Tehnološki razvoj mijenja nam neurologiju, trenutna komunikacija povećava razinu agresije, raste polarizacija, brzina postaje imperativ (što nije pogodno za refleksiju, empatiju i rasuđivanje), narušava nam se zdravlje i pribjegavamo sve većem broju ovisnosti kako bismo otupili pred svjesnosti kaosa koji smo sami kreirali. Piše: Vanja Prvulović, mag. psych i Geštalt konzultantica za organizacije, Sinapsa
Tri (evolucijska) pravila za život:
1. Najprilagođeniji preživljavaju
2. Suparništvo potiče prilagodbu (unutar i između vrsta)
3. Kontinuirano se mijenja bojište
Krenimo od kraja, pregledom današnjeg bojišta/tržišta. Akronim VUCA najbolje opisuje današnje tržište kao nestalno, neizvjesno, složeno i dvosmisleno, što vodi tjeskobi i strahu te zahtijeva veću prilagodljivost.
Kako smo se ovdje doveli, možemo razumjeti prateći suparništvo (time i razvoj) vrijednosti kod pojedinaca, sustava i društava.
Razina opstanka
Prvo i osnovno, važno je preživjeti.
Na ovoj razini vlada individualni mindset, ponašanje je instinktivno, a okupljamo se u društvene strukture samo radi migracije ili preživljavanja. Na ovoj razini vrijednosti još uvijek žive ljudi u ratom pogođenom području, na području nakon prirodnih katastrofa ili osobe u beskućništvu. Cilj je steći sigurnost. Prelazak na drugu razinu javlja se kad otkrijemo da se s određenim izazovima ne možemo nositi sami.
Plemenska razina
Javlja se struktura moći koja je vezana uz spol i dob. Cijeni se jednakost među članovima, a raznolikost se postiže samo specijalizacijom vještina. Počinjemo biti kreativni. Primjer organizacije na ovoj razini vrijednosti još uvijek je vojska. Cilj je sigurnost i preživljavanje grupe. Ipak, s vremenom se javlja nezadovoljstvo kod pojedinih članova jer nema mogućnosti osobnog izražavanja.
Egocentrična razina
Ovdje moć dolazi snagom, vlada samopouzdanje, preuzimanje rizika, zadovoljenje trenutnih impulsa, uči se nagradom, kaznom i posramljivanjem te postoji otpor kontroli. Uvjerenje je “dominiraj ili izbjegni dominaciju”. U modernom društvu primjer organizacije na ovoj razini vrijednosti je zatvorski sustav, a s pozitivne strane može se promatrati kroz bunt “zvijezda” u organizaciji ili samopouzdanje startupa. Pojedinci na ovoj razini često su niže socioekonomske situacije koji rade prolazne poslove koji zahtijevaju fizičku snagu, no smatram da pojedini svjetski lideri još uvijek vode države s ove razine vrijednosti.
Sistemska razina
Starimo i shvaćamo da gubimo snagu i da na mišiće dugoročno ne možemo održati kontrolu te se javlja potreba za uvođenjem sustava i reda. No, sada to udruživanje nije za jednog pojedinca, već “jedan ispravan put”. Javlja se konformizam, poslušnost, požrtvovnost, stabilnost, naporan rad, dugoročno planiranje, kontrola impulsa, postavljanje ciljeva i bipolarno razmišljanje (dobro-loše, mi-oni). Kreiramo strukture, norme, pravila, a odluke se donose s pozicijskom moći. Napredovanje zahtijeva trud i vrijeme, komunikacija je vertikalna (odozgo prema dolje), javlja se krivnja kao metoda kontrole i naglašava pravednost. Cilj je kreirati društvena pravila i kažnjavati one koji ne žive u skladu s time. Primjer organizacija na ovoj razini vrijednosti su državne institucije i firme koje drže do reda i formalnosti. Vođenje je isključivo pozicijski i usmjereno na pridržavanje reda.
Poduzetnička razina
Ponovno se javlja individualna potreba jer pojedinci traže dobar život sada, a ne u mirovini ili Raju, no to sada ne tražimo snagom (stasa i glasa), već znanjem. Kolektivno razvoj ove vrijednosti počinje u 19. st. procvatom industrije. Rađa se filozofija obilja. Cilj ove razine je poboljšati stvari i donijeti novu vrijednost. Počinju se cijeniti ekstroverzija, orijentiranost na detalje, analitičnost, organiziranost, odgovornost (a ne poslušnost), kompetitivnost i druge poduzetničke kvalitete. Organizacije koje prelaze na ovu razinu vrijednosti omogućuju sustave napredovanja prema kompetencijama, počinju cijeniti upravljanje vremenom i sustav odlučivanja prebacuju na delegirane (a ne položajne) ovlasti. Nezdrava strana ove razine vodi iskorištavanju resursa (ljudi, vremena, prirode) radi profita i gubi dodir s ljudskom stranom života te vodi osjećaju praznine i/ili iscrpljenosti.
Grupe i uzroci
1960-ih okrećemo se apstraktnim ciljevima kao što su sloboda, mir i osobni rast. Započinjemo pokrete za prava žena, životinja, manjina i drugih. Dižemo na važnosti dijalog i emocije, uvodimo flat sheme u organizacije, cijeni se povezivanje (a ne samo posjedovanje), networking, dijeljenje znanja, win-win rješenja, raste važnost tima, odluke se donose konsenzusom, što sve zahtijeva vrijeme (a već smo na prošloj razini usvojili uvjerenje da je vrijeme novac) i posljedično padaju učinkovitost i stručnost.
Egzistencijalna razina
Shvaćamo prazninu profitne usmjerenosti pete razine i neučinkovitost puke sinergije šeste razine te započinjemo novi ciklus, usmjeravajući se ponovno individualnom interesu. No, ovaj put ne na razini fizičke sigurnosti, već opstanku u emocionalnom i mentalnom pogledu. Prepoznajemo disfunkcionalnu prirodu ljudi i grupa na svim prethodnim razinama, tražimo način bivanja i rada koji vodi rezultatima, razvija se istinska mudrost, fleksibilnost i fokus se prebacuje na dugoročni opstanak planeta. Vrednuje se funkcionalnost, jedinstvene sposobnosti i različitost, znanje i informacije. Odluke donosi najkompetentnija osoba razmišljajući holistički. Komunikacija se odvija po potrebi te vlada samosvijest i prihvaćanje. Društveno bivanje na ovoj razini vrijednosti trenutno se očituje od nezdravog narcizma pojedinaca do zdravog uvođenja brige o mentalnom zdravlju u organizacije.
Globalna razina
Neovisnost postaje teška i prirodno se javlja potreba za kontaktom s onima slične svijesti. Cilj postaje izvlačenje najboljeg od svih prethodnih razina vrijednosti, potraga za uzročnošću fenomena i duhovna povezanost kombinira se s tehnologijom radi zaštite Zemlje.
Dolazimo do prvog pravila, najprilagođeniji preživljavaju!
Želite li preživjeti kao poslodavac u današnje vrijeme, nužno je zadovoljavanje svih dosadašnjih razina vrijednosti.
Poslodavac današnjice minimalno osigurava (psihološku) sigurnost, omogućuje razvoj specijalizacije vještina i kreativnosti, podržava individualnu hrabrost i autonomiju, donosi jasnoću i povećava jednostavnost, usmjerava se na razvoj i izvrsnost, podržava inkluzivnost, ojačava međusobno poštovanje i prihvaćanje, osigurava balans uloga i vremena te donosi dugoročnu viziju koja je održiva i društveno odgovorna.
