Vrijeme dominantnih direktora odavno je završeno. Istraživanja pokazuju da dominantni pojedinci željni moći nisu oni koji uspijevaju u organizacijama, već su najuspješniji oni koji surađuju s drugima bez pokušaja kontrole. U ovome članku, Adam Grant, profesor menadžmenta i psihologije na Wharton School of Business, ukazuje na tipove osobnosti s kojima se susrećemo u poslovnome okruženju.
Tko su giveri, tko takeri, a tko matcheri na radnome mjestu?
Taker je osoba koja gleda na interakciju kao na način dobivanja neke vrijednosti od drugih i pristupa ljudima s mindsetom: “Kako iz ove razmjene mogu dobiti što je više moguće?”. Takve osobe pridaju vrijednost moći, bogatstvu, zadovoljstvu i pobjeđivanju.
S druge pak strane, giver u svaku interakciju ulazi pokušavajući shvatiti na koji način može doprinijeti u određenoj situaciji. On traži način kako bi bio koristan, a zauzvrat ne traži ništa. Njegove temeljne vrijednosti su pomaganje, odgovornost, suosjećanje i pravednost.
U većini naših interakcija, ljudi djeluju kao matcheri. Ako ste po prirodi matcher, vaš je instinkt održavati balans između davanja i primanja. Matcheri pokušavaju održavati reciprocitet i osjećaj “ja-tebi-ti-meni” u odnosima s drugima.
Za koga se može reći da će biti uspješniji?
Premda kod givera postoji najveća vjerojatnost da će potonuti na dno jer su jako požrtvovni zbog čega nerijetko postaju “otirač”, odgovor na pitanje tko će biti uspješniji jest – giveri.
Uspješan giver stavlja interese drugih ljudi na prvo mjesto, no on to ne čini na svoju štetu. On prvo dovršava vlastiti posao i tek nakon toga odvaja vrijeme kako bi pomogao drugima. Također, umjesto da općenito pomaže ljudima u svim njihovim zahtjevima, on se specijalizira za neko područje – pronalazi načine da pomogne u nečemu u čemu je jedinstven i u čemu uživa. Takav oblik pomoći vraća mu energiju i entuzijazam, umjesto da ga ometa i iscrpljuje.
U svojim interakcijama uspješan giver traži načine kako proširiti mogućnosti da svima u njegovoj okolini bude bolje. Osim toga, on je uspješan i zato što u svome radu pronalazi šire značenje i svrhu te istinski vjeruje da pridonosi pozitivnim promjenama. Također, uspješan giver svojim kolegama jasno daje do znanja da su mu važni te na taj način stvara duboke odnose koji postaju izvorom kreativnih ideja i otvaraju vrata novim mogućnostima.
Može li se ova klasifikacija koristiti i za evaluaciju talenta?
Taker razmišlja: “Zaposlit ću najbolje talente koje mogu pronaći tako da doživim uspjeh i pobijedim svoje konkurente”. Neuspješni giver je onaj koji promovira talent na način da sam sebi nešto uskraćuje što u konačnici uzrokuje njegov neuspjeh. Uspješni giver nastoji promovirati talent tako da to bude win-win situacija za sve. On ulaže vrijeme i trud osmišljavajući kako najbolje iskoristiti sposobnosti talenata na način da to bude dobro i za organizaciju i za samog talenta.
Benjamin Bloom u jednom je istraživanju pratio vrhunske sportaše, glazbenike i šahiste svjetske klase te je otkrio da većina njih nije bila posebna u ranim godinama životima – nisu pobjeđivali na svim natjecanjima, nisu imali najbrže vrijeme kao plivači ili najbolje rezultate kao tenisači. Uglavnom, bili su prosječni, no kako su postali uspješni?
Bloom je otkrio da su često imali prvog učitelja ili trenera koji im je aktivnost kojom su se bavili učinio zabavnom. Po mome mišljenju, svi su tȋ treneri i učitelji bili giveri. To su ljudi koji u drugima traže potencijal i postavljaju izazove, a kao rezultat otkrivaju “nebrušene dijamante” i vrlo često uspjevaju pomoći tim ljudima da ostvare svoje potencijale.
Istraživanja pokazuju da postoje dva tradicionalna puta ostvarivanja utjecaja – dominacija i prestiž. Kako se ti putovi mogu povezati s giverima i takerima?
Takeri su skloni slijediti put dominacije. Oni pokušavaju zaraditi poštovanje i utjecaj asertivnošću, kontrolom i superiornošću. Ovaj pristup može dobro funkcionirati ukoliko u svome poslu ne ovisite o drugim ljudima i ne trebate surađivati s njima, ali čim se nađete u situacijama koje zahtijevaju interakciju, pristup givera mnogo je učinkovitiji. Takav pristup poručuje: “Gledaj, ne moram biti bolji ili moćniji od tebe da bih stekao tvoje povjerenje ili da bi me ti vidio kao nekoga tko je kompetentan i vrijedan poštovanja”. Giveri shvaćaju da mogu zaraditi poštovanje pomažući ljudima, umjesto da ih kontroliraju.
Izvor: The Economic Times
