Niskobudžetni prijevoznici i online platforme “ekonomije dijeljenja” učinile su putovanja dostupnim gotovo svakom čovjeku. Konvencionalna putovanja, kao i turističke agencije koje nude isključivo takve programe, sve su manje popularna. Mnogi danas žele putovati, ali nemaju volje za uklapanjem slobodnih dana u fiksne datume putovanja, za plaćanjem skupih aranžmana u hotelima s 5 zvjezdica, trčanjem za vodičem od jedne do druge atrakcije, a pogotovo ne za turističke zamke koje im nerijetko same te agencije i postavljaju.
Zapravo, ljudi više ne žele biti samo pasivni promatrači, već aktivni sudionici. Žele na društvenim mrežama podijeliti svoje doživljaje, a ne samo ono što su vidjeli ili uspjeli fotografirati. Ne padaju više na marketinške trikove turističkih agencija, već su svjesni da je realnost nešto drukčija. Umjesto zastarjelih turističkih vodiča i prospekata, današnji putnici skupljaju preporuke svojih omiljenih blogera, vlogera i influencera s društvenih mreža te se sve više odlučuju za individualna ili personalizirana putovanja.
Osobno autentično iskustvo i putnički trend „Živi kao lokalac!“
Iako se na prvu čini da mnogi putuju kako bi vidjeli ili radili upravo ono o čemu se u tom periodu najviše piše ili govori, današnji motivi putovanja ipak su nešto kompleksniji – osobno iskustvo ima prednost nad tipičnom “što-vidjeti-listom”. Ne putuje se više da bi se vidjelo sve što su vidjeli i oni prije, već kako bi se doživjelo nešto novo i “originalno”. Umjesto razvikanih atrakcija, više će se cijeniti npr. spontani razgovor s lokalcem. Spontani i neplanirani trenutci upravo su ono za čime danas sve više putnika traga – a koji nastaju kada se ne drže strogog plana – čak i pod cijenu da se zagube jer je, u konačnici, i to neko iskustvo.
Ti tragači za iskustvima dio su nove putničke plime “Živi kao lokalac”, koja podrazumijeva izlaženje iz vlastite zone komfora ili komfora grupe, all-inclusive resorta i turističkih žarišta, u zamjenu za stjecanje “lokalnog iskustva” i pronalaska onog “autentičnog” u mjestu koje posjećuju. Da bi to postigli, preuzimaju ulogu lokalca i, uživljujući se u njihove svakodnevne aktivnosti, stapaju s mjestom i povezuju s ostalim lokalcima. S putovanja se naposljetku vraćaju ispunjeni i kulturno obogaćeni. U stručnijim tekstovima ovaj fenomen naziva se obuhvatnijim terminom “turizam iskustva”.
Putovati i “živjeti kao lokalac” znači najprije smjestiti se dalje od glavnih turističkih epicentara, gužvi i buke, po mogućnosti kod lokalca ili lokalne obitelji. U pronalasku takva smještaja pomažu već poznate online platforme za dijeljenje smještaja, poput Airbnba i Couchsurfinga. Odmaknuvši se od hotela i stvarajući prve kontatke sa stanovnicima, već je učinjen bitan korak u procesu uključivanja u lokalni život.
Veći je izazov, naravno, lokalno iskustvo doživjeti u najposjećenijim destinacijama. Doživljaji takvih mjesta često su narušeni činjenicom da si okružen hordama turista. Rješenje nije samo u putovanju izvan sezone – za mnoge je gradove ona ionako samo prividna jer turisti u velikom broju dolaze tijekom cijele godine. Uostalom, zašto bi npr. putovali zimi, smrzavali se i kisnuli ako je draže i ugodnije ljeti? Uz to, promicanjem određene turističke slike, gradovi počinju nalikovati jedni na druge (bar u Europi), toliko da se osobitost jednog u odnosu na drugi više i ne osjeća. Stoga, oni koji onamo putuju radi lokalnog iskustva, u potrazi su za onim što se skriva ispod te turističke slike, za tom “izgubljenom” osobnošću grada.
Kvaliteta iskustva ispred kvanitete
Dok turistički vodiči vode utabanim putovima, ovi putnici, poput lokalca, kreću se sporednim, turistički “neutabanim” putevima. To ne znači pak da će zaobići turističke atrakcije, već one više nisu primarni cilj putovanja. Potiskuju želju da vide što više, dajući prednost kvaliteti pred kvantitetom – radije će upoznati pobliže jedno mjesto nego mnogo njih površno. “Živi kao lokalac” zagovara polaganiji i opušteniji, vlastiti tempo istraživanja mjesta koji ostavlja vremena za uočavanje, promatranje te upijanje njegovih sitnih detalja – šetajući se, sami ili uz neku od besplatnih hodajućih tura, vozeći se unajmljenim biciklom ili pak samo sjedeći na nekoj od gradskih klupa.
Da bi mu, kao lokalcu, mjesto koje posjećuje postalo prisno, uspostavit će kontakt s tamošnjim stanovnicima, a njih teško da će više naći na turističkim mjestima s kojima se ionako sve manje poistovjećuju. Kontakt ne mora, kao nekoć, tražiti na ulici, već mu to danas omogućuju online platforme poput Like a Local Guide, Local Experience, With Locals i sl., gdje si unaprijed može dogovoriti lokalnog vodiča. Oni su ionako najbolji izvor informacija, a osim što će ga uputiti u svoja omiljena mjesta zabave, pronalaska mira ili dobre hrane, s njima će nerijetko moći podijeliti i svoje osobne priče te tako možda stvoriti trajna prijateljstva.
Kad ogladni, umjesto u top ocijenjen restoran ili restoran brze hrane, otići će radije u neki povoljniji i probati kakvo domaće jelo. Neki će se odvažiti i obići lokalnu tržnicu da bi sami pripremili jelo, baš kao što bi i kod kuće.
Osim navedenih platformi, poznata platforma Meetup, kao i razne grupe na društvenim mrežama, omogućuju upoznavanje i sastajanje ne samo s lokalcima, već i s putnicima sličnih interesa te sudjelovanje u lokalnim eventima.
Svjedok ovom i dalje rastućem trendu brojni su blogovi, vlogeri i travel influenceri sa savjetima kako poput lokalca obići pojedina mjesta. Iako ovakav tip turizma donosi koristi (npr. pridonosi lokalnoj ekonomiji), nikad ne treba zanemariti štetne učinke koji nastaju komercijalizacijom pojedinih mjesta i lokalnih iskustava. Ona ne samo da prestaju biti autentična, već im je nerijetko i ugrožen opstanak.
Agencije će često, u skladu s trendom, neko putovanje prodati kao “lokalno” samo kako bi namamile turiste. Postavlja se pitanje: postoji li i što je danas uopće više “autentično” ili “lokalno iskustvo”? To ionako za svakog od nas može značiti nešto drugo.
