Dragi nogometni fanovi, polijećemo na dinamično putovanje kroz moje dogodovštine na UEFA događajima. Od grandiozne Elbphilharmonie u Hamburgu do glamura Monaka i funkcionalne Puskás Aréne u Budimpešti… Ovi eventi su me nasmijavali, učili i povremeno rezultirali grašcima znoja u mojim naporima ka nogometnoj izvrsnosti.
Ždrijeb za EURO 2024 u Hamburgu
Započet ću s posljednjim – finalnim ždrijebom za EURO 2024 održanim u Hamburgu (prosinac 2023.), gdje sam koordinirala tim za sadržajnu i vizualnu produkciju (ECS) i asistirala timu za partnerske televizijske kuće. Uživala sam u svakoj minuti – ne samo zato što me impresionirao Hamburg kao grad, već i sam događaj. Održan u Elbphilharmonie, prostoru koji vam doslovno oduzima dah. Metaforički, zbog svoje izvanredne arhitekture i akustičnih značajki, ali i doslovno, zbog svojih 26 katova i tisuće hodnika, dvorana, prostorija i pristupnih zona. Navigirajući ovim kompleksom osjećala sam se kao lik iz Super Mario igrice.
S obzirom na broj involviranih ljudi, uvidjela sam kako jedan događaj može pružiti bezbrižno iskustvo. Velika organizacijska struktura značila je da smo se mogli fokusirati na vlastite zadatke bez potrebe pretvaranja u Hekatonhire. Naravno, nijedan kolektivni napor nije besprijekoran, pa smo se susreli i s određenim izazovima (ako ste gledali, znate na što mislim). Ipak, ovo je bilo osvježenje u usporedbi s mojim prethodnim iskustvima. A i biti rame uz rame prominentnim nogometnim imenima i učiti od stručnjaka bio je dodatni bonus koji sam objeručke prihvatila.
Glamurozni Monako
Prebacimo se na drugi događaj, gdje sam u sklopu ECS-a i TV prijenosa sudjelovala na finalnom ždrijebu klupskog natjecanja održanom u Monaku (kolovoz 2023.). Ah, Monako, sinonim za luksuz i raskoš – moje prvo iskustvo bookiranja vožnje helikopterom zasigurno to potvrđuje. Za razliku od Hamburga, ova pozornica za bogate i slavne nije me uspjela očarati nakon što sam direktno stigla s hrvatske obale, ali možda je to samo moj pristrani dojam.
U međuvremenu, stekla sam znanja o internim procesima i prvi put vidjela sve svoje uredske kolege u akciji. Smatram to vrlo vrijednim jer, kao i uvijek, sva vaša teoretska znanja sjednu na svoje mjesto kad ih primijenite u praksi – tada sve nekako ima smisla.
Zahvaljujući mojim prethodnim iskustvima, uspjela sam se brzo uklopiti i biti produktivna – što me uvijek čini sretnom. Također moram spomenuti nevjerojatan videosadržaj koji je moj tim napravio – čitava klupska sezona reproducirana je modernom montažom. Bilo je tako jednostavno, a opet ljudski i emocionalno, što me učinilo ponosnom i još jednom podsjetilo zašto radim to što radim.
Logistička simfonija u Budimpešti
Zadnje, ali ne i manje važno, bilo je finale Europske lige održano u Budimpešti (svibanj 2023.). Ovo iskustvo drži posebno mjesto jer je to bila moja prva nogometna utakmica otkad radim u UEFA-i. Postoji nešto posebno u tom nogometnom uzbuđenju – igrači potpuno posvećeni 90 minuta napetosti, puni stadioni i navijači koji stvaraju tako električnu atmosferu da bi mogla napajati cijelo selo… A s druge strane, rad s ENG ekipama, komentatorima, fotografima i digitalnim timovima koji su uhvatili i prenijeli tu atmosferu osobno me nadahnulo.
Opet moram spomenuti važnost samog prostora. Puskás Aréna, mađarsko remek-djelo, nije bila samo stadion – bila je logističko čudo. Nikada nisam vidjela objekt tako savršeno dizajniran za sve, od navijača do igrača do neopjevanih heroja iza pozornice (moj tim kao dio njih!). I samo da ubacim još jednu misao, broj velikih sportskih događanja koje su organizirali posljednjih godina je impresivan – Mađarska, moj naklon!
Dok se prisjećam ovih veselih avantura, ne mogu se oteti dojmu isprepletenog kaosa, zajedništva i zabave koju donose UEFA-ini događaji. Od arhitektonskog labirinta Elbphilharmonie do glamuroznog Monaka i logističke simfonije u Budimpešti, svako iskustvo bilo je komedija zabune i trijumfa. Za još smijeha, učenja i sporta koji nas sve drži u neizvjesnosti – Ž!
Foto: Privatni arhiv Danijele Somek
