AI ne čita vaše izraze lica dok govorite. Ne vidi da kroz pitanje zapravo tražite potvrdu za ono što ste već odlučili napraviti niti primjećuje kada birate liniju manjeg otpora. U pravilu će vam puno češće dati odgovor koji želite čuti, nego odgovor koji trebate čuti.
U posljednjih mjesec dana u nekoliko sam navrata od poduzetnika čula: “GPT mi je pomogao napraviti strategiju.” I nema ništa loše u tome. Koristim ga i sama gotovo svakodnevno kao alat za brainstorming, istraživanje perspektiva i ubrzavanje razmišljanja. Ali postoje situacije u kojima vas može odvesti na krivi trag.
Moje mišljenje o korištenju GPT-ja za strateške odluke slično je tome kao da ga vrhunski chef koristi kako bi osmislio jelovnik za važan event. Može mu dati zanimljive ideje, inspirirati ga da spoji namirnice o kojima možda nije razmišljao i ponuditi novu perspektivu. Ali chef je i dalje taj koji zna kako se pojedini okusi sljubljuju, što funkcionira u praksi, a što samo zvuči dobro na papiru.
Problem nastaje kad osoba koja traži savjet nema dovoljno iskustva da razlikuje kvalitetan prijedlog, prilagođen svom brendu i poslovnom kontekstu, od generičkog rješenja koje ga može odvesti u potpuno krivom smjeru.
I, da, možete reći da vas poznaje u dušu i da zna gotovo sve o vašem poslovanju. Ako ga koristite redovito, kroz vrijeme je naučio mnogo o vama. Ali i dalje postoji jedan veliki problem. Kada mu postavljate pitanje, i dalje ste u subjektivnoj zoni. Već način na koji formulirate pitanje utječe na odgovor koji ćete dobiti.
Dok u radu s klijentima ne slušam samo ono što govore, nego promatram i ono što prešućuju. Vidim kada o nekoj ideji pričaju s iskrom u očima, ali i kada se iza strateške odluke, kojom me uvjeravaju da nije pravo vrijeme ili da nešto „nije u skladu s njima“, zapravo skriva strah.
A možda cijelo vrijeme izbjegavate suočiti se s nečim puno važnijim – odlukom da jasno stanete iza transformacije koju vaš rad donosi. To je puno ranjivije od razgovora s GPT-jem u potrazi za novom „shiny“ strategijom iza koje ćete se moći sakriti.
Recimo da ste nutricionist i želite preko ljeta stvoriti veću potražnju za svojim programom koji se trenutno prodaje na kapaljku. GPT-ju objasnite svoju situaciju i zatražite prijedlog strategije. Vjerojatno će vam predložiti ljetni izazov, besplatan program ili e-book jer su to logični načini privlačenja novih ljudi.
Na papiru to zvuči sasvim smisleno. No pitanje je što sve stoji iza vašeg pitanja.
Ono što on možda ne zna jest da ste u posljednjih godinu dana već kreirali nekoliko mini programa, da više nemate volje raditi još jedan, da vam ne treba nova ponuda i da ste umorni od stalnog kreiranja nečeg novog. Ne zna ni da se vaš program možda slabije prodaje ne zato što niste napravili još jedan besplatni izazov, nego zato što nije jasno pozicioniran i tržištu nije potpuno jasno za koga je i zašto je drugačiji.
Možda mjesecima u sadržaju zaobilazite najvažniju poruku, uvjereni da prodajete, a zapravo se sve svodi na poziv na akciju na kraju objave. Ponekad je zaista problem u pogrešnoj strategiji. Ali mnogo češće problem nije u strategiji, nego u kapacitetu i vjeri da možete iznijeti ono što strategija od vas traži.
Upravo zato najbolje strateške odluke rijetko nastaju iz boljeg prompta. Nastaju iz boljih pitanja, veće iskrenosti prema sebi i spremnosti da se suočite s onim što ste dosad izbjegavali.
