Gospodarski rast, turistički rekordi i nove investicije važni su pokazatelji uspjeha. No, pravo pitanje nije koliko rastemo, nego kakvo društvo iz tog rasta gradimo. Hrvatska danas raste. Bar nam tako govore brojevi.
Bilježimo gospodarski rast, rekordne turističke rezultate, nove investicije, provode se infrastrukturni projekti. Gotovo svakodnevno čitamo o novim rekordima, rastućim prihodima i pozitivnim ekonomskim pokazateljima. I to je dobra vijest! Ipak, istovremeno sve češće otvaramo i neka druga pitanja. Kako mjerimo uspjeh jednog društva? Je li dovoljno da rastu prihodi, broj investicija ili turistički rezultati? Ili razvoj podrazumijeva nešto više?
Turizam u Hrvatskoj je možda najbolji primjer razlike između rasta i razvoja. Posljednjih desetljeća Hrvatska je ostvarila iznimne rezultate. Bilježimo rekordne turističke dolaske i prihode, a zahvaljujući kvaliteti prirodnih i kulturnih resursa te radu brojnih dionika, danas se nalazimo među najkonkurentnijim turističkim destinacijama svijeta.
To je uspjeh na koji možemo biti ponosni. No upravo zato danas možemo i moramo postavljati nova pitanja.
Je li cilj hrvatskog turizma svake godine imati još više gostiju? Ili je cilj stvarati veću vrijednost za društvo? Jer razvoj turizma ne mjeri se samo brojem dolazaka ili ostvarenih noćenja. Mjeri se i time mogu li mlade obitelji pronaći stanovanje koje si mogu priuštiti u svojim gradovima. Jesu li javni prostori jednako dostupni lokalnom stanovništvu kao i turistima. Ulažu li se prihodi od turizma u kvalitetnije obrazovanje, javnu infrastrukturu, kulturne sadržaje i zaštitu prirodne i kulturne baštine.
Treba uzeti u obzir doprinosi li turizam razvoju lokalnog poduzetništva, stvaranju kvalitetnijih radnih mjesta i jačanju konkurentnosti destinacije tijekom cijele godine ili stvara sve veći pritisak na prostor, prometnu infrastrukturu, stanovanje i svakodnevni život lokalnog stanovništva.
Ako rast turizma istovremeno doprinosi kvalitetnijem životu lokalnog stanovništva, tada govorimo o razvoju. Ali ako rast donosi veći pritisak na prostor, prometnu infrastrukturu, stanovanje i kvalitetu života, tada bismo se trebali zapitati jesmo li ostvarili razvoj ili smo samo povećali opseg aktivnosti.
Najuspješnije destinacije više se ne natječu u tome tko će privući više gostiju. Natječu se u tome tko će stvoriti veću vrijednost za svoje stanovnike, gospodarstvo i prostor. To više nije pitanje turizma. To je pitanje kvalitete upravljanja razvojem.
Možemo li onda govoriti o uspjehu ako istovremeno u javnom prostoru raspravljamo o dostupnosti stanovanja, kvaliteti obrazovanja, učinkovitosti institucija ili kvaliteti života u našim gradovima? Upravo tu dolazimo do jedne važne, ali često zanemarene razlike. Rast i razvoj nisu isto. I možda je upravo razumijevanje te razlike jedno od ključnih pitanja hrvatske budućnosti.
Rast je važno mjerilo uspjeha. Bez rasta nema novih radnih mjesta, investicija, poduzetništva ni većih prihoda. Rast stvara preduvjete za razvoj i zato ga ne treba podcjenjivati. Međutim, rast sam po sebi nije cilj. Ono što bi trebao biti cilj je razvoj, koji je puno širi pojam od ekonomskih pokazatelja.
Razlog zbog kojeg često poistovjećujemo rast i razvoj vjerojatno leži u tome što je rast lakše mjeriti. S jedne strane, vrijednost investicija, broj novih radnih mjesta, turistički dolasci ili stopa gospodarskog rasta jasno su vidljivi pokazatelji. Oni se mogu prikazati u tablicama, uspoređivati iz godine u godinu i komunicirati kroz jednostavne brojeve.
Razvoj je, s druge strane, puno složeniji. Teže je izmjeriti kvalitetu života, povjerenje u institucije, kvalitetu javnog prostora ili prilike koje društvo pruža svojim građanima. Upravo zato razvoj često ostaje u sjeni rasta, iako je dugoročno puno važniji pokazatelj uspješnosti jednog društva. U konačnici, građani ne žive u statistici. Žive u gradovima, mjestima, školama i zajednicama koje svakodnevno oblikuju kvalitetu njihova života.
Možda je upravo zato vrijeme da otvorimo i jedno novo pitanje.
Ako turizam stvara značajnu novu vrijednost za Hrvatsku, kako dio tog bogatstva pretvoriti u dugoročnu nacionalnu imovinu? Kako osigurati da koristi koje danas stvaramo ostanu i generacijama koje dolaze?
Na primjer, Norveška je prihode ostvarene od nafte odlučila pretvoriti u jedan od najvećih državnih investicijskih fondova na svijetu. Sličan pristup primjenjuju i brojne zaljevske države koje prihode od svojih dominantnih industrija ulažu u dugoročne razvojne fondove i diverzifikaciju gospodarstva. Upravo je prvi takav fond na svijetu osnovao Kuvajt davne 1953. godine s ciljem investiranja prihoda od nafte za dobrobit budućih generacija. Zanimljivo je da većina ovih fondova nije nastala zato što su te zemlje bile bogate, nego zato što su njihovi lideri shvatili da je bogatstvo jednog resursa privremeno.
Naravno, Hrvatska nije niti Norveška, niti Kuvajt, niti je turizam nafta. Ipak, načelo odgovornog upravljanja bogatstvom jednako je važno bez obzira iz kojeg resursa dolazi. Ako značajan dio nacionalnog bogatstva stvaramo upravo kroz turizam, vrijedi otvoriti raspravu kako dio te vrijednosti pretvoriti u dugoročnu sigurnost i razvojni potencijal budućih generacija.
Hrvatska ne treba birati između rasta i razvoja. Potrebni su nam i jedno i drugo. No ako razvoj izgubimo iz vida, postoji opasnost da nas brojevi uvjere kako napredujemo, iako se u bitnome ne mijenjamo.
Zato su možda najvažnija pitanja koja si danas možemo postaviti vrlo jednostavna: U što se razvijamo? Kakvu Hrvatsku ostavljamo budućim generacijama? Jesmo li sposobni iza sebe ostaviti generacije koje će Hrvatsku moći i željeti učiniti boljom, konkurentnijom i sjajnom za život?
Jer budućnost Hrvatske neće odrediti samo koliko smo rasli, nego prije svega kakvo smo društvo iz tog rasta uspjeli izgraditi.
