Josip Čes rođen je u Osijeku 1982. godine. Godine 2000. upisuje studij stomatologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Diplomira 2006. godine. Otac je dvoje djece. Za sebe kaže da voli adrenalin, emociju i nove izazove, jednako u privatnom i u poslovnom životu. Nakon završetka fakulteta odmah je krenuo u zdravstveno poduzetništvo ili kako sam kaže, birajući između doma zdravlja i privatne ordinacije, odabrao je “privatluk”.
Rekli ste negdje kako za sve ovo danas najveće zasluge ima Vaša majka Sara? Kako je to izgledalo 2008. na početku?
Bila je to odluka s puno rizika i pravi put u nepoznato. Uz pomoć svojih roditelja na početku sam skupio bazu od nekih 400-tinjak pacijenata. Za prvu plaću svoje asistentice od svog sam prijatelja Vjeke posudio “lovu”. Znali smo moja asistentica Ljilja i ja, tih dana, odraditi i do 40 pacijenata dnevno. Marketinške aktivnosti tada su se svodile samo na usmenu preporuku. Za dvije godine skupili smo preko 2500 pacijenata. Kasnije nam se priključila moja supruga Sandra, a nešto kasnije i brat Damir, pa je sve išlo puno lakše. Majka, tada već poduzetnica, u dogovoru s ocem, dala mi je ogroman “poguranac”, jer nakon završena fakulteta nisam bio odmah solventan, a nije bilo mogućnosti ni dići odmah neki kredit za poduzetnike početnike ili slično.
Danas ste poznati i priznati stomatolog. Četiri godine zaredom osvajate priznanja kao “Najdoktor”. Što Vam profesionalno i ljudski znače nagrade i priznanja?
Priznanja “Najdoktor” osvajam od 2015. godine, i to svake godine. To su priznanja koja zapravo daju pacijenti svojim komentarima i to mi svakako godi. U današnje vrijeme popularne su i recenzije na Googleu, koje također daju neku prosječnu ocjenu našeg rada. Priznanja bi uvijek trebala utjecati na nas da budemo još bolji. Ocjene našeg rada bit će bolje ako osim svog kvalitetne obrade, pružimo još nešto, ljudskost, emociju… Ljudima se u mojoj struci kvalitetan rad podrazumijeva, ako budu zadovoljni, doći će ponovno. Samo ako im pružite “wow” doživljaj ili uz uslugu unesete emociju, oni će vas preporučiti drugima. Usmena predaja je najjeftiniji marketinški alat.
Kažete da Vam ne smeta konkurencija i da uvijek pomažete ljudima koji tek kreću u posao, pa bili to i Vaši bivši zaposlenici. Sviđa mi se Vaša velikodušnost. 😊
Ne bih čak neke od njih niti nazvao konkurencijom, nego čak rivalima jer rivali vas čine svjesnim svojih nedostataka. U svijetu poduzetništva bitno je ne natjecati se, već samo igrati igru zvanu poduzetništvo, koja je beskonačna. Ne možete pobijediti u poduzetništvu, možete se samo truditi biti što bolji, pratiti rivale kako biste mogli prilagoditi svoje poslovanje i ostati što dulje u igri, odnosno ne propasti. Što se tiče vlastitih zaposlenika, normalno je da netko želi ići u samostalne vode i sam postati privatnik. Volio bih kada bi me moji zaposlenici u takvim situacijama pitali za savjet. To bi značilo da sam uspio kao poduzetnik, ali prije svega kao čovjek.
Posebno mi se sviđa Vaš stav da je i osmijeh = posao te da se OSIJEK i OSMIJEH razlikuju u samo dva slova. Koliko su važne pozitivne emocije i vibracije kako bi čovjek bio zadovoljan u poslu i u životu?
Definitivno sebe mogu nazvati “lokalpatriotom”. Volim ovaj grad, volim ove ljude i ovaj naš stil života. Kad smo kod osmijeha, to je ključ koji otvara sva vrata. Moja misija i težnja svih koji rade u našem centru je pokušati ljude nasmijati, makar i onda kad nemaju zube. Tu smo da im vratimo osmijeh na lice, kako kvalitetnim radom, tako i opuštenom atmosferom.
Igrali ste nogomet, još od osnovne škole strastveni ste navijač NK-a Osijek. Je li sport sastavni dio Vašeg života?
Sebičnost je jedna od osobina koju smatramo ružnom, ali nije svaka sebičnost takva. Dosta vremena odvajam za sebe i neke svoje “ispušne ventile”, pa tako u slobodno vrijeme dosta trčim, a u zadnje vrijeme koketiram s triatlonom. Prije toga sam igrao tenis, a prije toga dugo godina nogomet. Sve to s ciljem jačanja psihe i odvraćanja fokusa s posla. Strastveni sam navijač NK-a Osijek i hrvatske nogometne reprezentacije. Nekad prije moj dan nakon poraza Osijeka ili “repke” bio je skroz u banani, bio sam izgubljen. Danas je ta emocija malo splasnula, ali još uvijek odem s dečkima na “istok” popiti pivo i pogledati omiljeni klub. Moja djeca su u sportu od 5 godine, prvo u atletici, a danas u skijanju, koje je došlo sasvim slučajno. Bavljenje sportom na svježem planinskom zraku definitivno je win-win situacija. Supruga i ja nemamo tu prevelikih ambicija, važno je održati djecu u sportu, dalje od drugih izazova kojima današnji svijet obiluje.
Uvijek težite najboljem i neprestano ulažete u nove tehnologije i znanja. Vaš posao nije posao na kratke staze i brzu zaradu. Koliko je zahtjevno stalno ulagati u sebe?
Potrebno je stalno ulagati u sebe i u svoj posao. Tehnologija u medicini, pa tako i u dentalnoj medicini, strašno napreduje. Neke stvari koje kupite danas, za dvije su godine stare. U takvim uvjetima treba znati riskirati u pravo vrijeme, imati i dosta sreće, ali i biti svjestan da vas “karta sreće” neće uvijek pomaziti te da se morate pripremiti i prihvatiti lošu investiciju. Ona vas definitivno ne smije obeshrabriti.
Dental centar Čes
DC Čes danas radi na dvije lokacije. Jedna je u Radićevoj 50 u Osijeku, gdje dolaze pacijenti koji svoja prava ostvaruju preko HZZO-a. Ostale usluge, koje pacijenti plaćaju vlastitim sredstvima, pružamo na lokaciji Vukovarska cesta 31, toranj Eurodoma, 6. kat. Pokrivamo sve usluge i sva polja dentalne medicine, od popravaka, liječenja, vađenja zuba, implantologije, parodontologije. Radimo naravno i sve vrste protetskih radova, krunice, mostove, ljuskice te se ovdje volimo pohvaliti moderno opremljenim laboratorijem, koji prati sve današnje trendove na polju 3D planiranja i modeliranja zuba.
Paralelno s time, supruga Sandra pokrenula je posebnu estetsku priču, gdje radimo nekirurške korektivne zahvate lica i usana, u što ulaze tretmani botoxom, filerima, pomlađivanje lica vlastitom plazmom, kao i druge estetske zanimljivosti.
Kad smo kod inovacija, pozorno pratimo trendove, a ja spadam u one koji moraju isprobati sve novo što izađe, posebno kad je tehnologija u pitanju. Često se pokaže da je pametnije pričekati s nekim stvarima, ali onda kada pogodim s investicijom, ponosan sam na sebe.
Kako ste došli na ideju otvoriti novu ordinaciju u osječkom Eurodomu?
Kako smo uvijek imali veliku gužvu u Radićevoj, na termine se čekalo i po dva mjeseca, morali smo povećati kapacitete. Eurodom je moderan poslovni centar, koji nam je dao dodatnu vrijednost, parkinga ima napretek, pogled je predivan, ordinacije su potpuno nove. Preseljenjem u Eurodom, zaposlili smo i nove ljude, pa su izazovi još veći. U Eurodomu smo istodobno napravili rebranding i potpuno presložili poslovanje. Zaposlili smo i voditeljicu Sanju, koja je na sebe preuzela dobar dio posla i koja radi na strukturiranju cijelog tima. Kapaciteti su nam dosta porasli te težimo tomu da pacijente u potrebi primamo isti dan.
Ovo moram spomenuti, istrčali ste čuveni njujorški maraton za 3 sata i 14 minuta. Jeste li uživali u utrci i koliko je sve skupa ostalo kao nezaboravan doživljaj?
Da, uvijek se to negdje provuče. Sigurno će kolege triatlonci iz mog vukovarskog triatlon kluba misliti da sam Vas nagovorio da ovo spomenete, ali da, istrčao sam njujorški maraton i bio je poseban doživljaj. Možda mi je žao da sam baš na tom maratonu išao po svoj najbolji rezultat u maratonu, možda sam trebao više uživati u gradu i energiji ljudi uz stazu koja je fantastična. Moja preporuka za svakoga tko se bavi sličnom rekreacijom, ako imate mogućnosti, isprobajte navedeni maraton. Poduzetništvo je maraton, dug put za koji je bitna dobra priprema. Rezultat na maratonu je kao i EBIDA, puno toga utječe na oboje.
Kako vidite budućnost svoga posla?
Kao što sam spomenuo, imam dvoje nasljednika, kćer i sina. Hoće li ići mojim putem, vrijeme će pokazati. Ono što bih još više volio, to je da u svojim djelatnicima i suradnicima dobijem buduće partnere. Volio bih kada bi oni jednog dana bili dio vlasničke strukture te da zajedno kreiramo planove za budućnost.
Edukacije su sastavni dio našeg poslovnog života. Na našoj smo novoj lokaciji zato pokrenuli mali edukacijski centar koji prima do 10 osoba. Česte edukacije djelatnika, zajednička druženja izvan posla, tzv. “bonding”, jako su bitni za zadovoljstvo samih djelatnika. Kod nas većinom vlada opuštena atmosfera, bude i “onih dana” kada frcaju iskre, ali po meni je najbitnije stvari rješavati odmah i razgovorom. U zadnje vrijeme pohađamo dosta edukacija baš u tom smjeru, kako stvoriti pravi tim ljudi. Smatram da su ljudi koji rade – ogledalo neke tvrtke, a ne vlasnik ili vlasnici. Želja mi je da svi ljudi koji rade u našem timu rade opušteno i bez stresa te da budu svoji. Čak i onda kada pogriješe ili se boje, volio bih da mogu doći i reći, pogriješio sam, nisam siguran u nešto, pa da zajedno dođemo do dobrog rješenja. Smatram da ljudi kojima date da budu svoji mogu dati i više od 100%. Težak je to put, rečeno ili napisano zvuči jednostavno, ali treba to provesti u praksi. Mi težimo najboljem.
