustvo. U posljednje vrijeme zavolio sam vina jer uživam u istraživanju okusa i kultura kroz njih.
Za mene je izuzetno važno imati puno hobija i mijenjati ih kroz život. Smatram da mi to pomaže održavati balans između poslovnog i privatnog života, ali i konstantno učiti. Svaki hobi donosi nešto novo – izazov, opuštanje, nova poznanstva ili jednostavno priliku da odmaknem svoje misli od posla. Taj balans omogućava mi da budem produktivniji, ali i sretniji u svakodnevici.
Kažete kako je bitno hrabro krenuti, kontinuirano se educirati, surađivati s drugima, njegovati pozitivan stav i raditi posao u kojem uživate. Zvuči jednostavno, ali kako to ostvariti kada tek krećete u poduzetničke vode? A što učiniti kada ne ide sve po planu i našim vizijama?
Kada krećete u poduzetničke vode, ključno je shvatiti da neće uvijek sve ići po planu – i to je potpuno normalno. Poduzetništvo je poput jedrenja: ponekad jedra nisu dobro utrimana, možda ste na krivoj strani regatnog polja ili je jednostavno bonaca i treba pričekati vjetar. Važno je prihvatiti da su izazovi dio procesa i da su oni prolazni. Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučio na fakultetu u Kanadi jest da ne gledate stvari kako biste željeli da budu ili kako mislite da bi trebale biti, već ih sagledajte onakvima kakve stvarno jesu. Tek tada možete donijeti ispravne odluke. Kada stvari ne idu po planu, uvijek se vraćam toj misli jer je često problem u tome što sam nešto krivo postavio – bilo da su to očekivanja, planiranje ili pristup. Ponekad sam možda i pretjerao u ambicijama (što mi se često događa), a to zahtijeva povratak osnovama i prilagodbu.
Kad ne ide, najvažnije je stati, analizirati situaciju i postaviti prava pitanja: jesu li ciljevi realni, je li plan ispravno postavljen i što mogu učiniti drugačije? Također, potrebno je biti strpljiv – neuspjeh ili zastoje treba gledati kao fazu koja će proći. Poduzetništvo je maraton, a ne sprint, i fleksibilnost te sposobnost prilagodbe ključni su za uspjeh. Surađivati s drugima i otvoreno tražiti savjete također je bitno – nitko ne zna sve. Okružite se ljudima koji vas podržavaju, učite iz njihovih iskustava i budite spremni mijenjati svoj pristup. Na kraju, najvažnije je ostati pozitivan i nastaviti raditi posao u kojem uživate, jer upravo ta strast daje energiju da nastavite dalje, čak i kada stvari ne idu po planu.
