Sporovi za poduzetnike ne znače samo mogući gubitak novca ili prava, već i mogući gubitak ugleda, ponosa i vremena zaposlenika, a mogu rezultirati i lošim odnosima s klijentima, kupcima i dobavljačima. Petar Petrić, odvjetnik, medijator, trener medijatora, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.
Često se složen i dugotrajan sudski spor završi u postupku medijacije u jednom danu ili samo s nekoliko sastanaka fokusiranih na traženje i nalaženje rješenja putem međusobne otvorene komunikacije osoba koje donose odluke.
1. Što je medijacija i kako se provodi?
Medijacija je postupak u kojem stranke pregovaranjem, uz pomoć treće stručne osobe – medijatora, traže vlastito rješenje spora ili sukoba.
Postupak medijacije sastoji se od nekoliko faza, a to su:
• Upoznavanje s postupkom medijacije
Zadaća odabranog medijatora je da upozna stranke koje su se suglasile oko provedbe postupka medijacije te da od njih zatraži suglasnost s pravilima postupanja u tom postupku. To mogu biti pravila o načinima međusobnog obraćanja, pauza koje će se koristiti, održavanja zasebnih odvojenih sastanaka medijatora sa svakom od strana u medijaciji, rokova za provedbu medijacije i dr., a koja su ključna za provedbu medijacije.
• Utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu
Stranke i njihovi punomoćnici iznose svoje viđenje spora, postavljaju se pitanja, punomoćnici imaju mogućnost iznijeti pravno viđenje spora i potencijalnu problematiku. Medijator sa svojom aktivnom ulogom pomaže strankama da artikuliraju i utvrde elemente oko kojih točno postoji spor.
• Utvrđivanje mogućnosti rješenja spora
Medijator i stranke utvrđuju prave interese vezane uz spor, raspravlja se o najboljim i najgorim alternativama rješenja (BATNA i WATNA) te po potrebi održava i odvojene sastanke sa svakom od strana u sporu.
• Pregovaranje
Medijator potiče stranke da i same procjene mogućnost uspjeha u sporu, da preispitaju sve potencijalne mogućnosti rješenja spora, kao i budućnost njihova spora ako ne postignu sporazum s drugom stranom.
• Sklapanje nagodbe
Sažima se sve ono što je dogovoreno među strankama u medijaciji te se sastavlja i potpisuje tekst nagodbe. Ako stranka ima odvjetnika, tada je odvjetnik može savjetovati u svim fazama postupka medijacije počevši od izbora medijatora pa do postizanja dogovora i sklapanja nagodbe.
2. Postoje li vrste sporova za koje je medijacija najprikladnija?
Medijacija jednako dobre rezultate postiže u sporovima među poduzetnicima, poslovnim partnerima, sporovima među članovima obitelji, susjedima, u radnim sporovima, ali i svim drugim vrstama sporova. Priroda sukoba između navedenih strana je različita, ali im je zajednički interes za rješavanjem postojećih odnosa i najčešće za uspostavom sasvim novih odnosa utemeljenih na daljnjem povjerenju, poštivanju i poslovnoj suradnji.
3. Zašto je medijacija posebno uspješna za poduzetnike?
Glavna svrha poslovanja je nalaženje i obavljanje posla i ostvarenje profita, a ne sporenje i sukobljavanje. Medijacija nudi poduzetnicima učinkovitiji, brži i efikasniji, a time i financijski povoljniji način rješavanja poslovnih sporova, a istodobno omogućuje i očuvanje njihovih međusobnih odnosa.
4. Koje su glavne razlike između parnice i medijacije, a koje između arbitraže i medijacije?
Glavna razlika između medijacije i suđenja jest da se postupkom medijacije uz pomoć medijatora postiže sporazum koji je rezultat slobodne volje stranaka, za razliku od sudskog spora koji rezultira obvezujućom odlukom koja je izvan volje i kontrole stranaka u postupku. Dok suci i odvjetnici parničari obično cijene medijaciju zbog svoje brzine, povjerljivosti i učinkovitosti u postizanju nagodbe, stranke za koje su sudski sporovi učestala posljedica života i poslovanja, sve više prepoznaju njezinu vrijednost kao načina da istraže i nađu kreativna rješenja koja vode do sporazuma. Uz savjete svojih odvjetnika i zastupnika informiranih o mirenju, stranke koje čak i nisu navikle na efikasno rješavanje svojih sporova otkrivaju ovu privlačnost medijacije. Medijacija se može provesti na jednom ili više sastanaka u trajanju od jednog do nekoliko sati, na kojima sudjeluju stranke u sporu i medijator. Nagodba koja je sklopljena u postupku mirenja je ovršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o neposrednom dopuštenju ovrhe (klauzulu ovršnosti).
Osnovna razlika arbitraže i medijacije je u tome što i kod arbitraže, kao i kod suđenja, odluku o rješenju spora povjeravamo trećoj osobi; kod suđenja sucu, a kod arbitraže arbitru, dok kod medijacije stranke same donose odluku o sporu ili sukobu uz pomoć treće strane koja im pomaže pronaći rješenje spora.
5. Gdje se provodi postupak medijacije?
Medijacija se može provesti:
- Izvan suda – u institucijama za medijaciju – npr. Centru za medijaciju Hrvatske udruge za mirenje, Centru za mirenje HGK, Hrvatske odvjetničke komore, Hrvatske obrtničke komore, Centru za mirenje Hrvatskog ureda za osiguranje i dr. (izvansudska medijacija).
- Pred medijatorom koji je upisan u registar izmiritelja koji vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave.
- Pred sudom – služba za mirenje suda pred kojim se vodi spor (sudska medijacija).
Odabir institucije pri kojoj će se provesti medijacija, odnosno odabir registriranog medijatora ovisi naravno o odluci stranaka koje su u sporu i koje su se suglasile o provedbi postupka medijacije. Odabir medijatora je jedan od ključnih elemenata za uspješnost postupka medijacije. Stranke se o medijatoru kojeg žele angažirati mogu informirati i kod institucija pri kojima postoji mogućnost provedbe medijacije ili izravno kod medijatora te mogu zatražiti razgovor s medijatorom kojeg bi željele angažirati kako bi se uvjerile da upravo tom medijatoru žele pokloniti svoje povjerenje prilikom traženja i pronalaska rješenja svog spora.
Nekoliko glavnih prednosti medijacije, u odnosu na neke druge načine rješavanja sporova kao što su sudski postupak i arbitraža, su:
- Nepostojanje destruktivnih posljedica koji često nastaju nakon parnice.
- Zadržava se usredotočenost na sadašnjost i budućnost.
- Ne utvrđuje se tko je komu i što učinio u prošlosti.
- Pomaže poduzetnicima da očuvaju međusobne poslovne odnose i suradnju te poprave ili ojačaju odnose.
- Dodaje novu vrijednost poslu i poslovnom odnosu.
