“Financije danas više nisu kočnica razvoja, nego alat koji rast čini sigurnijim i održivijim. Ključ je uspješnog poslovanja prijelaz iz reaktivnog u proaktivno upravljanje odlukama.” – Alma Krpan, savjetnica za strateško i operativno upravljanje financijama – Rijeka
Alma Krpan, diplomirana ekonomistica, osnivačica je Krpan consult d.o.o. Iza sebe ima više od dvadeset godina rada u financijama – osamnaest godina u bankarstvu, gdje se bavila analizom poslovanja poduzeća, procjenom kreditnih rizika i strukturiranjem financiranja, a posljednjih godina radi kao savjetnica malim i srednjim poduzetnicima kroz usluge interim CFO-a, poslovne planove, procjene vrijednosti poduzeća i financijske edukacije.
Za sebe kaže kako je strukturirana i analitična, ali za nju brojke nikad nisu samo brojke – iza svake stoji konkretna poslovna priča i ljudi koji tu priču žive.
“U slobodno vrijeme redovito vježbam, čitam beletristiku i članica sam book kluba. Razgovore o knjigama volim jer otvaraju neke druge svjetove koje možda ne bih sama pronašla. Supruga sam, mama i vlasnica psa, a kad mogu, putujem i družim se s dragim ljudima”, priča nam Alma Krpan.
Privlačila Vas je mogućnost kreiranja vlastitog puta, činjenica da ste odgovorni za svoj rad i uspjeh, slobodni u organiziranju vremena i posla, puno učite i uživate u svakom danu. Sada dišete punim plućima?
Ono što mi je korporacija dala jesu okvir i struktura, naučila me raditi. Pružila mi je bezbroj prilika za učenje i pogled iznutra na to kako tvrtke funkcioniraju kroz različite krize, a tijekom gotovo dva desetljeća bilo ih je pregršt. No kruta struktura ne ostavlja uvijek prostora za individualni pristup klijentu. S vremenom sam osjetila da želim raditi bliže poduzetnicima, s više prostora za razgovor i rješenja „po mjeri“. Ima više neizvjesnosti, ali nije mi žao – radim ono što volim i osjećam da ima smisla.
Poduzetništvo je velik izazov. Hrabri su oni koji iz zone komfora i sigurnosti stabilnog posla zakorače u nepoznato. O ulasku u poduzetništvo dugo ste promišljali. Došlo je vrijeme da napravite prostor za rast svoga posla. Željeli ste nešto svoje nakon iskustva u radu u korporaciji. Što je presudilo?
To je bila odluka koja je sazrijevala polako, morale su se poklopiti i neke privatne okolnosti. Sin je odrastao i više nije bilo nužno imati uvijek predvidiv raspored i točno radno vrijeme. Prepoznala sam da imam dovoljno znanja i hrabrosti, da mi je prostor postao pretijesan i da je nestala ona zdrava nelagoda koja znači da rastem. U financijama je važno procjenjivati rizike i njihov utjecaj na poslovanje, pa sam krenula od sebe i pitala se: što je ovdje zapravo rizik? Strah od gubitka sigurnosti? A i ta je sigurnost vrlo varljiva – koji je to posao danas siguran do mirovine? Kad su se privatne i profesionalne stvari poklopile, shvatila sam da sam odluku već donijela.
Vaše iskustvo obuhvaća i bankarski sektor i savjetovanje poduzetnika. Koliko Vam danas upravo to „dvostruko iskustvo” pomaže da prepoznate što poduzetnici često ne vide u vlastitim financijama, a banke odmah primjećuju?
Upravo taj dvostruki pogled smatram svojom snagom, jer razumijem što banke traže i očekuju, ali jednako tako razumijem što poduzetnik proživljava s druge strane i kako mu te iste brojke prevesti u jasne korake koji će osigurati održivost poslovanja. Banke poslovanje gledaju kroz pokazatelje – kakav je novčani tok, struktura financiranja, koliko je klijent ovisan o pojedinom kupcu ili dobavljaču te može li vraćati kredit iz redovnog poslovanja. Poduzetnici fokus prirodno drže na operativi i kupcima, pa neke signale u brojkama nemaju vremena ni pratiti. Tu se može dogoditi da banka prije poduzetnika primijeti signale koji ukazuju na strukturne probleme. Primjerice, rast obujma poslovanja koji „jede“ novac, a poduzetnik misli da posluje dobro jer prihodi rastu. Ili dugotrajna imovina financirana iz kratkoročnih izvora, što stvara rizik nelikvidnosti. Moja je uloga da te signale postavim na stol na vrijeme i da ih zajedno s poduzetnikom analiziram kako bismo poslovanje gradili stabilno i dugoročno održivo. Time poduzetnik s bankama razgovara iz pozicije pripremljenosti i ima jasniju sliku gdje stoji, kamo ide i kako će tamo stići.
U posljednjih 15-ak godina svjedoci smo mnogih oscilacija na globalnom, ali i regionalnom nivou. Danas se poduzetnici suočavaju s inflacijom, promjenama kamata i neizvjesnim tržištem. Kako izgleda „financijski zdrava” tvrtka u 2026. godini i prema kojim pokazateljima poduzetnik može znati da njegovo poslovanje ima stabilne temelje?
Financijski zdrava tvrtka u 2026. godini nije nužno ona koja najbrže raste, nego ona koja zna gdje stoji i kamo ide te ima sustav kojim to redovito provjerava. U vremenu kad se uvjeti mijenjaju brzo, otpornost na šokove postaje važnija od samog rasta.
Novčani tok je žila kucavica cijelog poslovanja. Poduzeća ne propadaju zbog neprofitabilnosti (bar ne u kratkom roku), već zbog nelikvidnosti. I tim ga je važnije pratiti i planirati.
Stabilni temelji obuhvaćaju nekoliko stvari: profitabilnost koja nije slučajna, nego razumljiva – zna se koji proizvodi, kupci ili tržišta donose maržu, a koji je jedu. Novčani tok koji se prati i planira, tako da se unaprijed vidi gdje će se pojaviti pritisak. I usklađena struktura financiranja – dugotrajna imovina financirana iz dugoročnih izvora, kratkotrajna iz kratkoročnih, bez „krpanja rupa“ koje guši buduće novčane tokove. Tu su i kvalitativni pokazatelji koji jako utječu na otpornost: koncentracija kupaca i dobavljača, koliko je donošenje odluka koncentrirano na vlasniku te ugovorna zaštita kroz klauzule o cijenama inputa, rokovima naplate i uvjetima s bankama. I na kraju, ono što je danas ključno: ima li tvrtka plan koji se redovito revidira i koji uključuje „što ako“ scenarije. Financijski zdravo poslovanje znači gledati unaprijed, a ne samo unatrag.
Često naglašavate važnost financijskog planiranja i upravljanja novčanim tokom. Koje su najčešće financijske pogreške domaćih poduzetnika u fazi rasta poslovanja — i kako ih mogu izbjeći prije negoli postanu ozbiljan problem?
Rast je faza u kojoj se najlakše propusti pratiti detalje, jednostavno zato što se sve odvija velikom brzinom i pažnja je usmjerena na nove prilike, kupce i tržišta. To je razumljivo, ali upravo zato u fazi rasta najviše dolazi do izražaja koliko je važno imati uredan financijski okvir. Najčešće se zanemaruje činjenica da rast obujma poslovanja zahtijeva i pojačano financiranje radnog kapitala. A ako rast dođe kao posljedica investicijskog ciklusa, pritisak na novčani tok je dvostruk, pa zaduženost raste brže nego što poslovanje stigne generirati novac za povrat. Dovoljna je loša sezona, kašnjenje kupca ili rast kamata da se ekspanzija pretvori u borbu za likvidnost. Zato je nekad za dugoročnu stabilnost bolji sporiji rast, jer onaj koji ne stigne „sjesti”, može pojesti sam sebe. Dobra vijest je da se potrebe za financiranjem rasta mogu izračunati, pa znate koliko će sredstava rast vezati. Rast je dobar dok ga novčani tok može pratiti.
Upravo na tome radim kroz Krpan consult – malim i srednjim poduzetnicima pružam financijsko upravljanje kakvo imaju velike kompanije, kroz interim CFO, financijske projekcije, poslovne planove i edukacije. Cilj je uvijek isti: da poduzetnik ima jasnu sliku i donosi informirane odluke.
Često poduzetnici reagiraju tek kada problemi s likvidnošću postanu ozbiljni. Zašto je upravo pravovremeno planiranje novčanog toka danas možda važnije od same prodaje i rasta poslovanja?
Prodaja i rast su važni, ali ne znače puno ako iza njih ne stoji novčani tok koji ih može pratiti. Tvrtka može imati odlične prihode, profitabilnost u izvještaju, rastuće tržište – i istovremeno se boriti za sredstva za isplatu plaća na kraju mjeseca. Profit je računovodstvena kategorija, novčani tok je ono što stvarno govori imate li sredstava ili ih nemate. Svaka poslovna odluka ima utjecaj na novčani tok – od povišica, preko odgoda kupcima, do planiranja investicija i njihova financiranja. Pravovremeno planiranje znači da na novčani tok ne gledate retroaktivno, nego unaprijed. Tako vidite kad će se pojaviti pritisak i imate vremena reagirati: razgovarati s kupcem o naplati, s dobavljačem o uvjetima, s bankom o reprogramu. Razgovor iz pozicije pripremljenosti je potpuno drugačiji od razgovora kad ste već u problemu. Kad znate kako novčani tok izgleda danas i kako će izgledati u narednom periodu, jasno vidite kakav utjecaj na njega ima svaka odluka.
Iz vašeg iskustva, koja je najveća pogreška poduzetnika u kriznim situacijama: pokušaj „krpanja rupa” kratkoročnim rješenjima ili izbjegavanje suočavanja sa stvarnim stanjem poslovanja i razgovora s bankama na vrijeme?
Prije negoli se uopće govori o krpanju rupa, važno je aktivno pratiti poslovanje i ne čekati da kola krenu nizbrdo. Redovito praćenje brojki i odstupanja od plana daje vremena reagirati dok je situacija pod kontrolom, a to je puno jeftinije i mirnije nego rješavati probleme kad postanu kriza. Najveća je pogreška krpati malo jednu rupu, malo drugu, bez sagledavanja cjeline. Tako se uzima kratkoročni kredit za pokriće rupa u likvidnosti, troškovi se ne preispituju, investicije ne stopiraju, iako bi trebale, a paket financiranja postaje sve nepregledniji. Svaka pojedinačna odluka možda izgleda razumno, ali zajedno stvaraju situaciju u kojoj poslovanje sve teže diše.
Nekad je za dugoročnu stabilnost bolji sporiji rast, jer onaj koji ne stigne „sjesti“ može pojesti sam sebe.
Ono što bi puno više pomoglo jest napraviti korak unatrag i sagledati poslovanje u cjelini. Izraditi realnu financijsku projekciju, vidjeti što od odljeva i investicija može pričekati te kroz senzitivne scenarije procijeniti otpornost poslovanja. Tek tada se može argumentirano razgovarati s bankama o reprogramu cijelog paketa, a ne kreditu po kreditu.
U radu s klijentima često ste uključeni u procjene investicija i strateške odluke. Možete li izdvojiti primjer situacije kada dobra financijska analiza nije samo spasila poslovanje, nego poduzetniku otvorila potpuno novu priliku za rast?
Imala sam slučaj s vlasnikom dvaju poduzeća, koja su poslovala na različitim geografskim tržištima. Jedno je poslovalo profitabilno i uredno naplaćivalo potraživanja od vanjskih kupaca, drugo se mučilo ispod granice profitabilnosti, a robu je nabavljalo upravo od onog prvog, bez plaćanja obaveza na vrijeme. U praksi je prvo poduzeće financiralo drugo kroz nenaplaćena potraživanja. Gledano odvojeno, poslovanje je djelovalo solidno. Tek kad smo napravili konsolidaciju i netirali međusobne transakcije, vidjelo se da je stvarna profitabilnost grupe znatno niža, a novčani tok dobrog dijela ozbiljno opterećen financiranjem onoga koji se mučio. Tek tada se moglo razgovarati o pravim opcijama: restrukturiranju, prilagodbi tržišta ili dezinvestiranju. Analiza je otvorila prostor za odluku iz pozicije informacije, a ne nagađanja.
U jednom ste trenutku rekli da „poduzetnici igraju napad, a financije obranu”. Koliko je danas poduzetnicima teško prihvatiti da dobra financijska analiza nije kočnica razvoja, nego način da rast bude održiv i siguran?
Poduzetnik je glavni igrač i njegov je posao tražiti prilike, kupce i nova tržišta. Intuicija u poduzetništvu je važna i vrijedna. Dobri poduzetnici često imaju odličan nos za biznis. Ali bez dobre obrane, ni najbolji napad ne donosi uvijek pobjedu. Mislim da je danas sve manji broj poduzetnika koji financije gledaju kao kočnicu. Sve više njih prepoznaje da brojke, kad su dobro postavljene, ne usporavaju rast, nego ga čine sigurnijim. Ono što radim s klijentima je jednostavno: prelazimo iz reaktivnog u proaktivno stanje, iz „što se dogodilo“ u „zašto se dogodilo i što to znači za sljedeću odluku“. Tu financije postaju alat za upravljanje.
Voljela bih naglasiti i važnost financijske pismenosti, kojom se bavim kroz edukacije za poduzetnike. Kroz godine sam vidjela koliko se mijenja sigurnost u donošenju odluka kad poduzetnik počne razumijevati svoje brojke – a to znanje ostaje s njim zauvijek, neovisno o tome surađujemo li dalje ili ne.
U današnjem okruženju koje se brzo mijenja i stalno nas šamara sa svih strana i poduzetnici bi trebali procjenjivati svoje rizike i prilagođavati planove promjenama. Kako se nositi s povećanim rizicima od geopolitičke situacije, preko brzih tržišnih promjena, pritisaka s tržišta rada do brzog razvoja AI-ja?
Rizici su danas brojni, ali svode se na nekoliko ključnih: volatilnost cijena inputa, rast troškova financiranja, pritisci s tržišta rada i koncentracija u lancu nabave i prodaje. Svaki od njih može iz različitog smjera utjecati na profitabilnost i novčani tok. Način nošenja s njima je u suštini isti: planirati u više scenarija, raditi analize osjetljivosti i revidirati pretpostavke kad se uvjeti promijene. Fiksni godišnji plan koji se napravi i zaboravi, danas više nije alat za odlučivanje. Otpornost se ne gradi reaktivno – gradi se unaprijed, kroz redovito praćenje, jasne pretpostavke i spremnost da se plan brzo prilagodi novoj stvarnosti.
Zbog sve kompleksnijeg spleta procedura i regulativa koje je potrebno pratiti, čini se da bankama ostaje manje vremena za upoznavanje poduzetnika. S druge strane, razvojem tehnologije sagledavanje poslovanja svedeno je na algoritme i manjak komunikacije. Poduzetnici ponekad nemaju komu objasniti svoju poduzetničku ideju i viziju poslovanja. Kako onda objasniti poduzetničke pothvate?
Najvažnije je govoriti jezikom kojim banke razmišljaju: brojkama i činjenicama. Vizija je važna, ali ona dobiva težinu tek kad iza nje stoji dobro pripremljen poslovni plan s realnim pretpostavkama, jasnim financijskim projekcijama i projekcijom novčanog toka koja pokazuje kako će se kreditne obveze servisirati. Banka želi znati može li klijent vraćati kredit iz redovnog poslovanja i koje rizike donosi posao. Što je poduzetnik bolje pripremljen, što jasnije i konkretnije može odgovoriti na pitanja o strategiji, tržištu i otpornosti poslovanja, to ima više prostora za razgovor i veće šanse da banka vidi stvarnog čovjeka i stvaran posao iza brojki.
Vaš profesionalni put pokazuje da ni nakon dugogodišnje karijere u financijama ne prestajete učiti i razvijati se — od osnivanja tvrtke do stjecanja certifikata ovlaštene procjeniteljice vrijednosti poduzeća. Koliko vam je upravo ta stalna želja za učenjem danas važna u radu s poduzetnicima i što vas još uvijek najviše motivira u svijetu financija?
Učenje me drži u tijeku s onim što poduzetnicima stvarno treba. Certifikat ovlaštene procjeniteljice vrijednosti poduzeća bio je logična nadogradnja postojećih znanja, posebno jer nas kao mlado gospodarstvo čeka val transfera vlasništva i upravljanja, a sve više poduzetnika počinje razmišljati o tome što slijedi nakon njih. A taj proces ne događa se preko noći. Optimalno vrijeme za tranziciju nije kad „gori pod nogama“, nego kad je poslovanje stabilno – i upravo tu financijska urednost, jasan plan i procjena vrijednosti postaju ključni za dugoročnu održivost poslovanja.
Najviše me u ovom poslu motivira to što s poduzetnicima radim u različitim fazama njihova puta – od svakodnevnog vođenja, preko investicija do tranzicije – i u svakom od njih svojim radom mogu pridonijeti da odluke budu utemeljene i mirne.
Za kraj…
I za kraj, poruka svim poduzetnicima: ne čekajte krizu da biste se počeli baviti financijama. Puno je lakše i mirnije razgovarati o brojkama dok je sve u redu, nego kad zatreba „gašenje požara“. Brojke ne lažu – bolje je da ih vi razumijete prije nego što to moraju drugi umjesto vas.
