Kod obrta i poduzeća česte su prilike kada poduzetništvo privremeno nema dovoljno novca za podmirenje troškova, pa poseže za pozajmicama ili, nasuprot tome, da ima više novca nego je potrebno za tekuće poslovanje, pa davanjem pozajmica ostvaruje prihode od kamata.
Pozajmice u obrtima
Kao i uvijek, krećemo od jednostavnijeg poduzetničkog oblika, obrta. Uplaćuje li obrtnik na svoj poslovni račun pozajmicu, to mora jasno naznačiti prilikom uplate, jer će mu to biti presudno kada bude Poreznoj upravi morao dokazivati da taj novčani tijek nije primitak. Ako obrtu pozajmicu daje neka druga fizička ili pravna osoba, mora postojati ugovor.
Daje li obrtnik pozajmicu nekome drugome, tada i za to mora postojati ugovor ako se radi o poslovnom odnosu. Želi li izbjeći službeni tretman i upletanje poreznika u neki privatni odnos, obrtnik može sebi isplatiti akontaciju dohotka, pa tim novcem raditi privatno što hoće, npr. pozajmiti ga prijatelju.
Pozajmice u poduzećima
S obzirom na to da je poduzeće pravna osoba, stvari su ovdje malo kompliciranije. Naime, iako osnivač poduzeća često smatra da su sva sredstva poduzeća njegova, to pravno nije tako, jer se radi o odnosu pravne osobe, tj. poduzeća s fizičkom osobom, tj. njime osobno. Isto je i ako se radi o drugim osobama, pri čemu još mora paziti i na eventualno prisutnu poreznu povezanost. Prisjetimo se, ona seže čak do četvrtog koljena srodstva po rodu i tazbini, za same osobe i poduzeća u kojima su te osobe direktori ili osnivači.
Kao i sve drugo u poduzetništvu, odnosi su detaljno regulirani i potrebno je znati sve detalje da bi poslovanje bilo usklađeno s propisima.
Poduzeće prima pozajmice
Za primljene pozajmice uvijek mora postojati ugovor, a one će predstavljati obvezu poduzeća, koja će biti zapisana u bilanci sve dok je poduzeće ne vrati ili ne primi za nju oprost od davatelja. U tom slučaju će na dan oprosta pozajmica postati prihod poduzeća, a taj će se zbrojiti s ostalim prihodima i sučeliti s rashodima. Ako je rezultat dobitak, poduzeće će platiti porez.
Ugovori li se kamata, njezina isplata podliježe obračunu poreza na dohodak, pa sami osnivači svojim poduzećima obično daju beskamatne pozajmice.
Poduzeće daje pozajmice
I ovdje mora postojati ugovor. Radi li se o pravnoj osobi, pozajmica smije biti beskamatna, osim kad se radi o porezno povezanoj osobi. Fizičkoj osobi pozajmice moraju biti uz kamatu, a njezin iznos svake godine ovisi o objavljenim statistikama i propisima. Dodatno, opraštanje potraživanja za dane pozajmice i kamate uvijek rezultira prihodom vjerovnika, što znači da će postojati i dohodak kod fizičkih osoba. U tom slučaju se dohodak obračunava ovisno o tome je li fizička osoba zaposlenik ili nije, a u svakom se slučaju plaćaju i doprinosi i porezi. Stoga direktori poduzeća u takvim situacijama moraju biti jako oprezni i svakako se savjetovati sa svojim računovodstvima. U uvjetima fiskalizacije koja je na snazi, računi za kamate fizičkim osobama moraju biti fiskalizirani certifikatom, tzv. F1.
